Riječ je o događaju koji je organizirala Bratovština sv. Jakova iz Zagreba, koja okuplja vjernike povezane oko sv. Jakova i hodočašća koja se vezuju uz spomenutog svetca. Hodočasnici su na području Šibenske biskupije pratili puteve hrvatskih hodočasnika koji su, još od 1203. baš iz ovih krajeva, hodali putevima sv. Jakova prema Santiagu de Composteli. Kroz šest dana hodočastili su od Marine do Pirovca. U nedjelju 23. listopada posljednji dan „Camino Šibenik  tjedna“  započeo je misnim slavlje.

Biskup Rogić poručio je hodočasnicima da hodočastiti sv. Jakovu znači utjecati se njegovu zagovoru da nam od Boga isprosi snagu vjere kojom se odazvao i slijedio Isusa. To bi značilo moliti ga da nam bude pratilac u hodu za Isusom, da nam pomogne naše svakodnevne životne korake i naš životni hod jasnije usmjeriti prema vječnosti, prema Bogu. To bi značilo da nam on pomaže da idemo stazom evanđelja, bratskog zajedništva, stazom istine i poštenja – stazom koje se nećemo morati sramiti kad stanemo pred lice Božje, poručio je biskup Rogić.

Hodočastiti, kako to igra riječi u našem jeziku sugerira, znači hodom častiti, odati počast, pokazati poštovanje, uložiti trud i napor da se dođe do onoga do koga nam je stalo, pojasnio je biskup. Zapravo, hodočašće se pretvara u vježbanje života, trening života. U hodu doživljavamo napor i muku, traženje cilja, borbu sa željom ustrajati do kraja. Završetak puta, ostvareni cilj donosi nam radost, ustvrdio je biskup.

Hodom častiti da bi se moglo časnije kroz život hoditi. Hodočašće može imati puno motiva. Onaj iskreni vjernički motiv uvijek u sebi sadrži kajanje u poniznosti srca, zahvalu za primljena dobročinstva i žarku molitvu za neku potrebu, milost ili za osobu, za koju opet od Boga molimo milost. Motivi hodočašća postaju naši zavjeti, nakane i obećanja predana Bogu, rekao je, između ostalog, biskup Tomislav Rogić hodočasnicima, a izvijestila je Šibenska biskupija.