Na početku slavlja pozdravnu riječ uputio je župnik i gvardijan fra Željko Železnjak a u slavlju su sudjelovali don Stipe Dukić, rođak obitelji Dukić, fra Ivan Crnković, OFM, župnik vikar, fra Vjekoslav Kocijan, OFM, vlč. Milan Lončarić i vlč. Marko Domiter.

U uvodnim riječima biskup je spomenuo da se u ovom slavlju raduju s obitelji Dukić koja je donijela na krštenje 10. dijete, Stipu čije ime krije značenje Kruno, Krunoslav te dodao da je svako dijete kruna bračnog života. Njegovo drugo ime je Marija u čemu se prepoznaje želja roditelja da svoje dijete stave pod moćnu zaštitu Blažene Djevice Marije. Istaknuo je i radost župne zajednice koja prima novoga člana te da će u ovom slavlju moliti za mlade bračne parove – da se ne boje prihvatiti život za kojega se Bog brine.

Nakon obreda primanja i navještaja Božje riječi, biskup je u homiliji govorio o korizmi kao razdoblju od četrdeset dana kroz koje se vjernici pripremaju za slavlje Kristova uskrsnuća. Isus odlazi u pustinju, tijekom četrdeset dana boravi u njoj i pred njega Bog stavlja ljudske napasti, napasti jednog naroda da ih pročisti kako bi mogli očišćeni stati pred Boga. Tu nalazimo nadahnuće za naše četrdesetdnevno razdoblje korizme, pojasnio je biskup.

U homiliji je biskup promišljao tri Isusove napasti. Napasti se oslanjanju na ljudske potrebe koje su često opravdane potrebe. Isus je postio četrdeset dana i ogladnio. Prva napast je kruh. Isus nije došao da bi činio čudesa da bi sebe nahranio. Sotona želi Isusa okrenuti samome sebi – da svoj život tako postavimo da sebi postanemo centar, da naše preživljavanje nama postane cilj života. Svakom čovjeku potrebno je uzimanje hrane, da ima odjeću i kuću, da ima potrebno za život. Bog nije protiv toga i želi reći da se za sve to brine, ali to nije cilj našega života. Postavlja se pitanje: imamo li život koji je preživljavanje ili imamo drugi život koji dolazi od Boga, koji pokazuje da smo Božja djeca, da smo oni koji imaju u sebi život vječni? Stipe je donesen u crkvu i dobit će iz vode i Duha Svetoga novi život, istaknuo je biskup.

Druga je napast u nama da propitkujemo Boga: jesi li ti Krist, postoji li Bog, prati li nas kroz život; druga napast je napast vjere da se hrani spektaklima, da tražimo samo izvanredno. Mnogi su vidjeli izvanredno koje je Isus činio, ali nisu povjerovali. Napast svakog čovjeka je da misli da ima samo ljudskog oca, a da zaboravi da ima Oca koji je na nebesima. Među ostalim je istaknuo da molimo Gospodina da ga ne iskušavamo i da prepoznamo čudesa koja su tu – a to je i svako dijete.

Treća napast vezana je uz sliku Mesije. Postoji u Židova slika kakav bi trebao biti Mesija. Isus je imao sve te predispozicije. Đavao od njega traži da mu se pokloni te će potom imati svu moć i sva kraljevstva svijeta. Isus ističe da se samo Bogu treba klanjati i njemu jedinom služiti. Međutim, Isus dolazi ostvariti kraljevstvo istine, pravde, ljubavi i mira. Njegovo kraljevstvo ne zasniva se na moći i vladanju, nego na ljubavi i služenju.

„Kroz ove tri napasti Isus će zacrtati svoj put, put svakoga od nas. Prvi korak na tom putu je da vjerujemo da imamo Boga koji nam daje novi život, da živimo božanski život, da nismo ovdje slučajno na putu i da mjesto našega groba nije posljednje mjesto – to je stanica našega života koja se nastavlja snagom novoga života koji Bog daje nama po krštenju. Po krštenju smo postali ljubljena djeca Božja. Bog pazi na svaki naš korak. Bog nas čuva i ‘čini čudesa’ koja nisu čudesa izvan prirodnih zakona. Naprotiv, prirodni zakon je njegovo čudo i svaki dan nas prati. Otac i majka su oni koji daju kruh, ne samo nešto lijepo, nego ono najpotrebnije. I treće, moć u služenju – neka Gospodin dadne ovoj obitelji moć da služi, da tako pokazuje snagu Božje ljubavi i tako pokazuje da zajedno s Kristom ide kroz ovu korizmu i da vjeruje u novost života“, zaključio je biskup Radoš.

Nakon obreda krštenja Stipe Marije uslijedila je euharistijska služba. Poslije misnog slavlja biskup se susreo s obitelji Dukić, njihovim kumovima i drugim sudionicima slavlja.