Na slavlju su bili i članovi zajednice „Bartimej“ – članovi Društva distrofičara, invalida cerebralne i dječje paralize i ostalih tjelesnih invalida (DDICDP) Grada Varaždina i Varaždinske županije te grkokatolički zbor Theotokos Choir iz Lavova iz Ukrajine. Uoči početka misnog slavlja okupljene je pozdravio domaći župnik Leonardo Šardi, povjerenik za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.

Za goste iz Ukrajine je rekao kako su oni na jednom proputovanju te žele pokazati da su tu, među nama, da prenesu svoj duh slavljenja Božića, svoju tradiciju i svoju kulturu. Podsjećajući na poticaje pape Franje da naše misli i srca budu usmjerena prema Ukrajinskom narodu, „tako je i ovaj čin naše otvoreno srce upravo prema vama“, poručio je Ukrajincima vlč. Šardi te dodao da vjeruje kako će okupljeni na ovom euharistijskom slavlju graditi onu sliku Crkve koju je Gospodin želio: Crkvu u kojoj se nalaze slabi i jaki udovi, svi jednakog dostojanstva, kako sa svojim radostima, tako i sa svojim bolima. „Neka ovo naše današnje zajedništvo bude prilika da u svakome prepoznamo brata čovjeka“, rekao je vlč. Šardi.

Biskup Radoš je na početku poručio kako Bog želi biti Bog s nama i najprije dolazi onima koji su u poteškoćama, koji nisu ljudi moći, nego oni koje društvo često stavi na rub, koje ljudi ne priznaju ili ih na bilo koji način izbacuju iz svoga života. Dolazi onima koji su mučenici. „Želimo s vama danas slaviti svetu misu, jer smo svjesni da će Bog sigurno k vama doći, a onda i svakome od nas“, rekao je uvodeći u misno slavlje mons. Radoš, a Ukrajincima poručio kako će molitve biti upućene i za njih te njihovu Domovinu.

U propovijedi je biskup rekao da na blagdan sv. Stjepana prvomučenika Crkva pred nas stavlja vid ljubavi koji je svjedočanstvo za ljubav Božju: iz ljubavi se rađamo, ali iz ljubavi se može prijeći iz ovoga života u vječni život.
Sveti Stjepan upravo je takav lik. Evanđelje će reći čestit čovjek, na dobrom glasu, pun Duha Svetoga, neustrašiv u propovijedanju. Oni koji ga slušaju ne mogu odoljeti tom Duhu koji kroz Stjepana govori, a kad taj Duh Ljubavi progovori, postoje dvije mogućnosti: prihvatiti ili odbaciti. Oni koji prihvaćaju moraju promijeniti svoj život, dok oni koji ne prihvaćaju, postaju još tvrđi, a ta se tvrdoća odražava na one s kojima žive i koji su drugačiji. Ovdje se postavlja pitanje zašto je zlo u svijetu, zašto čovjek napada čovjeka? Onaj koji napada, tvrdog je srca i nutrine. Stjepan, govori evanđelje, vidi otvoreno Nebo i za to svoje viđenje platit će životom, naglasio je propovjednik.

„U njemu nema nikakve mržnje. On ima Duha Božjega. To je Duh koji ljubi, koji je otvoren, koji u svakom čovjeku prepoznaje svoga brata, sliku Božju“, istaknuo je biskup Radoš, tumačeći nadalje kako Bog svakog čovjeka jednako ljubi. Usporedio je to sa situacijom u obitelji gdje je jedno dijete mirno i poslušno, dok drugo možda nemirno, ponekad agresivno, ali majka i jedno i drugo dijete jednako voli, a dobra braća prihvaćaju ovog drugog, jer je njihov.
Isus je tako položio svoj život za sve iz ljubavi prema Ocu. A onaj koji ljubi Boga, ljubi i druge. Na tom tragu bio je i sv. Stjepan Prvomučenik od kojega nam je učiti kako ljubiti svoje neprijatelje. Podsjetio je ovdje biskup na one koji su razarali našu Domovinu za vrijeme rata, promišljajući kako sada ratne strahote proživljava ukrajinski narod, koliko je teško to sve oprostiti i opraštati, a koliko nas blagdan i primjer sv. Stjepana prvomučenika poziva upravo to činiti, dodao je.

„Mi to ljudi svojom snagom ne možemo, ali jedino tako se mijenja svijet. Što naša ljubav može činiti? Bog nas ne želi zaraziti zlom. Najveće zlo je mržnja. Kada mrzimo, tada imamo rak u sebi koji nas ubija, nestajemo, nema nam života. Ljubav je ona koja daje život i koja širi ono što je Bog došao proširiti među nas: ljubiti svakoga čovjeka bez mjere – i svoje neprijatelje. Samo ljubav ih može zaustaviti može ih promijeniti“, naglasio je biskup Radoš, dodajući kako Bog nije onaj koji uništava, nego to čini zlo, a Bog je onaj koji želi promijeniti tvrda srca, da se ubojica preobrazi u dobrog brata.

Stjepan je taj koji je molio za svoje neprijatelje Isusovim riječima: Gospodine, nemoj im ovo uzeti za zlo, upisati kao grijeh. Stjepan svoje neprijatelje želi imati kao svoju braću. „Ne može to čovjek svojom snagom, to može samo Bog koji mijenja našu nutrinu“, istaknuo je mons. Radoš te svratio pozornost kako je upravo ova molitva sv. Stjepana bila poput zrna, sjemena života koje je palo u dušu tvrdoga Savla, koji je od progonitelja kršćana postao sv. Pavao te je za Krista bio spreman položiti život u mučeništvu.

„Tajanstven je Bog. Pa i u duši onih koji su nasilnici, koji ubijaju, Bog može učiniti da život provre i da od neprijatelja ljudi, a onda i Boga, učini svoje prijatelje“, rekao je biskup Radoš. Dodao je i kako je to uistinu teško slušati i čini se nemogućim, ali sv. Stjepan prvomučenik poručuje da je to moguće, da je to Božje poslanje, da je to najveća radost i blagodat koje nam donosi Onaj koji je sišao među nas, dao svoj život za nas, kako bi mi imali puninu radosti, života i ljubavi.

Prije završnog biskupovog blagoslova isusovac p. Željko Paša izrekao je blagoslov koji je uobičajen na kraju velikih svečanosti u bizantskom obredu. Svećenik tri puta zaziva blagoslov: na biskupa, okupljeni narod te na domovinu, a u ovoj prilici p. Paša je zazvao blagoslov i na Hrvatsku, i na Ukrajinu. Inače, p. Paša radi na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu gdje je jedna od glavnih uloga koje imaju njegovanje Istočne baštine. Nakon euharistijskog slavlja gostujući zbor iz Ukrajine održao je koncert izvodeći tradicionalne ukrajinske božićne pjesme, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.