U homiliji biskup Palić pozdravio je okupljeno mnoštvo kazavši da su došli s raznih strana u župu Međugorje koja ih je „ovih dana raširenih ruku i srdaca primila“. „Došli ste s raznih strana, iz raznih krajeva, kako bi ste ovdje, poput silnog svijeta iz današnjeg evanđelja slušali Isusa, hranili se njegovom riječi, osjetili njegov pogled pun ljubavi u sakramentu pomirenja koji oslobađa, koji liječi naša srca, naš duh i dušu i čini nas novim ljudima“, kazao je biskup Palić podsjetivši da se toga dana proslavlja i spomendan Gospe Snježne odnosno obljetnica posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu, najstarijega marijanskog svetišta na Zapadu koje je papa Siksto III. dao izgraditi nedugo nakon Koncila održanoga u Efezu 431. godine na kojemu je Marija proglašena Majkom Božjom. Stoga ih je potaknuo da mole Marijin zagovor za sve okupljene na ovom susretu i ovome slavlju.

Rekao je mladima kako su ovih dana, razmišljajući u katehezama i homilijama, pokušali razumjeti koji je to bolji dio koji Isus daje, koji se nalazi u njima, otkriti i razvijati ga.

Pojasnivši kako pročitana Božja Riječ nudi kao sažetak i smjerokaz kako doći do tog boljeg dijela i kako načiniti ispravan izbor u životu, biskup je govorio o pravim i lažnim prorocima, o Jeremiji i Hananiji te istaknuo da i Novi zavjet donosi Isusove riječi o lažnim prorocima: „Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“ (Mt 7, 15-16).

„Ako je cilj proroka biti poznat, popularan i prihvaćen, nikada neće postati prorok Gospodnji. Pravi proroci i apostoli slušat će Gospodina i tražiti Njegov plan za Crkvu, bez obzira na svoju popularnost ili uspjeh. Oni trebaju biti slika Kristova, koji nije došao biti služen, nego da služi; pravi prorok naviješta radost spasenja; pravi prorok ne lomi trske napuknute i ne gasi tračak nade koji još tinja. Božji proroci traže popularnost na nebu po vjeri i poslušnosti, umjesto popularnosti na zemlji u ovom sadašnjem dobu. Pravi prorok, za razliku od lažnih proroka, sluša i doprinosi izgradnji Crkve, otajstvenog Tijela Kristova, koja je, kako reče sveti papa Ivan XXIII. Dobri, ‘Majka i učiteljica’“, pojasnio je biskup.

Osvrnuvši se na pročitani ulomak evanđelja, rekao je da mu je tema nedostatak osnovnih resursa, „što ponekad zadaje i glavobolju onima odgovornima u Crkvi“.

„Glavno je pitanje: kako se kao Crkva trebamo nositi s napetostima između naših ograničenih mogućnosti i mnogih zadaća kojima se hitno treba pozabaviti? Što učiniti kada su snage i sredstva znatno manji od izazova koji nas okružuju? Evanđelje nam daje jednostavno rješenje na tako složeni problem. Gledamo Isusa. I on bi se malo htio odmoriti, ali nastavlja liječiti bolesnike, jer je mnoštvo oko njega. Majke su nervozne, u želucu kruli, djeca cvile. Ljudi su gladni. Ali glad ima mnogo aspekata. Kakva se glad krije iza tužnih i umornih lica? Iza anoreksije i pretilosti? Tko utažuje glad za smislom i orijentacijom? Glad za bliskošću i prihvaćanjem? Postoji glad nezbrinute djece za roditeljima koji to ime zaista zaslužuju, a ima i onih koji ga ne zaslužuju. Tu je i glad usamljenih ljudi za uvažavanjem i za razgovorom; zatim glad za podrškom nesigurnih vjernika u našim vjerničkim zajednicama. Isus ne želi otpustiti narod. Traži od učenika da im daju jesti. Imaju samo pet kruhova i dvije ribe, i to za pet tisuća muškaraca, bez žena i djece, koji se tada nisu računali. Sva sreća da ih mi danas računamo, jer bi vjernička/crkvena statistika bez njih bila očajna. Slika je to Crkve i vjerničkih zajednica u pojedinim zemljama, koje često zapravo ne znaju što im se događa i kako dalje. Slika je to i nas pojedinaca. Pet molitava mjesečno koje stvarno djeluju i dva biblijska teksta koja su mi se svidjela u posljednjih šest mjeseci nisu dovoljni da zainteresiraju druge za vjeru. A Isus? On traži sve. Traži i te naše ograničene mogućnosti, traži i naša stalna prigovaranja, u smislu: ‘To nije dovoljno!’ Bog ne očekuje da dijelimo iz punih košara. Nisu bogate Crkve, nego siromašne Crkve su te koje rastu diljem svijeta. Prinesimo danas svoje siromaštvo Isusu, svoju nemoć i neuspjeh. U Njegovim rukama sve postaje dovoljno i izobilno“, istaknuo je biskup.

