Blagoslovu su prisustvovali ravnateljica muzeja Ljiljana Marić s djelatnicima, požeško-slavonska županica Antonija Jozić, gradonačelnik Požege Željko Glavić i njegov zamjenik Borislav Miličević te uzvanici iz različitih gradskih ustanova.

Muzej je obnovljen kroz „Razvojni sporazum Slavonija, Baranja i Srijem“ koji je uključio potpunu rekonstrukciju postojeće zgrade i uređenje Centra za posjetitelje „Požeška kuća“ te opremanje i postavljanje stalnog postava Gradskog muzeja Požega, koji se ove godine spominje 100. godišnjice osnutka.

Program je otvorila ravnateljica Marić, pozdravivši uvažene goste i istaknuvši kako je ovo osobito važan dan za Gradski muzej jer blagoslov nije samo za obnovljenu zgradu, nego ponajprije za njegove djelatnike. Spomenula je kako novi stalni muzejski postav prikazuje povijesno-kulturne vrijednosti iz prošlosti Požege i okolice, o čemu svjedoči više od šesto izloženih predmeta. Podsjetila je kako su među njima i predmeti koji svjedoče o brojnim crkvenim redovima koji su ostavili u ovim krajevima duboke tragove šireći ne samo vjeru, nego kulturi i prosvjetu.

Mons. Škvorčević je pozdravio okupljene, istaknuvši kako zazivanjem Božjeg blagoslova na zdanje i njegove djelatnike, izložene predmete treba promatrati ne samo fizičkim očima, nego dubljim pogledom vjere, kao duhovnu baštinu primljenu od predaka u koju su oni utkali svoju duhovnost.

Nakon naviještene Božje riječi, biskup je ispripovjedio kako je u vrijeme svoje kapelanske službe u Zagrebu na Trešnjevci među mladima bila i jedna dama koja je rado sudjelovala na zajedničkim izletima u prirodu i tom prigodom skupljala kamenje u kojem je samo ona vidjela određenu oblikovanost, koja je nadilazila prirodno stanje, odnosila ga u svoj stan i u njem promatrala poseban govor duha. „Puno toga možemo vidjeti fizičkim očima ako ima dovoljno svjetla. No, postoji ona sposobnost gledanja duhom za koje je također potrebno svjetlo, ali ne fizičko, nego duhovno, koje dolazi od Onoga koji je svjetlost i darivatelj čudesne pojave, da je svjetlost jača od tame. Bilo je i onih koji su se podsmjehivali toj dami kad je skupljala kamenje, jer su gledali prirodu fizičkim očima, promatrali njezinu vanjštinu, a ona je pogledom koji nadilazi fizičke oči vidjela ono što drugi nisu uspijevali vidjeti. Slično se događa s umjetničkim djelima. Neki u njima ne vide ništa drugo osim onoga što je u njima materijalno, ali postoje i oni za koje pisac Knjige mudrosti kaže da imaju sposoban duh koji ne gleda stvarnost površinski, izvanjski, nego puno dublje i vide ono što je skriveno fizičkim očima. Priroda je puna dubokih, nevidljivih stvarnosti u kojoj susrećemo njezinu istinsku dimenziju. Malom žiru u šumi ne dajemo ozbiljnijeg značenja, a on u svom nevidljivom nutarnjem zdanju nosi silnu moć iz koje može izrasti gorostasni hrast. U prirodi se susrećemo sa stvarnošću koja nas nadilazi, ona ima svoju dubinu koju otkrivamo svojim budnim duhom, iskustveno dohvaćajući kako čovjek pripada svijetu koji je više od vidljivog i opipljivog“, naglasio je.

„Čovjek je u svom duhu sposoban za ljepotu, ljubav, radost, za duhovne stvarnosti u neograničenoj, neizmjernoj količini. On je kapacitiran za neizmjerno, u njegovu duhu događa se punina u ograničenosti, susreće se Bog u ovostranosti. Otvorenost ljudskog duha za neizmjerno potvrđuje da on nije stvoren za malo, nego po riječima sv. Augustina za Onoga koji je njegovo sve. Umjetnici nastoje ono što su svojim duhom dohvatili učiniti vidljivim i opipljivim u svojim artefaktima, i nikada ne uspiju doći stvarnosti dokraja. U njima je progovorio moćniji duh od onoga što mogu izraziti, on ih nadilazi. Kad nekom umjetničkom djelu pristupimo budna duha, vidimo u njem ono što je više od oblikovane materije, otkrivamo neizmjerno, postajemo dionici dubine postojanja, susrećemo sebe u dimenziji onostranosti, u Bogu. U tom smislu, umjetnost je ima veliki značaj. Muzeji su ustanove u kojima se čuvaju tragovi ljudskog nastojanja da izrazi ono što ga nadilazi, po kojima postajemo dionici duhovnog dinamizma, koji pokatkad ima svoje ishodište daleko u prošlosti te nam svjedoči kontinuitet postojanja na ovim našim prostorima“, istaknuo je biskup te poželio da Muzej grada Požege u povezanosti s Dijecezanskim muzejom Požeške biskupije bude kulturno mjesto kako bi oni koji će u nj dolaziti mogli prepoznati svoj duhovni identitetu.

Zahvalio je svima koji su pomogli da se uredi zgrada Muzeja, a nakon blagoslova novouređenog prostora, zajedno s prisutnima razgledao je postav Gradskog muzeja.