Na početku križnoga puta biskup Šaško kazao je „da nam je u ovim korizmenim susretima posebno draga povezanost s blaženim Alojzijem Stepincem, jer nam je lakše nositi svoj križ znajući da nismo sami i da on onaj ‘teški križ cijele nacije’ koji je s pouzdanjem u Gospodina nosio ni nakon svoje smrti nije ostavio, nego ga nosi i danas, zagovorno upućujući na Božju prisutnost u našim trpljenjima.“
Biskup je pozvao sve okupljene da u pobožnosti križnoga puta mole za sve poginule i preminule, ali i sami za sebe „da prepoznamo dragocjenost koju su nam ostavili i da poslušamo što nam Krist govori na križnome putu. Biti u zajedništvu braće i sestara uvijek je drukčije nego u molitvi kada smo sami. Ovdje smo Crkva, moleći jedni za druge, noseći jedni druge, poput branitelja koji bdiju nad životima drugih; koji se brinu za ranjene, koji se raduju preživljavanju; poput medicinskoga osoblja koji se žure da smrt ne bude brža, poput ljubavi koja se ne boji…“
Nakon križnoga puta uslijedilo je misno slavlje koje je biskup Šaško slavio u koncelebraciji s rektorom zagrebačke katedrale i kanonikom Prvostolnog kaptola mons. Zlatkom Korenom.

Tumačeći Božju riječ biskup Šaško istaknuo je kako Isus, govoreći o najvećoj zapovijedi „ne navodi nijednu od Deset zapovijedi, nego u srce Radosne vijesti, koju je svojim utjelovljenjem donio na svijet, stavlja ono što se nalazi u srcu života: glagol ‘ljubiti’ i to tako da naznačuje nedovršeno putovanje, iščekivanje i proroštvo radosti za svakoga. Taj put vjere započinje istinom o svakome čovjeku, Božjom riječju koja kaže: ‘Ti si voljen, voljena; ti si ljubljen/a’, a završava pozivom i najavom: ‘Ljubi. Ljubit ćeš.’ Ljubit ćeš Gospodina svim bićem, a bližnjega kao sebe samoga“, kazao je biskup i nastavio: „Kako voljeti? Znamo koliko je teško, čovjeku nemoguće nešto ostvariti u potpunosti, posvema. Isus čak četiri puta naglašava cjelovitost, kada kaže da ćemo nešto ljubiti posvema: svim srcem, umom, dušom, snagom. Ljubav je takva – posvemašnja. Zato sv. Augustin piše da je jedina mjera ljubavi – ljubiti bez mjere.“
„Ljubav je po svojoj naravi takva da preobražava i posličuje. Jedino što istinski čovjeka mijenja na dobro je ljubav. Nekada se čini da to može napraviti strah, ali strah može prikriti sebičnost i ostati nedorečen, sakriti pravo lice. Ljubav nije takva. Ako voliš Boga, tvoji će postupci biti slični njegovima. Ljudi će prepoznati Božji trag. Svatko postaje ono što voli. U konačnici, Isus je sam svojom žrtvom na križu, svojim sebedarjem povezao dvije zapovijedi o tome koga i kako ljubiti“, naglasio je mons. Šaško.
Obraćajući se braniteljima biskup je kazao kako „hrvatski branitelji, osobito dragovoljci, i danas imaju taj osjećaj, taj titraj onoga što možemo zvati ‘domovinskom savješću’ koja reagira na svaki pokušaj da se domovina prevari, ponizi, da joj se oduzme nada. Istina je: savjest se može iskriviti, pogrješno usmjeravati; može ju se pokušati potkupiti, izmoriti, prikazati ju kao nepotrebnu, jer su ciljevi navodno postignuti. Ali je lijepo vidjeti da ona ne miruje, jer voli ljude, jer voli Hrvatsku. I kada hrvatski branitelji, koji čuvaju svježinu ljubavi, primijete nešto što u našoj domovini nije dobro, taj ‘prigovor savjesti’ ne smijemo zanemariti. I svatko od nas se treba pitati: koliko smo mi pridonijeli razočaranjima u svojoj domovini, odlascima stotina tisuća Hrvata, cijelih obitelji iz nje; koliko smo se istinski zauzeli i zauzimamo se za njezinu slobodu, za poštenje; koliko smo mi krivci za korupciju koja iznutra izjeda povjerenje i radost; za gaženje i odbacivanje vrijednosti za koje je mladost ginula.“
„Bez osjećaja za hrvatsko, kao podloge, kao temelja, ne mogu biti donesena ispravna rješenja u bilo kojemu pitanju za Hrvatsku. Jer taj osjećaj je dar koji nadilazi zemaljsko“, poručio je biskup Šaško i dodao: „Ta ‘domovinska savjest’ prepoznaje kada njome žele ovladati ideologije, pojedina politička stranka ili pojedinci koji za sebe misle da su iznad naroda, gospodarski interesi kojima ionako nije ništa sveto. ‘Osjećaj za hrvatsko’ je poziv na ono zajedništvo koje neće okrenuti glavu od siromaha i neće dopustiti da u našoj domovini postoji bogaćenje bez mjere i bijeda koja je ostavljena bez glasa i imena, dok se trećom trećinom naroda poigrava u društvenoj areni obećanjima i relativiziranjem predstavljenim kao ‘napredak’. Znamo da se sve može pokriti raznim opravdanjima i prikazivati na uljepšan način, ali osjećaj za hrvatsko koji živi u hrvatskim braniteljima u konačnici se ne da zavarati ili odstraniti.“
Misnom slavlju nazočio je i ukrajinski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Vasilj Kirilič.