Biskup Palić: Sveti Nikola svjedoči da se isplati staviti sve svoje sposobnosti u službu bližnjima
Vjernici porijeklom iz Janjeva proslavili blagdan sv. Nikole biskupa
U župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi koju vode kapucini, vjernici porijeklom iz Janjeva 6. prosinca proslavili su blagdan Sv. Nikole, zaštitnika Janjeva. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je hvarski biskup Petar Palić. Pjevao je mješoviti pjevački zbor „Janjevo“, a ovom proslavom obilježeno je i 50 godina postojanja dječjeg zbora „Bijeli Anđeli“ iz Janjeva. Propovijed biskupa Palića donosimo u cijelosti.
Draga braćo svećenici,
draga braćo i sestre!
1. Blagdan sv. Nikole, biskupa, iz godine u godinu okuplja vjernike, a osobito vjernike porijeklom iz najstarije hrvatske dijaspore, one u Janjevu, koji od davnina sv. Nikolu štuju i časte kao svoga moćnog zaštitnika i zagovornika. Štuju ga i časte, utječu mu se za zagovor jer su bili i jesu putnici. Putnici ne samo cestama koje povezuju mjesta, nego putnici jednom dugom cestom, onom životnom, koja vodi prema vječnosti.
Štovanje sv. Nikole u Janjevu, čiji kip bdije iznad glavnog oltara janjevačke župne crkve, s uzdignutom rukom koja pogled usmjerava prema nebu, ali simbolizira i njegovu moćnu zaštitu i zagovor, u prošlosti je bilo pokazatelj vjere i identiteta Janjevaca, a danas je izričaj povezanosti s korijenima, na kojima se crpi snaga za postojanost u vjeri.
2. Božja Riječ koja nam je odjeknula u ušima dopire i do našega srca i pomaže nam otkriti njezinu poruku. U prvom čitanju iz knjige Izlaska čuli smo odlomak o dijalogu između Boga i Mojsija. Ovaj nas odlomak upućuje na pitanje o slici o Bogu, odnosno kako zamišljamo Boga. Često se nađemo u poteškoći povezati ovdje prikazanu sliku o gnjevnom Bogu sa slikom Boga koji ljubi. Ova pripovijest o Mojsijevom zauzimanju pred Bogom za Izabrani narod i slika Boga koja je prikazana žele nam poručiti da naš Bog nije bezosjećajni Bog, nego Bog koga pokreće neizmjerna ljubav prema njegovom stvorenju, čovjeku.
Ponašanje naroda, koji je sebi načinio zlatno tele, uvodi nas u temeljnu teološku dilemu: mi ljudi trebamo sliku, predodžbu da bismo bili svjesni Božje stvarnosti u svijetu. Međutim, svaka slika nosi sa sobom opasnost, jer se Boga ne može ograničiti slikom, koja se može shvatiti. I zato današnji čovjek, kao i onaj starozavjetni, treba božanstva našega vremena. Danas to više nije zlatno tele, koje pravimo da bismo mogli imati Boga samo za sebe i raspolagali njime. Danas pronalazimo različite druge oblike, koje pretvaramo u svoja božanstva kojima se klanjamo, a zaboravljamo Boga koji nas je iz ljubavi stvorio.
Bog nas je iz ljubavi stvorio i darovao nam slobodu. Stvorio je svijet da služi čovjeku. Čovjek je zloupotrijebio svoju slobodu i sam sebe gura u propast. Ljubav Božja prema nama ljudima očituje se u dubokoj emotivnoj reakciji na događaje u svijetu: Bog je srdit. Pojam i slika Božje srdžbe ne proizlazi iz Božje zlovolje. Bog je „srdit“ jer mi ljudi u svojoj slobodi sebi nanosimo zlo i uništavamo sebe. Božja srdžba je zapravo izričaj njegove ljubavi: Bog nam želi pomoći da postanemo svjesni situacije u kojoj se nalazimo.
Nije Mojsijeva zasluga što se Bog ražalio i nije učinio što je naumio učiniti. Bog je prvi započeo dijalog s Mojsijem. Mojsijevo zauzimanje pred Bogom znači zapravo da je čovjek onaj koji u molitvi i iskrenosti pred Bogom postaje svjestan svoje propasti, koji postaje svjestan svoje odgovornosti i biva osposobljen za djelovanje.
3. Bog se kroz povijest služi ljudima, kako bi uvijek iznova očitovao svoju neizmjernu ljubav i milosrđe prema čovjeku i čovječanstvu. Izabrat će velikog progonitelja kršćana Savla, kojim će se poslužiti kako bi se poruka Radosne vijesti prenijela mnogim krajevima. U poslanici Rimljanima, čiji smo odlomak danas čuli, Pavao će podsjetiti zajednicu vjernika u Rimu, da je Bog svakome „odmjerio mjeru vjere“, odnosno dao je svakome dar, koji treba upotrijebiti na korist zajednice. Svaki onaj koji svoje darove ne stavlja u službu zajednice, koji se zatvara i gleda samo sebe i svoju korist, svoj interes, nije sposoban u potpunosti osjetiti radost i ljubav, koji su dar Uskrsloga Krista. Kršćanin koji nije svjestan da je poslan i pozvan donositi rod u revnosti, u gorljivosti duha za Gospodinom, u radosnoj nadi, u strpljivosti u nevolji, u postojanosti molitve, u spremnosti služenja, u iskrenoj gostoljubivosti, sam sebe isključuje iz kruga Isusovih prijatelja i ostaje robom i slugom svojih oholih težnji. Isusov učenik, naprotiv, ljubi, čuva njegove zapovijedi, čini ono što Isus zapovijeda i polaže život za svoje prijatelje.
4. Sveti Nikola, biskup čiji blagdan danas slavimo svjedoči nam da je moguće živjeti u Isusovoj ljubavi i da se isplati staviti sve svoje sposobnosti u službu bližnjima. U brojnim predajama prikazana su mnoga dobročinstva sv. Nikole, kojima je nastojao služiti bližnjima u potrebi. Običaj darivanja na današnji dan proistekao je upravo iz dobrote ovoga sveca, čija je dobrota samo blijedi odraz one dobrote, koju Bog pokazuje svima nama ljubeći nas, a osobito u muci, smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista.
5. U ovoj euharistiji zahvalimo Gospodinu za mnoge uzore svetaca, koji nam na našem životnom putu pomažu i pred Bogom nas zagovaraju.
Molimo zagovor naše nebeske Majke Marije, koja je bezgrešno začeta, da nam u ovom vremenu došašća srca budu otvorena, kako bi se Riječ Božja i u našem životu utjelovila i kako bismo svaki dan donosili plodove dobra u svijetu u kojemu živimo.
Amen.