Okupljene u samostanskoj crkvi pozdravio je gvardijan franjevačkog samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić, podsjetivši: „Slaveći ovu svetkovinu zahvaljujemo Bogu za siromašnog i malenog Franju koji je na krštenju dobio ime Ivan, po svetom Ivanu Krstitelju“. Biskup Mrzljak čestitao je braći franjevcima blagdan utemeljitelja Franjevačkog reda i velikoga Božjeg ugodnika „koji je utjecao na život Crkve, ne samo u svojem, već u svakom vremenu, pa tako i danas“, a u svojoj jednostavnosti življenja evanđelja svima je posebno drag svetac.

U homiliji u ispunjenoj crkvi biskup je govorio i o reformi školstva i tzv. školi za život, koja se u javnosti često spominje. „Sa školom za život potpuno se slažemo, no pitamo se što je život. Je li to samo zemaljski život? Dakako da je vjeronauk uvijek dežurno pitanje onih kojima smeta. Stari Rimljani rekli su da je povijest učiteljica života. Želimo li pravi život, ne možemo bez povijesti, posebno kada mi, kršćani, govorimo o povijesti. Ne samo o podacima, o nekim događajima i ratovima, već želimo znati što se događalo u povijesti da bismo mi živjeli danas. Glavni događaj povijesti za nas je utjelovljenje Božje riječi, kada je sam Bog postao jedan od nas. U povijesti Crkve pronalazimo mnoge događaje i ljude koji su utjecali na život svog vremena, ali koji utječu i na život sadašnjeg vremena. Jedna od takvih osoba koja je utjecala na povijest Crkve i svijeta svakako je i sveti Franjo Asiški. Njegova veličina bila je u malenosti. Često je taj paradoks prisutan u kršćanstvu, da oni koji su maleni postanu veliki. Franjo je bio iz bogate obitelji i kada je proživio mladost u izobilju vidio je da u tome nije punina života. Ostavio je bogatstvo i postao siromašan. Mnogi bi danas rekli kako je bio lud. Ali, on je pronalazio vrijednosti koje se ne nalaze u bogatstvu i razuzdanom životu. To je poruka i za naše vrijeme, jer upravo u tom primjeru valja naći školu za život. Sveti Franjo odlučio je promijeniti Crkvu, ali iznutra, ne raspustiti ili se razići, već biti zajedno. U današnjem vremenu, kada gledamo razne neprilike u Crkvi i vidimo kako su mnogi činili stvari nedostojne svećenika ili biskupa, možemo na drugi način mijenjati Crkvu, bez obzira kroz kakve teškoće ona prolazila. To je činio i sveti Franjo, ali poštujući autoritet pape, a papa je u Franji prepoznao obnovitelja Crkve. Božja riječ je nama upravljena danas, a kršćani smo po tome koliko Božja riječ u nama živi. Tako povijest postaje sadašnjost i učiteljica života, a škola može biti za život“, zaključio je mons. Mrzljak.

Fra Ivan je na kraju euharistijskog slavlja zahvalio svima koji rado i revno dolaze u franjevačku crkvu, braći u samostanu, svim donatorima te onima koji pomažu u crkvi i samostanu. Proslavi svetkovine sv. Franje prethodila je trodnevna duhovna priprava uz listopadske pobožnosti i večernju misu. U predvečerje svetkovine, 3. listopada, slavio se i obred Preminuća sv. Franje.