U propovijedi je, između ostaloga, istaknuo da Ivan nije mogao na jači i upečatljiviji način izraziti sve ono što Bog jest i što želi nama poručiti nego terminom: Riječ. Bog je riječ. Bog je komunikacija. Bog ne želi ostati nerazumljen. On nam se želi objaviti, otkriti, stupiti s nama u kontakt i zato nam govori. Mi, kad hoćemo nekome dati do znanja da nam nije simpatičan, ili da smo na njega ljuti, jednostavno zašutimo. Uskratimo svoju riječ i prekidamo odnose.

Bog nikada ne uskraćuje svoju riječ. Nikada ne prestaje govoriti, jer kad bi zašutio svijeta bi nestalo, upozorio je biskup Petanjak.

U jednom trenutku povijesti, kad je Bog smatrao da je došao pravi čas, Riječ postaje čovjekom. Bog postaje čovjekom. Bogočovjek, Krist Isus, prosvjetljuje svakog čovjeka koji dolazi na svijet i omogućuje mu da bude ono što nije bio – ono isto što je Bog: svjetlo, život, ljubav, mudrost, vjernost…

Najveća poruka Božića je upravo mogućnost promjene koja je uistinu moguća. „Ovaj grad i ova biskupija bi se promijenila ovog trenutka kad bi svatko od nas iskreno sada u sebi rekao: od ovog časa ja se mijenjam, ja se hoću i želim promijeniti. Ja želim da ona ljubav koja je Boga spustila na zemlju, koja je Boga učinila čovjekom – djetetom, koja nadahnjuje i vodi i prati svako njegovo djelo, da ta ljubav i taj Duh Božji u meni zaživi i da prije nego zinem i izreknem riječ, osobito riječ neslaganja ili osude drugoga, upitam se: Da se Bog dao voditi takvim osjećajima bi li došao k nama, bi li se nakon svega popeo na križ?“

Čak sam uvjeren da bi gotovo svi rekli da bi se mogli promijeniti, ali se bojim uopće pitati tko se želi promijeniti, rekao je biskup.

„Svi bi htjeli mijenjati drugoga, a drugi se ne da. Zašto ja? Što meni fali? Pogledaj onoga…“

I Bog je toga svjestan. Nitko na svijetu ne razumije čovjeka pojedinca kao što ga Bog razumije. Otuda Božje strpljenje, otuda njegovi neprestani novi pokušaji, nove mogućnosti, otuda Božja dobrota i praštanje.

Zato Bog ne prestaje govoriti. Ništa ga na ovom svijetu ne može ušutkati, jer zna da će se u svakom vremenu, u svakom narodu, u svakoj zajednici, uvijek naći netko tko će taj Božji govor ozbiljno prihvatiti. Takvi ljudi unose više svjetla u ovaj svijet, bez obzira jesu li oni sveci i blaženici, sluge Božje poput biskupa Mahnića, ili najobičniji ljudi koji uistinu žive od riječi Božje i u sebi utjelovljuju Božje svjetlo, Božji govor, božanski život. Ovo je moja čestitka za Božić: dajte sve od sebe da budete što sličniji Isus Kristu. Onda ćete moći razumjeti najprije sebe, a onda i svijet oko sebe, poručio je krčki biskup.

Biskup Petanjak predslavio je i polnoćku u krčkoj katedrali u koncelebraciji s desetoricom domaćih svećenika i redovnika.

U propovijedi je tumačio riječi proroka Izaije i sv. Pavla i, između ostaloga, istaknuo da se milost Božja i ljubav Božja ne da ničim uništiti, nego kroz cijelu povijest spasenja ide u potragu za čovjekom. Od onog praskozorja svijeta i prvog grijeha, kad hoda po raju zemaljskom i traži čovjeka i zove ga: „Gdje si?“ (post 3,9) i već tada obećava da će poslati Spasitelja svijeta (usp. Post 3,15), pa sve do utjelovljenja i rođenja Sina svoga, Bogočovjeka; Boga koji postaje čovjek. Bog već tada stvara plan, ali ne plan kolonijalizma, ne plan u kojima će veliki tobože štititi male tako da ih do kraja učine ovisnima o njima, nego tako da njegov plan spasenja raste zajedno s nama.

Bog se ne želi nametnuti. Ne želi nikoga podjarmiti i nikoga robom svojim učiniti.

Zato se i rađa kao malo dijete – da spasenje i Spasitelj dođu ne kao prisila, nego kao ponuda, da uistinu budu Emanuel – Bog s nama, Bog među nama i Bog za nas.

Bog dolazi kao novorođeno dijete kako bi bio dio nas, kako bi izrastao iz nas, rastao i razvijao se zajedno s nama, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Vjerujemo da se Bog odlučio da postane čovjekom unutar Izabranog naroda koji je imao Božju objavu i poznavao Božji Zakon, kako mu nitko od njih ne bi mogao reći: „Taj nam je Spasitelj nametnut! Nije jedan od nas! Došao je iz drugog naroda!“

Spasitelj dolazi s neba, jer spremni smo sebe upropastiti, ali nemamo snage sebe iz gliba propasti spasiti. Zato treba doći netko jači od nas, netko s neba, ali tako da izraste od nas, da bude jedan od nas, da nas razumije u potpunosti, poručio je biskup Petanjak