Na početku homilije biskup Semren je, ocrtavajući život i djelo sv. Franje, naglasio da tajna sv. Franje prelazi tajnu Milosti, koju je on predložio i pojedincu i društvu kroz sva stoljeća, a to je; živjeti evanđelje Isusa Krista.

„Iz toga se rađa, obogaćenje čovještva koje je Franjo učinio živeći i ostvarujući u sebi evanđelje, dajući mu muževnu hrabrost i djetetovu bjelinu, nevinost, sinovsku ljubav prema Ocu i bratsku ljubav prema stvorenju, živi osjećaj za pravednost u povijesti, ‚slatkoću duha i tijela‘ u liječenju rana vlastite braće“, ustvrdio je biskup.

Naglasivši da bi se sav Franjin apostolat mogao svesti na simbol križa, pojasnio je da on, za razliku od nekih drugih svetaca, ne samo prevodi nego uprisutnjuje Krista.

„Tko se Franji približi mora misliti na Krista… Njegov je lik tako izgrađen, njegova riječ, kretnje, sav njegov život takvi su da su neposredno ostvarenje Evanđelja, doslovno nasljedovanje, skromno ostvarenje Isusove egzistencije tako da Kristovo lice gleda iz njegova; Kristove geste bivaju vidljive u njegovima… To Franjino neposredno predstavljanje Krista, Kristovo uprisutnjenje, najočitije je u Franjinoj stigmatizaciji, primanju Isusovih rana na njegovo tijelo. Križ za Franju nije bio simbol muke, nego i izvor pravog i savršenog veselja. On u križu na tako paradoksalan, ali i tako očit način nalazi s najvećom boli istodobno i najrječitiji i najuzvišeniji izraz „Ljubavi“. Stoga je Franjo i svetac radosti u križu“, rekao je uz ostalo biskup Semren.

Nadalje je pojasnio da vjeru ne iskušava tajna svemira, nego glupost čovjeka koji trajno želi biti kao Bog. Istaknuo je da imati vjeru znači oprijeti se malodušnosti za vrijeme dugog čekanja, da vjera u Evanđelju ne trpi ucjene stvarnosti, nego tu stvarnost preoblikuje.

„Bog je taj koji kori našu odsutnu umornu vjeru. Mnogo vjernika ne poduzima ništa, prepušta se očaju, konstatira stvarnost kakva jest. Previše vjernika griješi zbog ‚stida‘. Vjera znači potpuno se predati Bogu bez oklijevanja i bez traženju ičega u zamjenu. Vjera je Boži dar koji djeluje u čovjekovoj nutrini. Ona se umnaža tako da Isusovi učenici sebe daruju drugima“, naglasio je mons. Semren.

Upozorio je da su kršćani pozvani svoju vjeru konkretno živjeti u svome življenju jer tako čine tajnu Crkve vidljivom.

Podsjetivši na Franjin i franjevački poziv za uvijek novi napor, na novi početak, na život u pravoj vjeri i evanđeoskom obraćenje zaključio je da tek kada čuju glas Sina Božjega, poslušaju ga, odnosno usvoje njegovu poruku u svakodnevnom življenju, poput sv. Franje moći će Isusa Krista – radosnu vijest radosno naviještati drugima.

U zajedništvu s banjolučkim pomoćnim biskupom misu su suslavili domaći župnik fra Mirko Filipović, koji je predvodio pjevanje, te još šestorica svećenika.

Fra Mirko je na kraju mise zahvalio svim donatorima koji pomažu u dovršenju gradnje nove župne crkve. Kako je ove godine obilježena 45. obljetnica otkako je župa dobila postaje križnoga puta – djelo akademskog slikara Slavka Šohaja, jedna od tih postaja bila je toga dana izložena pred oltarom, a vjernicima je ponuđena i knjiga ‚Od križa do uskrsnuća‘ u kojoj je fra Mirko prikazao kratku povijest žeravačkog križnoga puta te inspiriran dugogodišnjim svakodnevnim promatranjem tih Šohajevih slika napisao i tekst pobožnosti križnoga puta za koji je predgovor napisao biskup Semren.

Na misi je sudjelovalo oko tisuću vjernika, među kojima predstavnici društveno političkih vlasti: domaći sin slavonskobrodski gradonačelnik Mirko Duspara, dopredsjednik Republike Srpske Josip Jerković, te predstavnici hrvatskog naroda u BiH Davor Čordaš i Marijan Kljajić. Brojni vjernici bili su odjeveni u narodne nošnje.

Topao sunčani jesenski dan omogućio je vjernicima, koji nisu stali u crkvu, da sudjeluju u slavlju u crkvenom dvorištu, gdje je nakon mise zaigralo veliko bosansko kolo. Pod velikim šatorom domaćini su pripremili ručak za sve.

I ove godine održana je Međunarodna smotra folklora na kojoj je nastupilo sedam kulturno-umjetničkih društava iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Voditelj Anto Miloš najavio je prvo svoje Žeravčane – članove Zavičajnog kluba Žeravac koji se odigrali nekoliko bosanskih kola. Nastupili su još HKUD Usorski običaji iz Sivše, KUD Zavičajno društvo Rama iz Pleternice, HKUD Bijela iz Bijele, KUD Podvinje iz Podvinja, KUD Župa Breške iz Breške i Posavski zavičajni klub Derventsko kolo iz Zagreba.

Bio je to veliki događaj za žeravačku župu kojoj je to 25. poslijeratna vanjska proslava svetkovine sv. Franje, te obilježavanje 24. godišnjice djelovanja ZK Žeravac i 20. obljetnice osnivanja Folklorne skupine Žeravac, koju uz odrasle čine mnogi mladi.

Proslavi svetkovine sv. Franje prethodila je trodnevna duhovna priprava u okviru koje je u subotu 1. listopada, u organizaciji Udruge za rekreativno, cestovno i planinsko trčanje i hodanje, TK Brace Slavonski Brod i Zavičajnog kluba Žeravac, održan 17. Međudržavni maraton, kojim su sudionici spojili dva franjevačka samostana, u Slavonskom Bordu i Žeravcu.

Nakon što ih je pred franjevačkim samostanom u Slavonskom Brodu blagoslovio fra Domagoj Šimunović, desetak trkača krenulo je prema granici Bosanske Posavine gdje su prolazili kroz nekoliko mjesta – Bosanski Bord, Kričanovo, Donje i Gornje Kolibe, Umku, Grk, Kruščik i Čađavicu. Unatoč kiši istrčali su dionicu od 25 kilometara. Stigavši u predvečerje u Žeravac sudjelovali su na misi. U Kolibama su se pomolili u crkvi sv. Mihovila i okrijepili. Tom utrkom ZK Žeravac obilježio je 24 obljetnicu osnivanja, a želja je organizatora bila je na taj način potaknuti sportski život, povratak i opstanak na području župe Žeravac.