Koncelebririrali su apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, župnik fra Marinko Šakota i još nekoliko svećenika.

Pozdrav i dobrodošlicu izrazio je nadbiskup Hoser.  „Međugorje kao župna zajednica sa svojim pastoralnim i karitativnim djelovanjem, sa svim svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama kao i vjernim pukom čini sastavni dio biskupije. Za Međugorje možemo reći da je najpoznatija župa na svijetu koja privlači mnoštvo hodočasnika sa svih kontinenata, i bližih i daljih. Osoba biskupa znači jedinstvo i vjeru, označava ne samo jedinstvo s cijelom biskupijom, već sa sveopćom Crkvom. Zato, uime svih nas radostan sam što Vas danas ovdje mogu dočekati i moliti zajedno s Vama na Vaše nakane. Dobro nam došli!”, riječi su to dobrodošlice koje je novom mostarsko-duvanjskom biskupu i apostolskom upravitelju trebinjsko-mrkanskom uputio nadbiskup Hoser za njegov prvi dolazak u Međugorje.

Biskup Palić izrazio je zahvalnost mons. Hoseru na pozivu da ovaj dan slavi euharistiju u toj župi. „Došao sam proslaviti ovo slavlje i Gospodinu zahvaliti što je došao među nas i što je za taj dolazak izabrao jednu od kćeri ljudskoga roda, Blaženu Djevicu Mariju“, rekao je mostarski biskup.

Mons. Palić precizno je objasnio narav svoga pohoda župi Međugorje, rekavši: „Moj dolazak u Međugorje dolazak je biskupa, pastira u župu na području biskupije koja mi je povjerena, bez obzira što je ova župa trenutačno pod jurisdikcijom apostolskog vizitatora. Stoga i ovaj pohod, ali i svaki drugi, mora se razumjeti u skladu s odredbom pape Franje kako je ovdje objavljena 12. svibnja 2019., odnosno pazeći da ne bude protumačen ‘kao priznanje poznatih događaja koji još zahtijevaju ispitivanje sa strane Crkve’, izbjegavajući zablude ili dvosmislenosti u doktrinarnom smislu. A do sada, kao što je javnosti poznato, službena Crkva nije priznala ove događaje autentičnima“.

Govoreći o svetkovini Bezgrešne, biskup je poručio da vjernički pogled ovaj dan treba biti usmjeren na Boga, „koji je u svome naumu spasenja odlučio izabrati jednu od nas da bude majka njegovom Sinu Isusu Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju“.

„Bog izabire Mariju kako bi, oslobođena ljage iskonskoga grijeha, svijetu rodila Spasitelja, Isusa Krista, Sina Božjega. Izbor nije Marijina zasluga, stečena u ovoj dolini suza, nego projekt Božje ljubavi“, pojasnio je mostarski biskup.

„Slaveći svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije ispovijedamo vjeru Crkve da je od prvog trenutka svoga postojanja Spasiteljeva majka imala posebnu ulogu u Božjem planu, po jedinstvenom privilegiju, da njezin život nije potpao pod djelovanje iskonskoga grijeha, koji je oznaka neotkupljenog čovječanstva. U Mariji Crkva slavi zoru spasenja i početak boljega svijeta. Danas s Marijom slavimo ljubav našega Boga, koji uvijek prvi čini korak i koji nam se daruje bez naših zasluga“, istaknuo je mons. Palić.

U propovijedi je posebno upozorio na stvarnost grijeha koji vjernike udaljava od Boga, bližnjega i sebe samih te na dvije posljedice grijeha.

Prva posljedica je čovjekova nemogućnost biti s Bogom i stajati pred njim. „Božje pitanje Adamu: ‘Gdje si?’ (Post 3,9) pitanje je svakome od nas. Ono u sebi skriva istinu da čovjek, zapravo, nije tamo gdje bi trebao biti. Grijehom se stvorila udaljenost, odnosno razlaz između pravog čovjekovog identiteta kao Božjeg stvorenja i stvarnog ostvarenja njegova života. Po grijehu nisam ono što bih trebao biti u svojoj ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu. Po grijehu nisam tamo gdje bih trebao biti, u zajedništvu s bližnjima i Crkvom, Kristovim otajstvenim tijelom“, pojasnio je biskup.

