Osvrnuvši se na pročitani ulomak Ivanova Evanđelja „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… I Riječ Tijelom postade i nastani se među nama“, biskup je podsjetio da prvi prikaz Biblije o stvaranju kaže: U početku je bio Bog, u početku je Bog stvorio nebo i zemlju. U početku je stvaralački Bog koji djeluje dijeleći nebo od zemlje, svjetlost od tame, kopno od vode. On stvara riječju. Svako novo stvaranje započinje formulom: I reče Bog: „Neka bude svjetlo. I bi svjetlo“. A Bog je govorio i nastaje. Ivan preuzima ovu misao i precizira: U početku je bila riječ, a riječ je bila s Bogom i riječ je bila Bog. Bog je nezamisliv bez svoje riječi. Riječ je istovremeno moć kojom Bog stvara nebo, zemlju i čovjeka: sve je stvoreno riječju. Ivan ide korak dalje, jer je riječ više od zbirke suglasnika i riječi. Ona je kod Boga, ona je sam Bog. Bog i njegova riječ su jedno, Bog je zamisliv samo kao Bog koji govori, po svojoj riječi on je početak svega, pojasnio je biskup.

„Otajstvo Božića je ponekad lako razumljivo. Proslavili smo polnoćku. Borovi, štalica, jasle, dijete Isus, božićne pjesme se pjevaju, božićni događaj se čita – to je ono pravo. Ovih dana čak i oni s kojima se ne smije razgovarati o Crkvi i vjeri, koji Crkvu ne mogu baš podnijeti, za Badnjak rade jaslice sa svojom djecom, pjevaju kao opijeni božićne pjesme i čitaju – naravno – o događajima vezanima uz Božić. Oni priređuju Božić, Božić izvode na obiteljskoj pozornici. Dobro je to. I radi njih je rođen Spasitelj“, primijetio je mons. Palić.

„Evanđelisti Matej i Luka nam donose božićni događaj za naše uši, onako kako želimo. Sve je tu: i pastiri i anđeli, Marija i Josip, štalica i mudraci s Istoka i sve što uz to ide. Evanđelist Ivan nema taj rječnik, on započinje drugačije od Mateja i Luke. Možemo li razumjeti ovo što smo čuli i o čemu Ivan piše? Od Ivanovih se riječi ne može raditi božićna priredba. Ni stihovi nisu nešto pjevni. Ali, i to je Božić. Jer, bez nekog okolišanja, Ivan prelazi izravno na bit: Bog je postao pravi čovjek. U špilji ne leži neki posebni čovjek, posebno milosrdan, posebno drag, nego sȃm Bog. Ali ne skriven u otajstvu, nego rođen u tijelu. Stoga, pitanje božićne vjere nije samo pitanje slatkog Djeteta Isusa, nego pitanje samoga Boga i njegove Riječi utjelovljene u Isusu iz Nazareta“, protumačio je biskup. Zapitavši kakva je to riječ, kazao je da to nije bilo koja riječ iz našeg rječnika, nego Riječ koja ima snagu da može stvoriti sve ni iz čega.

Riječ – život – svjetlo, to je božićno suzvučje, božićni akord. „Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu“.

„Ne znam možemo li bolje razumjeti Božić. Jer ova božićna poruka kaže vrlo jasno: Ne možete me shvatiti, jer nisam samo za dane od 24. do 26. prosinca. Naš Bog je Emanuel – S nama Bog, uvijek i zasvagda. U jaslama leži živa Riječ, ona koja stvara, ona koja daje život, ona koja ozdravlja, ona koja tješi, ona koja diže, ona koja vraća nadu. Ta Riječ kaže: Ne ostajem u štalici. Ja sam tu da osvijetlim tamu svijeta, da donesem jasnoću i istinu. Oduvijek sam bio tu i zauvijek ću biti, u sve dane, do svršetka svijeta. Ta Riječ kaže: zahvatit ću tvoje srce, ako me želiš prihvatiti, nosit ću te, ako ostaneš pred jaslicama. Učinit ću od tebe Božje dijete“, rekao je biskup.

Poručio je da se Božić može razumjeti samo ako ga se slavi, „ako slavimo i vjerom ispovijedamo Boga, vječnu Riječ koja je u Isusu iz Nazareta postala Tijelom“.

„Kad stojim kod jaslica, vidim u vjeri slavu žive Riječi. Kad stojim kod jaslica, moj se život iznova stvara iz moćne riječi, naime, od Boga. Kad za koji dan uklonimo jaslice, kad zadnje božićne anđele pospremimo opet u kutiju, kad pokupimo osušene borove – sjetimo se: Božić nas je zahvatio, obuhvatio, i ne smijemo biti više oni stari, nego novi ljudi. Bog se stvarno utjelovio, našoj ljudskosti dao novo dostojanstvo, tako da svjetlost neprekidno svijetli u tami svijeta i da vidimo njegovu slavu i da mi sami počinjemo svijetliti i svojim životom biti svjedoci žive utjelovljene Riječi. Tada doista slavimo Božić i tada se i za nas danas i ovdje dogodio Božić! Neka nam bude kako živimo i vjerujemo“, zaključio je mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić.