Župama iz Varaždina na hodočašću se pridružilo još desetak župa iz Varaždinske biskupije, a na misi su bili i predstavnici civilnih vlasti.

Biskup Radoš je na početku homilije podsjetio na to tko je hodočasnik: čovjek na putu koji ispovijeda istinu da putuje prema cilju koji nije ovdje na zemlji, nego ruši granice i ciljeve ove zemlje i putuje prema Domovini, Očevoj kući. Da bi sebe razumio, da bi razumio smisao svoga života, putovanja, od vremena do vremena čovjek treba izaći iz sebe, iz svoje kuće, iz svoga zavičaja i poći simbolično u svetište – koje je predvorje vječne Domovine.

“Da, svetište je mjesto gdje se susreće ovozemni hod i otvara se prostor, pogled prema Domovini. Želimo vidjeti sebe u svjetlu Božjega plana. Posebno je mjesto svetište. Kad u njega ulazimo tada otvaramo dobro svoje uši i želimo čuti što to Bog u svojoj kući želi progovoriti svojoj djeci koja su na putu”, rekao je biskup Radoš te dodao kako Bog želi da, u svjetlu Božje riječi promatramo sebe i svoj život.

Tumačeći izvještaj iz evanđelja u kojem evanđelist Marko piše o događaju kada Isus u svom zavičaju nije mogao učiniti ni jedno čudo te se čudio nevjeri ljudi u tom kraju, hodočasnicima je biskup Radoš uputio brojne ohrabrujuće riječi.

Protumačio je kako Isus nije samo čovjek prošlosti, nego čovjek i Bog sadašnjosti, a Nazaret je danas naša Crkva koju je Isus ustanovio kao svoju obitelj. Upozorio je da Boga ne možemo stavljati u neke svoje okvire – On ih sve nadilazi i veći je i od svake naše misli te nas Bog i danas poziva na obraćenje.

„Imate li snage za to? imate li volje za to?“, upitao je biskup Radoš te poručio kako hodočasnik želi izići iz svoga mjesta, svoga stanja, želi izići iz svoje tromosti, duhovne lijenosti i poći put Bogu. Hodočasnik ne želi praviti kompromis na račun lijenosti niti praviti kompromis s Istinom.

„Ako izdvojimo iz svog života ono što je loše, bojimo se da nećemo ostati čvrsto na nogama – ma Gospodin to želi – da ne budemo čvrsti na svojim nogama koje nas ovdje vežu, nego da nas ponese snaga vjere. Snaga vjere je most koji nam daje da ne potonemo u ovome životu, nego da plovimo dalje s Gospodinom“, naglasio je biskup Radoš te, upravo govoreći o vjeri, podsjetio kako nam je Crkva, prvog dana hodočašća, u subotu 3. srpnja, dala kao suputnika lik Tome apostola koji nam iz svog života i svoje duše ima što reći što je to vjera, a što nevjera. A završavajući homiliju biskup Radoš je istaknuo kako vjera nije nešto što čovjek može sebi uzeti, nego je ona dar.

„Ona je dar, ona je susret s Bogom koji me ljubi do križa, koji me ljubi po svojim ranama. Samo po Njegovim ranama možemo ispovijedati, imati vjere. Neka nas Gospodin na ovome mjestu tako prepozna i pošalje u svijet i našim kućama, drugačije, promijenjene, obraćene“, zaključio je homiliju biskup Bože Radoš.

Na kraju misnog slavlja biskup Radoš je uputio i riječi zahvale svim hodočasnicima, organizatorima, svećenicima, varaždinskom gradonačelniku Nevenu Bosilju i gradskom vijeću što se i ove godine ostvarilo ovo hodočašće s najdužom tradicijom – 332 godine hodočašća Varaždinaca Majci Božjoj Bistričkoj.

„I kako primjećuju oni koji već duže dolaze, ta kolona ne prestaje, nego se procesija stalno povećava i dao Bog da se i dogodine vidimo u još većem broju ovdje na svetome mjestu“, poručio je biskup Radoš te podsjetio kako ovo 332. zavjetno hodočašće Varaždinaca, koje je ove godine organizirala Župa sv. Fabijana i Sebastijana, na čelu sa župnikom Ivicom Cujzekom, završava u ponedjeljak 5. srpnja misom zahvalnicom u varaždinskoj katedrali s početkom u 19 sati.

Prije nedjeljne mise održana je pobožnost križnog puta na bistričkoj kalvariji.

Zavjetno hodočašće vjernika grada Varaždina Majci Božjoj Bistričkoj počelo je u subotu 3. srpnja u ranim jutarnjim satima blagoslovom hodočasnika u varaždinskoj katedrali, nakon čega su pješaci krenuli u Mariju Bistricu prema uobičajenom planu putovanja. Oko podneva došli su do Vinskog Vrha odakle je popodne održana zajednička svečana procesija prema svetištu Majke Božje Bistričke. U subotu navečer misu je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a potom je održana i pobožnost „Put svjetla“ uz procesiju na bistričkoj kalvariji.