Biskup Radoš na svetkovinu Svih svetih: „Jedino je ljubav mjera svetosti”

Tradicija je da na svetkovinu Svih svetih varaždinski biskup predslavi misno slavlje u crkvi Dobroga Pastira, pored gradskog groblja u Varaždinu. Uz mons. Božu Radoša koncelebrirali su i drugi svećenici s područja grada: župnici i vikari varaždinskih gradskih župa, gvardijani samostana te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš je podsjetio kako svetkovina Svih svetih, prijatelja Božjih koji su živjeli u vjeri, nadi i ljubavi, a sada su uz Gospodina te žive u Njegovome svjetlu, poziva nas na rast u vjeri koja nas usmjerava budućim dobrima. Zatim, na rast u nadi jer je i nama obećana Očeva kuća te na rast u milosrđu i ljubavi koja nas čini prijateljima Božjim i prijateljima ljudi.

U homiliji je pak biskup, do poruke svetkovine Svih svetih, okupljene vodio prije svega kroz pitanja koja su se postavljala u naviještenoj riječi Božjoj. Najprije, koji je to broj svetaca? Evanđelje govori o nepreglednom mnoštvu koje je opečaćeno Božjim pečatom na njihovim čelima.

„Na njihovim se licima čita da su djeca Božja. Nose Njegov pečat jer Njemu pripadaju“, naglasio je biskup Radoš te poveo do drugog pitanja: odakle su došli i tko su oni?

Slikovito je protumačio da su došli su sa svih strana svijeta, iz svih procesija kršćana koji hode ovom zemljom prema vječnoj Domovini. Prepoznati su kao oni koji na autentičan način svjedoče o Bogu, čvrsto idu Božjim putem i zato mogu drugima biti pratitelji, ali i putokaz na ovozemaljskom putu. Istaknuo je mons. Radoš i da su došli iz različitih staleža, svih skupina, svih životnih dobi, svih intelektualnih sposobnosti. “Za svakoga je otvoren put svetosti, biti svet pripada svima, svi su pozvani na svetost”, rekao je biskup te dodao da se svetost očituje u ljubavi. „Jedino je ljubav mjera svetosti.”

Biskup Radoš je pojasnio i da, što je ljubav, možemo vidjeti gledajući svece. Upozorio je kako današnji čovjek želi pod taj izričaj staviti mnoštvo toga što ne pripada ljubavi, a ljubav je uvijek ona koja se najprije odnosi na Boga.

„Bog je izvor ljubavi, Onaj koji beskrajno ljubi, čisti naše misli, našu nutrinu, naša djelovanja i daje nam sposobnost da budemo Njegova djeca, da se širi ljubav prema našoj braći i sestrama. Ako nema dotoka ljubavi u život naše braće i sestara, ona je mrtva i ne može biti djelotvorna. Onaj koji stavlja sebe i ono što čini u središte, očito nije na putu ljubavi. Ali ako stavimo u središte svoga života Boga, odnos, povjerenje i ljubav prema Njemu, kada mu dopustimo da nas mijenja, kada stavimo drugoga umjesto svoga ”ja” i živimo za druge, tada možemo govoriti da smo na putu svetosti, da smo na dobrome putu života. Zato su nam dani sveci – da nas prate. Da nam budu vjerna slika na našem životnom putu, da gledajući njih promatramo ono što je Bog stavio u njihov život”, poručio je biskup Radoš.

Za primjer je dao sv. Majku Tereziju koja je, kako je rekao, dopustila da ju prožme evanđelje o blaženstvima i da ga živi. Potaknuo je stoga biskup okupljene da, osvrćući se oko sebe, pronađu svoga bližnjega te je upitao nisu li nam bližnji i oni koji su trenutno u strašnom stanju u ratovima i koji stradavaju.

“Nisu li nam bližnji ona djeca koja su tek započela živjeti, ali neka bomba mržnje, osvete ili nekoga straha ih šalje na onaj svijet. Je li to moguće? Bježimo od tih misli. Mislimo da ne možemo ništa učiniti. Sklapamo ruke. I to je moćno oružje. Prije nekoliko dana smo postili za mir. Ne može nam ta slika izići iz misli, jer oni su naši bližnji. Kako, na koji način zaustaviti zlo koje ubija nedužne ljude, koje ubija čovjeka? Nema nikoga tko je zaslužio da bude ubijen. Bog je gospodar života.”, naglasio je biskup Radoš.

U nastavku homilije biskup je promišljao i o smrti, na što potiče upravo odlazak na groblje te je ohrabrio okupljene da smrt vide kao suputnicu života. Svi će prijeći iz ovoga u onaj život, a ono što je ključno jest kako prijeći. Podsjetio je mons. Radoš kako je smrt  takav filter koji sve filtrira i ostavlja na zemlji: sve što smo stekli i što imamo, i materijalno i titule, na drugom svijetu ništa od toga ne vrijedi. Ipak ima nešto jače od toga filtera, naglasio je biskup, a to je ljubav – dobra djela učinjena ovdje na zemlji.

Homiliju je mons. Radoš zaključio molitvom Gospodinu neka svima podari milost da im sveci budu zaštitnici, prate ih na životnom putu, daju primjer i budu zagovornici.

„Neka ovaj blagdan svih svetih osnaži našu vjeru da smo ljudi na putovanju. Nadu da nas čeka dom koji je za nas pripremio Onaj koji je naš brat i Gospodin. I neka u nama jača milosrđe, ljubav koja će dobra djela donijeti i sagradit kuću tamo gdje je naš vječni boravak”, zaključio je svoju homiliju na svetkovinu Svih svetih mons. Bože Radoš.

Na kraju misnog slavlja župnik domaćin vlč. Ivica Cujzek uputio je riječi zahvale, prije svega dobrome Bogu, a potom i svima okupljenima: svojim župljanima za koje je rekao da su dobri domaćini koji su se angažirali oko ovog slavlja. Zatim, pjevačkom društvu ARKA koji svojim pjevanjem tradicionalno pridonose ljepoti ovog slavlja čime izriču svoju zahvalu Bogu. Naposljetku je zahvalio i svećenicima, a osobito biskupu Radošu što je i ove godine predslavio ovo misno slavlje, a potom i predvodio procesiju od crkve do centralnog križa na groblju gdje je predvodio molitvu za sve pokojne.