„Isus zatim blagoslivlja i zahvaljuje svom Nebeskom Ocu. Kad ste posljednji put zahvalili za svoju domovinu, svoju biskupiju, svoju zajednicu, svoga župnika, pa i biskupa? Kad smo ponizni i zahvalni događa se čudo, koje ne dolazi uz spektakularnu pompu, nego malim, često tihim i nečujnim koracima. Mi dijelimo, a Bog nam se daruje. Izgovaramo divne riječi, a On ih utiskuje u nečije srce. Molimo molitve na samrtnoj postelji, a Bog tješi čovjeka za vječnost. Ukidamo radna mjesta, a On još uvijek gradi svoje Kraljevstvo. Mi služimo potrebitima u slabosti, a Njegova je moć velika u slabima. Dajemo ono malo što imamo, a On sebe daje u potpunosti. Gdje mi dosegnemo granice, Božje mogućnosti tek počinju. I svi su jeli i nasitili se, a na kraju je ostalo dvanaest punih košara. One su znak da Bog nije škrt sa svojim blagoslovima“, protumačio je biskup.

Potaknuo je mlade da razmisle „koliko su punih košara skupili na ovom susretu“ te da ih ponesu sa sobom i da nose Isusovo čudo ljubavi, „koje se u svakoj euharistiji događa s nama i u nama“.

„Umjesto lažnih i ‘zlogukih’ proroka beznađa i nepokretljivosti, budite gorljivi apostoli, istiniti i radosni, koji propovijedaju i svjedoče Uskrsloga Krista više životom, a manje riječima. Jer, jednog će dana narodi ovoga svijeta biti pozvani za gozbeni stol Kraljevstva Božjega. I otkrit ćemo s iznenađenjem: Božje dobrote ima više nego dovoljno, a od nje i mi već danas živimo“, poručio je mladima biskup Palić.

Tijekom Mladifesta sudionici su na veliko, sto metara dugo platno upisivali svoje molitve koje su za vrijeme mise prinesene na oltar i na taj način upravljene Gospodinu, a nakon mise bilo je klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, a zatim i poslanje, gdje su mladi predstavnici svih zemalja sudionica Mladifesta na dar primili krunicu, koje su im podijelili biskup Palić i apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli. Na kraju je sve blagoslovio mons. Palić.

I ovaj peti dan 35. Mladifesta počeo je jutarnjom molitvom, a duhovna obnova za desetke tisuća mladih koji su pristigli iz čak 80 zemalja nastavljena je katehezom međugorskog župnika fra Zvonimira Pavičića. Potom su svoja svjedočanstva iznijeli John Pridemore koji je govorio o svom obraćenju nakon života kriminala i razvrata.

Nakon njegova svjedočanstva mladima su se obratili bračni par iz Italije Luigi Lo Mele i Marcela Caricato, koji su podijelili svoju ljubavnu priču koja se dogodila upravo u „ovom čarobnom mjestu“, kako je Luigi nazvao Međugorje. Svima su poručili da pronađu mir i da će biti sretne osobe. Prvi dio programa završio je u podne molitvom Anđeo Gospodnji.

Poslijepodnevni program završne pete večeri 35. Mladifesta počeo je predstavljanjem udruge Društva vodiča za hodočasnike u župi Međugorje, a rad te Udruge predstavila je predsjednica Vesna Šimić, a o praktičnom dijelu poziva vodiča za hodočasnika u Međugorju govorio je Miljenko Miki Musa.

Svoje svjedočanstvo s mladima je podijelila i karmelićanka Dijana Mlinarić, koja je predstavila svoju zajednicu i svoj redovnički poziv i put, nakon čega je uslijedila molitva krunice.