Suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, kanonici Stolnog kaptola, svećenici središnjih biskupijskih ustanova i umirovljeni svećenici.

Na početku homilije biskup Radoš uveo je vjernike u otajstvo Vazmenog trodnevlja, naglasivši kako se upravo u tim danima nalazi „srž, bit i srce naše vjere“. Podsjetio je na jutarnje slavlje u katedrali, gdje su se okupili svećenici Varaždinske biskupije i predstavnici ovogodišnjih krizmanika kao znak jedinstva biskupijske zajednice te istaknuo da se večernja misa u župama nadovezuje na to zajedništvo kao jedno slavlje jedne obitelji okupljene oko Krista.

U uvodu u razmatranje Posljednje večere biskup je naznačio bogatstvo euharistijskog otajstva te se zaustavio na pranju nogu kao snažnom simbolu iz naviještenog evanđeoskog odlomka.

Biskup Radoš je podsjetio da je u židovskoj tradiciji, još od vremena Pashe i izlaska iz Egipta, naglasak bio na hodu i spremnosti na put, s obućom na nogama i štapom u ruci. Noge tako postaju simbol čovjekova hoda kroz život i povijest spasenja. Upravo zato Isus na Posljednjoj večeri ne naglašava riječi, nego gestu: pere noge učenicima.

Time, naglasio je biskup, Isus preuzima ulogu najnižeg sluge, onoga koji pere noge drugima. To je za učenike bilo šokantno i teško prihvatljivo, što se vidi u reakciji apostola Petra, koji odbija takvu gestu jer ne može pomiriti sliku Učitelja i Spasitelja s poniženjem sluge, pojasnio je biskup Radoš.

Rekao je da upravo ondje leži ključ poruke: Isus svjesno silazi na najnižu razinu ljudskog rada. On pere noge i onima koji će ga izdati i zatajiti, pokazujući da njegova ljubav nije uvjetovana čovjekovim odgovorom. To je ljubav koja ide „do kraja“, bezuvjetna, prva i stalna.

„Pranje nogu tako postaje više od geste, ono je stil kršćanskog života. Ako je euharistija sakrament Kristove prisutnosti, onda je pranje nogu konkretan način življenja te prisutnosti u svakodnevici: služenje drugima, osobito ondje gdje je čovjek najslabiji“, rekao je biskup Radoš.

Tumačeći obred pranja biskup je najavio kako će u tu slavlju ulogu apostola, koji predstavljanju cijelu zajednicu, imati članovi Franjevačkog svjetovnog reda jer se nalaze u Godini svetog Franje. Biskup Radoš istaknuo je jedan detalj iz života svetog Franje: na samrti je želio da mu se pročita evanđelje o pranju nogu. „Upravo taj izbor evanđelja otkriva koliko je smatrao važnim služenje drugima po uzoru na Krista“, rekao je biskup Radoš.

Na kraju homilije biskup je podsjetio na Isusovu zadaću učenicima. Poslani su u svijet ne da njima služe, nego da oni služe drugima. Pozvani su „prati noge“ jedni drugima, što znači liječiti slabosti, nositi terete drugih i živjeti konkretno služenje u svakodnevici. „Gospodin stalno za nama nosi pregaču i nosi lavor da nam opere noge. To je ono što je redovito u životu. Nije došao u svečanom ruhu kralja, nego u ruhu sluge, jer nam želi stalno služiti. Taj lavor on će predati i nama. I uzet će drugi. Ima ih bezbrojno. Ima ih za svakoga od nas. Ima i pregaču ili ubrus s kojim trebamo liječiti, prati i otirati noge drugima“, rekao je mons. Radoš te pozvao okupljene da u tišini promisle i otkriju vlastite načine služenja na koje su pozvani u svom svakodnevnom životu.

Nakon euharistijske službe i obreda pričesti izvršen je prijenos Svetootajstva u kapelu Svete Marije Loretske gdje je održano zajedničko bdjenje, tzv. Getsemanska ura koju su do ponoći animirali klanjatelji Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.