U propovijedi se osvrnuo na život i glavne karakteristike pape Benedikta XVI. te njegovu bogatu ostavštinu koju je utkao u Crkvu i predao novim naraštajima kao biskup, kardinal i papa, ali prvenstveno kao svećenik i profesor, mislilac i naučitelj.

„I u slučaju pape Benedikta XVI. potvrdila se istina da čovjek mora umrijeti da bi se vidjelo koliki je bio. Na ovoj svetoj euharistiju koju slavimo na dan njegova odlaska u kuću Očevu želimo Gospodinu zahvaliti za jedan plodan ljudski i kršćanski život i preporučiti ga dobroti i milosrđu Božjem. Pokušat ću staviti naglasak na nekoliko crtica iz njegovog života iz čega je sve drugo proizašlo“, istaknuo je biskup te

Ističući da se Joseph Ratzinger rodio u dobroj kršćanskoj obitelji u kojoj je otac bio strog, racionalan i pravedan čovjek, a majka se odlikovala toplinom srca, svestranošću, marljivošću, požrtvovnošću i skromnošću, biskup Petanjak istaknuo je da su se u ocu i majci spojile dvije naravi koje mogu biti oprečne, ali se mogu i dobro nadopunjavati ako su obje prožete ljudskim i kršćanskim vrednotama.

„Sada, kad na kraju njegova života, promatramo njegov lik, vidimo da su te dvije karakteristike racionalnog i odmjerenog oca i blage i marljive majke u Benediktu XVI. dosegnule skladnu simbiozu i harmoniju i time obilježile njegovu osobnost. Iz takve sredine izraslo je njegovo i bratovo svećeništvo i njegova želja da uz svećenički poziv usko poveže studij teologije i filozofije te profesorsku službu. To je ono što je Joseph Ratzinger želio i u čemu je vidio smisao svog života, a sve ostalo: biskupstvo, kardinalstvo pa i papinstvo bili su kao neka nadgradnja i dodaci koje su željeli više drugi, nego on sam, a on ih je prihvaćao kao izraz poslušnosti i potrebu služenja Crkvi, jer su te službe i dolazile iz Crkve“, istaknuo je biskup.

Sve će te kasnije službe koje su mu drugi dali, nadodao je biskup, bitno biti obilježene onim što je on duboko nosio u srcu i onim što je sam izabrao biti: svećenik i profesor, a to znači vjera u Isusa Krista i uporan intelektualni rad koji evanđeoske zasade pretače u suvremenu znanost i pokazuje kako vjera i razum ne samo da nisu ni u kakvoj suprotnosti i suparništvu, nego se tako međusobno isprepliću da samo zajedno mogu biti solidan temelj suvremenog društva.

„To očito pokazuje i njegovo biskupsko geslo: Cooperatores veritatis – Suradnici istine. Za njega je bilo glavno služiti istini, bilo kao profesor, bilo kao biskup i kasnije kao papa.

Svaki pravi profesor i znanstvenik koji je zaljubljen u istinu istraživat će istinu i temeljit će svoja otkrića na dokumentima, ali i na okolnostima i vremenu u kojima su oni nastali, kako bi došao do što objektivnije istine. Za Benedikta XVI. istina nije samo neko filozofsko načelo ili pojam od kojeg bi se trebalo početi misliti ili do kojeg bi trebalo mudrovanjem stići, nego je uvijek živi Bog“, istaknuo je nadbiskup Petanjak.

Istina sama po sebi neće čovjeka usrećiti ni oplemeniti niti mu dati smisao života, ali ako je istina povezana s ljubavlju, onda one svemu što postoji može dati smisao i razlog postojanja, jer ljubav nikad nije neki goli pojam, nije neka apstrakcija, već je živa osoba koja ima svoje prepoznatljivo lice, a savršena i čista istina i ljubav je živi Bog koji nam se kao takav objavio u Isusu Kristu, dodao je biskup.

„To je ono što se provlači kroz sva teološka djela pape Benedikta XVI. i to je baština koju on ostavlja Crkvi i svijetu za sva vremena. Iz tog neoborivog temelja i bedema proizlazi sav njegov život i djelo koje se može granati na stotine strana, a bilo je zaogrnuto u skromno ljudsko tijelo koje se marljivo i nenametljivo davalo i istrošilo za dobrobit Crkve i svijeta. Upravo onako kako je on sam sebe definirao na dan izbora za papu: ‘Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin zna raditi i djelovati i s nedostatnim sredstvima i nadasve se pouzdajem u vaše molitve. U radosti Gospodina uskrsloga, pouzdajući se u njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a Marija, Njegova Presveta majka bit će uz nas. Hvala’“, podsjetio je biskup Petanjak.

Ističući da je papa emeritus bio jednostavan i ponizan radnik u Gospodnjem vinogradu, biskup Petanjak je kao tri njegove glavne karakteristike koje su, kako je naglasio, očito baština njegovog roditeljskog doma, istaknuo jednostavnost, rad i vjeru.

„Njega će pamtiti povijest ne samo kao učitelja, nego kao naučitelja, jer učitelj je za svoje vrijeme, a naučitelj za sva vremena. Vrijeme Benedikta XVI. tek dolazi i daj Bože da što prije dođe, dok Europa – pod kojom ne mislimo toliko na zemljopisnu datost nego na cjelokupnu duhovnu baštinu – još nije do kraja izgubila svoje kršćanske korijene. Najveća zahvala papi Benediktu koju odlazi bit će proučavanje njegovih spisa i život u vjeri, radu i jednostavnosti“, zaključio je propovijed biskup Petanjak.