Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, a koncelebrirali su gvardijan o. Đuro Hontić, o. Đuro Vuradin te vlč. Ivan Prodan.

Biskup Milovan je na početku homilije podsjetio kako se Svjetski dan bolesnika počeo obilježavati prije 31 godinu po nadahnuću sv. Ivana Pavla II.

„Želimo taj dan obilježiti svojim dolaskom, moliti za svoje zdravlje, želimo moliti za naše bolesnike, to je trajna nakana nas vjernika da molitvom pratimo svoje bližnje koji su u teškoćama. Nadalje, ovdje smo danas da promišljamo o činjenici bolesti. Reći će papa Franjo da je ‘bolest dio naše stvarnosti’“, rekao je mons. Milovan citirajući ovogodišnju poruku pape Franje za Svjetski dan bolesnika u kojoj je na početku istaknuto da „ako se bolest živi u izolaciji i napuštenosti, ako nije praćena brigom i suosjećanjem, može postati nehumana“.

„Ovaj je dan posebno obilježen blagdanom Gospe Lurdske“, nastavio je predslavitelj, te je podsjetio na ukazanje Majke Božje Bernardici u Lourdesu 11. veljače 1858., u vremenu kada je u Francuskoj vladala klima širenja bezboštva. „Majka Božja je tada pozvala na obraćenje, molitvu i činjenje djela pokore. Lourdes je od tada postao mjesto hodočašća cijele Europe i šire“, dodao je.

„I ovo naše malo hodočašće u ovu crkvu na ovaj dan uvijek ističe povezanost zdravlja duše i tijela. Tijelo postaje zdravije ako je duša zdravija, kako je važno čistiti dušu u molitvi, ispovijedi da bi nam i tijelo na taj način moglo doživjeti nutarnji mir, koliko vjera, molitva i čista savjest pomažu našem tjelesnom zdravlju“, istaknuo je mons. Milovan.

Propovjednik je nadalje podsjetio da se u ovogodišnjoj papinoj poruci spominje upravo prispodoba o Milosrdnom Samarijancu, potiče time na brigu za bližnjega. „’Pobrini se za njega’, riječi su koje je Samarijanac rekao gostioničaru te riječi trajno odzvanjaju u poruci svima nama“, rekao je porečki i pulski umirovljeni biskup.

„Poziv je to na sveopće bratstvo, jer fenomen usamljenosti je fenomen modernoga vremena koji je toliko prisutan u današnjem svijetu i koji potencira i druge osobne teškoće onih koji su pogođeni bolešću“, dodao je.

„Čovjek je, znamo, stvoren za zajedništvo, obiteljsko zajedništvo, obitelj je temeljna zajednica ljudskoga roda, ali važne su i rodbinske i prijateljske veze, čovjek je stvoren da živi u zajedništvu s drugima, sam čovjek ne može biti sretan“, ustvrdio je propovjednik.

Uz taj dan poruka prispodobe o milosrdnom Samarijancu govori kako se treba ugledati u primjer milosrdnoga čovjeka.

Biskup Milovan je nadalje podsjetio na riječi pape Franje da bi se Crkva trebala ugledati na fenomen ‘poljske bolnice’, bolnice koja je tu priručna, u koju svatko može svratiti da dobije pomoć. Naglasio je otvorenost Crkve za najsiromašnije, najpotrebitije.

„Nikada u nama ne bi smjela biti prisutna riječ Kaina iz Biblije: ‘Zar sam ja čuvar svoga brata?’ Naše je temeljno poslanje sadržano u Isusovim riječima: ‘Idite po svem svijetu i naviještajte Radosnu vijest spasenja svim ljudima’, a usko je povezana s time i riječ: ‘Ljubite jedni druge’. Prve kršćanske generacije u Jeruzalemu su intenzivno živjele bratsku povezanost i pomaganje, a kroz povijest Crkve uvijek je bilo svetačkih likova i vjernika koji su se istaknuli pomaganjem bližnjemu u potrebi. Tako su unutar zajednice Crkve nastali prvi domovi za napuštene i potrebite općenito. Sve su te ustanove niknule iz potrebe da se čini dobro. Samarijanac nas potiče na pravo bratstvo“, rekao je propovjednik.

Dobročinstvo počinje susretom, dok su ga svećenik i levit zaobišli, zbog nečeg njima važnijeg, Samarijanac izražava pažnju, brigu i samilost te pomaže potrebitome. Susret dakle prelazi u organizaciju skrbi za bolesnoga. „Ova nam poruka uz ovaj dan govori da je važna uloga svakoga od nas, te da je posebno važno senzibilizirati društvo za pomaganje potrebitima, riječ ‘Pobrini se za njega’ upućena je svima nama, a Isusova je poruka: ‘Idi pa i ti čini tako’“, kazao je biskup Milovan.

Na kraju je citirao riječi pape Franje: „Svi smo mi ranjivi i krhki, svi mi trebamo suosjećanje i pažnju koja zna zaustaviti se, pristupiti, iscijeliti i podići brata. Svatko je dragocjen u Božjim očima, nikoga se ne smije odbaciti, najmanje pak bolesnika i potrebnoga, svi smo povezani u tom hodu Crkve kroz povijest i kroz vrijeme.“

„Neka nam ovogodišnji Svjetski dan bolesnika bude i nadahnuće za trajnu otvorenost duše i spremnost na pomaganje, neka stvori u nama dobre odluke usvajati trajno Isusove poruke iz Evanđelja. A Marija Majka Crkve, Gospa Lurdska i Zdravlje Bolesnih neka nas prati svojim moćnim zagovorom“, zaključio je mons. Milovan.

Na kraju misnoga slavlja svi koji su za to bili dostojno pripravljeni imali su mogućnost primiti sakrament bolesničkog pomazanja. Prethodno je bolnički kapelan o. Đuro Vuradin ukratko pojasnio značenje tog sakramenta.

Liturgijsko pjevanje je animirala Grupa Oton.