Druga posljedica grijeha je strah. „Kad čovjek ne boravi u Božjoj prisutnosti, onda je u strahu. Grijehom čovjek okreće glavu od Božjega pogleda i srce mu ostaje zatvoreno za milosni dodir. Ne želimo priznati grijeh, jer nas opterećuje i želimo ga odstraniti, udaljiti od sebe. ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.’ (Post 3,10) Čovjekova golotinja znak je njegove bespomoćne uplašenosti. Nasuprot tom bespomoćnom strahu nalazi se Bog koji ljubi, čije je čovjek stvorenje i koji živi pod budnim prijateljskim i brižnim okom Boga Stvoritelja. U strahu pred Bogom čovjek je i u strahu pred bližnjim, pred ženom, ‘kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega.’ (Post 2,23) Grijeh nije nešto izvanjsko, on se propinje u nama i rađa u nama nepovjerenje prema Bogu. Upravo je u tome snaga grijeha: mnogo drugih stvari može nas oštetiti i naštetiti nam izvana, ali grijeh započinje s našim nutarnjim bićem“, protumačio je mons. Palić.

„Pandemija koju živimo doziva nam u pamet činjenicu da svatko od nas može biti zaražen koronavirusom i da druge može zaraziti. Slično nam govori i vjera u odnosu na zarazu grijehom: svi smo mi uronjeni u povijest grijeha i krivnje, u koju sve više tonemo i sudjelujemo svojim pogreškama. I svaki dan osjećamo da naše osobne snage nisu dovoljne, kako bismo se oslobodili iz mreže grijeha“, rekao je biskup.

Pojasnio je da je grijeh razlog zašto ljudi slomljenog srca žive u razlomljenom svijetu. „Grijeh razara brakove, grijeh razbija prijateljstva, grijeh uništava ranjivi dječji svijet, grijeh obespravljuje siromašne, grijeh uništava savjest, grijeh tjera na neumjerenu pohlepu. Ako pratimo povijest, onda zaključujemo da problem ovoga svijeta nije prije svega obrazovanje ili politički sustav ili ekonomski poredak. Problem je duboka duhovna kriza i ona se ne može riješiti bez istinske promjene života, obraćenja, iskrene duhovne obnove“, istaknuo je mons. Palić.

Marijina povijest pak, prema biskupovim riječima, ne slijedi ovu paradigmu pada, pa otuda i “neprijateljstvo” sa zmijom, s napasnikom, njihova apsolutna nespojivost. Marija nije robinja čežnje. Njezin odnos sa Svemogućim je autentičan, odnos stvorenja i stvoritelja, bez požude. Bog ju je pripravio za dostojan stan Sinu.

Biskup je rekao da taj dio iz knjige Postanka ima važno antropološko značenje koje se ne bi smjelo zanemariti, istaknuvši: „Adam i Eva, naši ‘praroditelji’, kriju se, pokušavaju se sakriti na Božji poziv. Marija je tu. ‘Evo me!’ Ne boji se pokazati se Bogu svojom ženskom krhkošću, sa svim svojim strahovima. Adam i Eva se međusobno optužuju, a to je arhetipski prekid veze koji uvijek podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za drugoga. Marija prihvaća ponizno, iako s razumljivim strahom, Božji prijedlog. Adam i Eva se žele natjecati s Bogom, prihvaćajući poziv napasnika, ‘onoga koji dijeli’, koji im obećava da će biti ‘kao’ Bog. Marija se, naprotiv, pokazuje kao ‘službenica’: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj’ (Lk 1,38). Ovaj bi odlomak bio dovoljan da pokaže svu Marijinu hrabrost: od onoga ‘da’ naviještenja pa sve do onoga tragičnog, ali ne beznadnog ‘da’ podno križa svojega Sina Isusa Krista“.

Zaključujući propovijed biskup je poručio: „Marijina povijest je vaša i moja povijest. Ponovno je anđeo poslan u vaš dom i kaže vam: radujte se, puni ste milosti! Bog je u vama i ispunjava vaš život životom“.

Na kraju mise župnik Šakota zahvalio je predvoditelju slavlja i darovao mu umjetničku sliku i cvijeće. Bio je to prvi pohod mons. Palića župi Međugorje otkako je 14. rujna ove godine preuzeo službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije.