Biskup Palić pohodio Šuicu i blagoslovio oltar kapelice na brdu Rajkovača

Sve nazočne vjernike na početku je pozdravio župnik fra Anthony Burnside, koji je zahvalio biskupu Paliću što u kratkom vremenu ponovno pohađa župu Šuica. Biskup je zahvalio fra Anthonyju na pozdravima i pozvao sve nazočne da na ovom, u Domovinskom ratu strateškom mjestu, prepoznaju ovaj trenutak i ovo slavlje kao „strateški“ trenutak „za naš susret s Gospodinom u njegovoj Riječi, u zajedništvu i euharistiji koju slavimo.“ Pozvao je i sve vjernike na molitvu „za sve branitelje, koji su utkali svoje živote za našu slobodu.“ Na početku homilije biskup Palić je naglasio kako „živimo u svijetu u kojem se snaga često mjeri velikom silom i velikim brojevima, odnosno moći da se dominira nad drugima. Živimo u svijetu senzacija, pa tako i u vjerskom životu. Riječ Božja ove nedjelje dovodi u pitanje svjetovni pojam veličine i senzacije. Uči nas da nam se Bog otkriva u nemoći i poziva nas na novi način života i odnosa. Božja riječ nas poziva da napustimo svoje krive i uvjetovane slike Boga i upoznamo Boga koji nam se objavljuje u Svetom pismu. To možemo jedino ako smo spremi napustiti svoju želju da imamo kontrolu nad svime i prihvatiti Božji put poniznošću i hrabrošću.“

Govoreći o Božjoj objavi proroku Iliji i o njegovom preobražavajućem iskustvu na gori Horebu, biskup je rekao da i ovo mjesto gdje su sad, brdo Rajkovača, „na kojemu su naši goloruki branitelji branili svoj dom, obitelji i slobodu protiv moćnijeg neprijatelja, može biti naš Horeb, gdje smo pozvani prepoznati pravo lice svoga Boga. Bog se Iliji, koji nakon svojih uspješnih životnih poteza doživljava krizu, tjelesnu, psihičku i duhovnu, ne objavljuje u jakom vjetru, potresu i munji. Umjesto toga, nakon vatre dolazi ‘zvuk čiste tišine’, odnosno blagi lahor. Pokrivši lice, Ilija izlazi na ulaz u špilju, gdje ga Bog oslovljava i daje mu novo poslanje. Ovo je jedan od velikih trenutaka objave u Starom zavjetu. Ono što Iliju izvlači iz depresije i obnavlja njegov poziv je potpuno novi osjećaj Boga. Gospodin koji se nekoć očitovao u zastrašujućim preokretima prirode sada je poznat u nečem tako suptilnom i nježnom poput ‘čiste tišine’, tišine koja nekako ima ‘glas’.“

Biskup je potaknuo na promišljanje „kako mi razumijemo Boga i koji je to naš Bog u kojega vjerujemo?“

„Božanska snaga nije bila u sili nego u blagosti. Da bismo razumjeli kakav je naš Bog, ne treba se puno truditi svojim snagama. On nam se sam objavio. Moramo napraviti korak iz Starog zavjeta u Novi i u osobi i liku Isusa Krista prepoznati lik svoga Boga. Naš Bog nam je pokazao da je ponizan, da je na strani malenih i potlačenih, da spremno čeka naše obraćenje i povratak i da nam prašta, jer nas ljubi“, naglasio je biskup.

„Za ovakav pristup i ovakav stav potrebna je vjera. Tome nas uči Evanđelje, koje govori o neočekivanoj oluji i kako su učenici prepoznali Isusa. Sveti Matej ne piše da bi nam ispričao priču o tome što se dogodilo, on nam priča istinu o našim životima“, kazao je biskup Palić.

„Jer i nas, vrlo često, vodi strah i sumnja. Sveti Matej želi da znamo da u ovim vremenima strašne oluje, poteškoća, straha, kada se čini da se sve oko nas raspada, pa i u našim životima, Isus dolazi hodajući prema nama po vodi, vodi koju smo doživjeli u krštenju, koja je Božje i Isusovo jamstvo kada nam poručuje: ‘Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’“, istaknuo je biskup.

„Što god se dogodilo u našem životu, koliko god postalo mračno, koliko god beznadno izgledalo, i mislite da je Bog daleko, zbog bolesti ili jednostavno straha i očaja i nemate se kamo okrenuti, ili čak ako ste samo izgubili svoj put i gledate okolo i niste tako sigurni i počnete sumnjati u sebe i ljude oko sebe, čak i svoju obitelj, to je vrijeme kada hodate s Isusom, koji hoda preko vode kako bi vas vratio do Petrove barke. Jedino u zajedništvu Crkve Kristove osjećamo sigurnost, unatoč svim nevoljama i nedaćama“, naglasio je biskup Palić.

„Isusova blaga opomena, nakon što je izbavio Petra: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’, jest njegovo obraćanje svim članovima Crkve. Gospodine, spasi nas, to je i naš zaziv. Članovi Crkve, osobito možda u današnje vrijeme, mogu pronaći veliku utjehu u ovom prizoru. Evanđelje prepoznaje da će biti vremena nevolja i opasnosti kada će vjera biti na velikoj kušnji i ponekad podbaciti. Ali to ne znači da Isus – ‘Emanuel’ nije s nama, odlučan i siguran da nas spasi, kad poput Petra vapijemo: ‘Gospodine, spasi nas’“, rekao je zaključno biskup Palić. Na kraju mise nazočnima se obratio i Ivica Klišanin – Lebo, čija je ideja i zasluga realizacija projekta granje kapelice na Rajkovači, koja je blagoslovljena 2020. godine. Župnik fra Anthony zahvalio je biskupu Paliću, svima nazočnima i sve pozvao na zajedništvo oko obiteljskoga stola koji su župljani pripremili.

Brdo Rajkovača iznad Šuice je važno strateško mjesto iz Domovinskog rata, gdje su hrvatske snage koje su se nalazile u Šuici uspjele zaustaviti jugoslavenske i srpske snage nakon njihove pobjede u bitci za Kupres 1992. godine čime je zaustavljen njihov prodor prema Livnu, Splitu i dalmatinskoj obali.