Prije početka slavlja biskupa i sve prisutne župljane i hodočasnike pozdravio je domaći župnik vlč. Ivan Žmegač. Ujedno je podsjetio da je u tijeku Godina svetog Josipa koju je Sveti Otac Franjo otvorio na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2020., u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom Crkve. Biskup Radoš se u uvodnim obredima nadovezao na župnikove riječi rekavši da je sveti Josip darovan Crkvi da prati njezin hod. „Sveti Josip je otac i zaručnik koji prati svakoga od nas na našem putu prema Bogu“, poručio je.

U homiliji je izložio razmatranje nad svetim Josipom, zaručnikom Blažene Djevice Marije. Slikovito je, uspoređujući ga s današnjim suvremenim filmovima, svetog Josipa nazvao sporednim glumcem. No, sporedna uloga nije nevažna uloga, nastavio je biskup Radoš, dodavši da se ona može odigrati tako da bude zvijezda filma, da dobije Oscara. Josip je za svoju životnu ulogu dobio svoju zvijezdu, poručio je, dodavši da je Josip zvijezda na svodu nebeskom koja vjernicima svijetli trag i vodi ih prema onome gdje izlazi pravo svjetlo od kojeg i sama zvijezda dobiva svoj sjaj.

„Josip je takva zvijezda koja svojim svjetlom govori o Kristu. Želimo gledati puteve svetog Josipa koji vode prema svjetlu. Evanđelje spominje Josipa kao zaručnika. U izvornome smislu to znači da uzima ruku drugoga da idu zajedno kroz život prema svome zajedničkom cilju. Netko tko vam daje ruku pokazuje vam poštovanje i ljubav. Zaručnici kada jedno drugom daju ruku, poklanjaju jedan drugome i svoju slobodu. A zašto to rade? Jer imaju povjerenja i međusobno se ljube. Žele da njihov zajednički život bude kolijevka u kojoj će se moći rađati i rasti novi život u ljudskom i božanskom zajedništvu“, poručio je biskup Radoš.

Biskup je razmatranje o zaručniku Blažene Djevice Marije nastavio kazavši da je kršćanska ikonografija kroz povijest načinila sv. Josipu veliku nepravdu često ga prikazujući kao starca. A nije bio ni čovjek bez osjećaja, napomenuo je.

„Marija mu je postala važnija od njega samoga i sanjao je da će imati čvrsto zajedništvo s njom koje će Bog blagosloviti. U tome vidi Božju blizinu, snagu i ljubav. Ali, čovjek koji sanja ima uvijek i poteškoća. Kako pomiriti san i stvarnost? Za njega je stvarnost tvrda i teška. U njegovim očima nepremostiva. Ali voli Mariju toliko da je pokušava zaštititi, čime pokušava zaštititi i život. Pravi otac je onaj koji instinktivno, svjesno i podsvjesno, čuva svaki život. Danas je i Dan očeva pa molimo da otac nikada ne izbriše tu karakteristiku koju mu je Bog dao – da poštiva, cijeni i ljubi život – da je spreman dati sve što ima; ugled, čast i svoje planove za život koji nastaje, jer taj je život dar od Boga. Molimo za očeve da budu dostojni svoga poslanja“, rekao je varaždinski biskup te je dodao da je Bog učio Josipa da nije isto biti otac i roditelj.

Govoreći o Josipovim snovima, kazao je da se Bog upleo u njegov san. Naglasio je da će Bog porušiti Josipove sne, ali ne da ostane ruševina, već da na tim snovima izgradi veliku Crkvu.

„Prije nego što je Josip započeo sanjati o svojoj kući, Bog je imao san i snove s njim. Daleko veće nego što Josip ima – plan velike crkvene obitelji u kojoj Josip ima svoje mjesto. Josip je dopustio da Bog poruši njegove snove. Iz Josipova skromnog doma, Bog je izgradio veliku kuću u kojoj je Josip otac Njegovoga sina, otac Crkve. Ako dopustimo Bogu da uđe u naše snove, tada će naš život dobiti i širinu i dubinu. Bog nikada ne oduzima. Kada se čini da nešto ruši u našem životu, to je već početak građenja ako s njime surađujemo. Bog je spreman ići s nama i biti velikodušan. Tako je to osjećao i Josip. Tu se krije i nama poruka za danas: ‚Nemoj graditi svoj život da crtaš svoje planove i kuće da Bog nema što nadodati.‘ Josipovo ime znači – Bog će nadodati. Ako tako idemo kroz život da je sve čvrsto i da Bog nema što nadodati, tada nema radosti u životu. Sveti Josip je muž pravedan. Svi želimo da bude pravde na zemlji, da bude pravedno društvo. Često kažemo kako nije u svijetu pravda na djelu. No, pravednije društvo započinje s pravednicima, s onima koji stavljaju pravo drugih ispred svoga prava. Pravedan je u Starom Zavjetu onaj koji ne stavlja svoje pravo ispred prava drugoga i ispred prava Boga. Josip je pravedan i u odnosu na Mariju. Kada je osjetio da se nešto događa u njezinom životu, želi se povući jer ne razumije. Ali, zna da je Bog na djelu. Josip osjeća da njegovo pravo na Marijinu ruku nije ispred Božjeg prava. On je pravedan i želi živjeti u Božjemu svjetlu. Zato će mu Bog dati da može sanjati i da ima ruku majke i djeteta te s njima ide kroz život“, poručio je biskup Radoš.

Na kraju mise župnik Žmegač uputio je riječi hvale svima koji su, u otežanim epidemiološkim uvjetima, pomogli oko pripreme slavlja i pristigli slaviti župnog zaštitnika svetog Josipa.