Bijela boja znak je nebeske proslave, preobraženja, uskrsnuća, besmrtnosti, čistoće, pripadnosti Bogu. A palme koje drže u rukama znak su mučeništva. Ne samo onog mučeništva kad se glavom plaća i krv proljeva, što je najviši oblik mučeništva, nego i svaka druga bol, muka i žrtva koja je s ljubavlju učinjena i podnesena. Svi sveti i svi spašeni prošli su sličan put kao njihov Spasitelj. Prošli su svoju Golgotu, svoj Veliki petak, svoj Križni put, svoja razapinjanja, i ostali su uspravni, na visini. Sad su dionici Božje proslave, koja je trajna i vječna, istaknuo je biskup Petanjak.

Bog želi susresti čovjeka, i Isus zauzima sjedeći položaj kako bi mogao razgovarati s nama, na sličan način kako je to Bog činio u raju zemaljskom. I u dubini svoga bića svaki bi čovjek, pa čak i onaj koji kaže da je ateist, želio susresti Boga, i vidjeti te Božje oči. Dopustiti da ga te oči proniknu i upoznaju, kao što uostalom već jesmo spoznati. Upravo zato što nismo kompletni, što nismo savršeni, što smo ranjivi na stotine načina, upravo zato imamo mogućnost i potrebu da budemo sveti, da se što više približimo Bogu koji je čista svetost.

Početak svetosti je u želji za susretom s Bogom, a put svetosti je svjestan i slobodan izbor slijediti Isusa Krista na njegovu putu i upriličiti svoj život njegovu životu, znajući da smo se tada odlučili za put na kojem će trebati podnijeti mnoge borbe, ali bez kojih nema palmi u rukama i bijelih haljina.