Misu u sklopu hodočasničkog spomen-pohoda predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem, a služio je đakon Marin Mlađenović.

Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske slavlju su nazočili i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra branitelja general Josip Lucić, sisačko-moslavački župan Ivan Celjak, članovi Hrvatskoga generalskog zbora te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i raznih povijesnih udruga.

Na početku sve okupljene je pozdravio biskup Košić, zahvalivši svima na dolasku, a posebno biskupu Radošu, koji je u zadnjih godinu dana kao predsjednik Hrvatskog Caritasa više puta posjetio Sisačku biskupiju. Zahvalio mu je i na gestama dobrote i brige za stradale u potresu na tom području koji je kroz povijest proživio brojne velike tragedije. Na kraju biskup Košić je poručio i kako su ta komemoracija i misa tu da bi zahvalili, molili i sjetili se, ne samo branitelja Gvozdanskog, nego svih onih koji su pali za domovinu.

U propovijedi biskup Radoš je naglasio da s tog mjesta nemira, gdje su tolike nevine žrtve pale zbog ljudske mržnje i nasilja, želimo poslati poruku mira. „Ovdje na ovom svetom mjestu Bog želi oprati sve naše osjećaje da ostane samo jedan osjećaj, a to je ljubav. Da ostane u nama ljubav Božja jer samo ljubav može ići preko granica. Sve će se zaustaviti na granici ovog života, a jedino ljubav može prijeći preko svake granice. Ona ima putovnicu za onaj svijet, za onu stvarnost koju mi čekamo i koju želimo. Danas Crkva slavi Isusovo krštenje i čini mi se da nema ljepše svetkovine koja bi nam mogla dočarati i vratiti u sjećanje ono što je bilo, ali i trenutak u kojem se nalazimo te poslati poruku života ovog blagdana“, rekao je biskup te u nastavku govorio o pročitanoj Božjoj Riječi, koja nas vodi, kako je rekao, prema Jordanu da bi tamo oprala naše misli i osjećaje, mjesto u koje Isus ulazi zajedno s nama grešnicima i preuzima naše grijehe kao Bog. 

Biskup Radoš je ustvrdio i kako da je Božja snaga u današnjem Evanđelju došla u jednoj plahoj golubici, a sigurno su se i branitelji ove utvrde prije 444. godine pitali gdje je Bog i hoće li se otvoriti nebo. „Vjerujem da je Bog primio njihovu žrtvu. Nije ostala bez traga. Umrli su i otišli su i oni koji su nasiljem htjeli osvojiti uzeti oteti i ubiti. Gdje su oni sada? Bog nam želi jednostavno kroz ovu sliku kazati da budemo toliko jaki i snažni, da vjerujemo u Božju ljubav jer on ima svoj put građenja mira ljubavi i snage, a to je u slici jedne golubice koja je tako plaha i koja nikome ne nanosi nikakvog zla. Vojnik će se uvijek upitati, ‘Bože hoćeš li nam u ratu slomiti ruke da ne možemo nositi?’ Bog je onaj koji će podržavati našu ruku i davat će nam blagoslov. Ali u vrijeme mira, što nam kaže? Ne trebamo sanjati o ratovima i obrani nego stvarati ozračje u kojem će se mir širiti i u kojem će on biti znak Božji“, poručio je varaždinski biskup te na kraju zaključio kako su otvoreno nebo i golubica znak mira i Duha Svetoga te Očev glas koji prodire kroz nebesa i svjedoči za Isusa da je on njegov ljubljeni Sin. 

Nakon mise slijedio je mimohod u čast hrvatskim junacima Gvozdanskog sve do spomen-križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog iz 1578., 1941. i 1991. godine predmolio biskup Košić. Vijence i svijeće kod križa položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga te predstavnici kulturnih i povijesnih udruga. Na kraju ispred samog kaštela Gvozdansko u čast žrtava zapaljen je „Plamen slobode“.