Biskup Rogić potaknuo je puk na zahvalu sv. Šimi i Majci Mariji, kojoj se osobito utječemo u  listopadu, za uslišane zagovorne molitve i veliku zaštitu koju je hrvatski narod doživio tijekom svoje teške prošlosti, podsjetivši kako su hrvatski branitelji s krunicom oko vrata izložili svoje živote u obrani domovine.

“Koliko je uzoran duh sv. Šimuna utkan u molitveni život cijele Crkve, pokazuje i činjenica da se svaki dan u Časoslovu u Povečerju u Crkvi zajedno moli riječima koje je izrekao upravo prorok Šimun: Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, u miru“.

Jesmo li svjesni da je sve u ruci Božjoj?

U propovijedi mons. Rogić je opisao kontekst spomena proroka Šimuna u Lukinom evanđelju. “Kad je Isus navršio 40 dana, Josip i Marija donijeli su ga u jeruzalemski hram, da ga prikažu Bogu, kako je propisivao židovski zakon, da se svako muško prvorođenče posveti Bogu. Vjerni Židovi bili su svjesni da im život dolazi od Boga, da je Bog onaj koji daruje život. Čine to Marija i Josip. Donose Isusa u hram. Poštuju Zakon i savez s Bogom”, rekao je biskup Rogić, potaknuvši na preispitivanje: “Možemo se zapitati u ovoj koronakrizi: Jesmo li svjesni da je sve u ruci Božjoj? Molimo li mu se više i obraćamo kao Stvoritelju i Spasitelju? Ili se još nismo osvijestili i uzdamo se samo u ljudske snage?”.

Biskup je istaknuo da je „činom Isusova prikazanja u hramu potvrđeno Isusovo čovještvo – Isus je pravi Bog, ali i pravi čovjek, čija majka Marija i poočim Josip zahvaljuju Bogu što im je darovao dijete, novi život. Toga dana još nisu bili svjesni što će se sve dogoditi s Isusom, koji plan Bog ima sa svojim Sinom. Ali, bili su otvoreni prihvaćanju života. Prihvatili su da se po njima ispuni Božji naum spasenja, Božja volja. U tom događaju proslave života pojavljuje se starac Šimun“, istaknuo je mons. Rogić, naglasivši značaj zahvaljivanja Bogu za darovani život djeteta: „Zahvalnost Bogu što je roditelje učinio izvorom novog života, što su postali Božji suradnici u stvaranju novog života, s čime se ništa drugo ne da usporediti. Što je Bog pronašao one koji će ga slušati, koji će ispuniti njegov plan“.
U evanđeoskoj sceni Isusovog prikazanja Šimun ima odlučujuću ulogu jer „upravo je Šimun taj koji prenosi Božju objavu o djetetu koje su donijeli prikazati u hramu“. Šimun proriče, nagovještava Isusovo poslanje. „Šimun otkriva da je to malo dijete, Isus, došlo kao spasenje koje Bog šalje, kao svjetlo na prosvjetljenje naroda i da je u njemu sva slava Izraelskog naroda. Šimun je tako tumač Božje objave, onaj koji približava roditeljima naum Božji, plan Božji s njihovim djetetom“, naglasio je šibenski biskup.

Sveti Šimun nas poučava, potiče, pokazuje nam put ustrajne nade i molitve, pouzdanja u Boga

Evanđelje opisuje i kakav je čovjek bio Šimun: pravedan, bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu. „Cijeli život trudio se biti pošten, borio se za pravdu u bogobojaznosti svoga srca jer ga nikad nije ostavila nada da će doći Onaj koji ima svim narodima donijeti svjetlost i spasenje. Ta nada, da će vidjeti spasenje Izraela, držala ga je u životu, osmišljavala je njegovo postojanje i životne napore. Za to se molio, od te nade je živio“, rekao je propovjednik, istaknuvši da nas sv. Šimun poučava, potiče, pokazuje nam put ustrajne nade i molitve, pouzdanja u Boga.
„Ne treba li nam upravo danas ta snaga Šimunove molitve, vjere i nade i u našim iskušenjima? Izaći ćemo iz njih ako u molitvama budemo ustrajni poput Šimuna, jaki u nadi poput tog starca koji je držao Spasitelja u rukama. Antifona Šimunovog blagdana pjeva: ‘Starac je uzeo na ruke dječaka, a dječak je podržavao starca’. Šimun je iščekivao Spasitelja, a Spasitelj, tek rođeno malo dijete, je onaj koji njega, starca podržava“, rekao je mons. Rogić, poručivši da se i nama Isus daruje u euharistiji i nudi nam svoje spasenje: „Primamo ga ne samo na ruke, nego i u svoje srce, u svoje živote, da nam bude svakodnevni suputnik. I čeka nas na kraju puta“.

