Uz biskupa Radoša koncelebrirali su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonik Stolnog kaptola Mario Kopjar, biskupov tajnik Mišel Kovačević, povjerenik za pastoral mladih Matija Filipović, dosadašnji studentski kapelan Hrvoje Damiš te njegov nasljednik u toj službi salezijanac don Ivan Šibalić. Uz studente i mlade u misi su sudjelovali i profesori, dekani, prodekani, nastavnici s različtih fakulteta i sveučilišta na području Varaždinske biskupije.

U homiliji je biskup Radoš tumačio naviještenu riječ Božju koja u prvom čitanju donosi ozdravljenje od gube Naamana Sirca, a u evanđelju ozdravljenje desetorice gubavaca u nekom selu između Samarije i Galileje.

Mons. Radoš je predstavio Božju riječ kao stol s hranom s kojeg svatko može uzeti ono što mu je potrebno za duhovni rast. „Propovijed nije analiza, nego blagovanje, biramo zalogaje koji nas mogu nahraniti“, rekao je te u nastavku istaknuo sedam „zalogaja“ koje mogu okupljeni ponijeti s te mise u svakodnevni život.

Prvi „zalogaj“ dolazi iz starozavjetne priče o Naamanu, sirijskom vojskovođi koji biva očišćen od gube nakon što posluša riječ proroka i okupa se u rijeci Jordanu. Biskup je naglasio da ozdravljenje ne dolazi od vode, nego od Božje riječi, koja ima snagu pročistiti čovjekovo srce, um i život. „Čitanje Božje riječi je kupanje koje ozdravlja. Ne ostavljajte riječ Božju netaknutu, neka ona postane vaša svakodnevna hrana, dio vašeg studija, vašeg života”, poručio je.

Drugi „zalogaj“ bio je usmjeren na simboliku zemlje. Naaman, nakon ozdravljenja, želi ponijeti sa sobom grumen izraelske zemlje kao znak Božje prisutnosti i blagoslova. Biskup Radoš je taj čin povezao s iskustvom hrvatskih iseljenika koji su, odlazeći u bijeli svijet, često nosili sa sobom šaku domaće zemlje. „Zemlja nije samo tlo, ona je dar Božji. Nemojmo ju omalovažiti, zagaditi ili uzeti iz ruke onima koji dolaze nakon nas“, istaknuo je. Upozorio je na suvremenu pojavu iseljavanja mladih te pozvao studente da ne traže sreću samo u tuđini: „Na ovom grumenu zemlje moguće je ostvariti život i snove.“

U trećem „zalogaju“ biskup se osvrnuo na skupinu deset gubavaca iz evanđelja. Istaknuo je kako ih, unatoč različitom podrijetlu, vjeri, kulturi i dobi, povezuje zajedništvo koje nadilazi vanjske razlike. U tom kontekstu propovjednik je studentima poručio da i sami, tijekom studija, uče rušiti one granice koje ih sprječavaju da prihvate druge. Naglasio je da pravo zajedništvo počiva na onome temeljnom i ljudskom, a ne na vanjskim razlikama.

Kao četvrti „zalogaj“ mons. Radoš je istaknuo ponašanje gubavaca koji su stali podalje od Isusa ne želeći mu se nametnuti, pokazali su poštovanje njegove slobode i dostojanstva. „Znati se zaustaviti ispred tajne svakog čovjeka, poštovati njegove granice, to je vrlina,“ naglasio je.

Nadalje je naglasio da gubavci ne traže svoje „pravo“, već mole: „Smiluj nam se“. Pojasnio je da istinska molitva ne počiva na zahtjevima, nego na želji za prihvaćanjem, blizinom, ljubavlju. „Oni traže od Gospodina da im on vrati dostojanstvo koje im je bolest uzela i koje im je onda društvo još dodatno stavilo isključivših iz zajednice živih. Mole za dostojanstvo.“, kazao je.

Šesti „zalogaj“ govori o vjeri koja djeluje i kad nema trenutnog odgovora. Isus gubavcima ne pruža ozdravljenje odmah, već ih šalje svećenicima i tek na tom putu oni bivaju očišćeni. „Put je onaj koji ozdravlja. Vjera u Gospodina, na čiju riječ mi odlazimo, ozdravlja,“ poručio je biskup.

Posljednji, ključni zalogaj bio je čin zahvalnosti jednog gubavca koji se, za razliku od drugih, vraća zahvaliti Isusu. On ne traži samo ozdravljenje, nego odnos, prisutnost i ljubav. „On dolazi kod Onoga kojim mu je iskazao ljubav jer u njemu prepoznaje da je to izvor ljubavi i ne zadovoljava se samo s jednom gestom, jednim učinjenim djelom, nego želi biti pored ovoga izvora da stalno može piti, da može biti sretan i danas i sutra i cijeloga života. Isus je za njega prilika da ostvari svoj život, da se obrati i da bude sretan čovjek“, rekao je predslavitelj, ističući važnost zahvalnosti kao duhovne i ljudske vrline koja obnavlja.

Na kraju mise dosadašnji studentski kapelan Varaždinske biskupije vlč. Hrvoje Damiš pozvao je studente, osobito one koji su tek stigli u Varaždin, da se uključe u pastoral mladih i pastoral studenata te da ostanu povezani s Crkvom i zajednicom. Najavio je kako će vođenje pastorala studenata od ove jeseni preuzeti salezijanac don Ivan Šibalić koji će nastaviti okupljati i pratiti studente u biskupiji.

Okupljenima se obratio i novi studentski kapelan don Ivan Šibalić. Istaknuo je da su mu pastoral studenata i rad s digitalnim medijima uvijek bili najdraži dijelovi svećeničkog poslanja te je izrazio radost što su salezijanci pozvani uključiti se u taj pastoral u Varaždinu.

U drugom dijelu govora don Ivan je najavio nekoliko praktičnih stvari: nastavit će koristiti postojeće komunikacijske kanale poput WhatsApp grupa, a uskoro će pokrenuti i Instagram profil posvećen isključivo studentskim aktivnostima i obavijestima o duhovnim obnovama, hodočašćima i susretima. Izrazio je želju da studentima bude svakodnevno dostupan, osobito ako se uspije pronaći prostor u studentskim domovima za razgovore i ispovijedi. Dok se to ne ostvari, bit će im na raspolaganju u župi sv. Josipa na Banfici.