Kako danas živjeti na način sv. Šime, kako nositi istu nadu i snagu ustrajne molitve koja je nosila Šimuna, upitao je mons. Rogić, podsjetivši da je Šimun živio u teškim vremenima za Izraelski narod. Tada se gubila nada da će doći izbavljenje i promjena na bolje, da će Rimljani otići, a Izrael opet živjeti slobodu. „Ali Šimun se nije dao obeshrabriti. Cijeli je svoj život posvetio molitvi Bogu u čvrstoj nadi da ne može biti neuslišan, da će ga Bog čuti. Kao da je uvjetovao vrijeme uslišanja: molio je da ne vidi smrti dok ne ugleda spasitelja kojega će Bog poslati. I bijaše uslišan. Kakva osoba, kakav vjernik“, istaknuo je mons. Rogić.

Na nama je izbor: živjeti kao djeca svjetla, ići za Isusovim primjerom ili pobjeći u mrak grijeha

Šimun se nije dao osvojiti mrakom beznađa. „Ustrajao je vjerovati u pobjedu dobra, svjetla i doživio je da to svjetlo pokaže i proglasi svim narodima, za sva vremena“ rekao je propovjednik, pohvalivši takav Šimunov stav: „To je ona istinska kršćanska nada u Božje djelovanje već sada u našem životu, u našem svijetu. Iz nje raste vjera i nada koja čezne za vječnim životom, da se na svakome od nas dogodi radost Uskrsa, ulaska u vječni život s Bogom. Sadašnjost, budućnost i vječnost prožete Božjom prisutnošću“, ohrabrio je biskup Rogić.

Stoga sv. Šimun pred nas koji težimo za ispunjenjem stavlja pitanja: „Koja svjetla slijedimo? Izgubimo li nekad nadu? Znamo li gdje ćemo je, kod koga, istinski obnoviti? Na to svatko, prije ili kasnije, mora sebi odgovoriti“, potaknuo je biskup, istaknuvši da je „Šimun uzor ustrajnog tragača za svjetlom, uzor bogobojazna čovjeka zagledanog u svjetlo i nadu spasa koji u hramu, mjestu susreta s Bogom, traži odgovore na životna pitanja. I ne odustaje“.
Šimun je radostan jer su mu molitve uslišane pa kaže: „Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, u miru“.

„Drugim riječima, Šimun je ostvario svoje poslanje. Lijepo je osjetiti da ti je život ispunjen, da si ostvario plan kojeg ti je Bog namijenio, da s mirom napuštaš ovaj svijet i ulaziš u radost Gospodnju. Biti prikazan, posvećen i žrtvovan Bogu može ostvarivati svaki kršćanin u životu, ako dopusti da ga vodi svjetlo Kristovo, ako ustraje u molitvi. Na nama je izbor: živjeti kao djeca svjetla, ići za Isusovim primjerom ljubavi i žrtve ili pobjeći u mrak grijeha, dati se zarobiti prolaznim vrijednostima kratkog sjaja“, upozorio je mons. Rogić.

Zadrani časte sv. Šimuna osam stoljeća

Isus je svjetlo, no Šimun u djetetu Isusu prepoznaje i osporavani znak koji dolazi ‘na propast i uzdignuće mnogima’, „poput znaka upozorenja, putokaza na raskrižju kod kojega se putnik mora opredijeliti na koju stranu će krenuti. Isus postaje kamen zaglavni, ali i kamen spoticanja“, rekao je mons. Rogić.

Za vrijeme prikazanja u hramu, Šimun je i Mariji uputio teške riječi: „A i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca“. „I to je dio objave. Isusov životni put predstavljen je majci Mariji kao mač boli koji će je raniti. To je cijena spasenja i otkupljenja koju će Marija podnijeti sa svojim sinom za spas svijeta i postati suotkupiteljica. Taj mač boli je cijena svjetla koje Isus postaje sa sve narode i svu povijest. Da bi se svijetlilo, potrebno je izgarati, potrebno se potrošiti. Samo tako moguće je drugima pokazati put i pružiti toplinu, u tmini kojoj je ovaj svijet podložan. Marija je to osjetila slijedeći svoga sina. Marija je služila Isusu od kada je pristala biti majkom do kalvarije, kad je Isus podno križa svima nama daje za majku. U toj poniznoj vjernosti ustrajala je do kraja, izgarajući za njega i s njime za spas svijeta, kako bi Krist, svjetlo na prosvjetljenje naroda, mogao zasjati svakom čovjeku“, rekao je biskup Tomislav Rogić.
Nakon mise svećenici i puk izrazili su čašćenje relikvije pred tijelom sv. Šimuna koje se nalazi u škrinji iznad glavnog oltara. Zadrani časte sv. Šimuna osam stoljeća, a raka će biti otvorena osam dana od blagdana.