Na početku misnog slavlja Angela, sestra djevojčice Marije u ime svoje obitelji Vašiček i svih župljana čestitala je biskupu Uskrs i uputila mu riječi dobrodošlice, a mlađa sestra Marta uručila mu je cvijeće. Dobrodošlicu je biskupu izrazio i župnik Nikola Jušić, zamolivši ga da u ovom misnom slavlju moli za duhovni i materijalni napredak slatinske Župe Bl. Ivana Merza, za blagoslov u njezinim obiteljima i za otvorenost životu.

Uvodeći u misno slavlje biskup Škvorčević čestitao je nazočnima svetkovinu Isusova uskrsnuća, napomenuvši kako Crkva slavi Uskrs osam dana kao jedan dan, i svaki dan kliče: »Ovo je dan što ga učini Gospodin!«. Kazao je da taj „Dan“ ima svoju konkretnost u svima nama koji smo kršteni, jer je po tom sakramentu Isus Krist ušao u naše živote svojom pobjedničkom snagom nad smrću i postao naša sudbina, te je dan krštenja zato najvažniji trenutak u našem životu. Izrazio je osobitu radost što može predvoditi slavlje krštenja djece iz višečlanih obitelji, podsjetivši da u Uskrsu slavimo pobjedu života, koja se na svoj način ostvaruje i u svakom rođenju novog ljudskog bića. Kad netko shvati da je služiti životu najveće dostojanstvo, i bude velikodušan u odnosu prema životu, te prima i šesto ili četvrto dijete, to je uskrsni događaj, ustvrdio je biskup. Od srca je čestitao i zahvalio obiteljima što su svojim opredjeljenjem za život doprinijeli da naša Hrvatska bude bogatija. Ili bolje rečeno: Bog je postao bogatiji u Hrvatskoj po novim životima koji su njegov dar.

U homiliji biskup je ispripovjedio da mu je neki dan jedan poznanik, zgrožen ratom u Ukrajini rekao kako bi on da je Bog sve ljude posmicao, odrekao ih se jer ponižavaju, progone, ubijaju druge ljude i razaraju njihove domove. Biskup je kazao kako mu na to nije ništa odgovorio, nego ga pozvao da tijekom Svetog trodnevlja dođe u crkvu i posluša što se ondje naviješta kao Božja istina o životu i čovjeku. Ustvrdio je kako je sreća što Bog razmišlja drugačije nego spomenuti poznanik, jer da nije tako, već odavno ne bi svijeta ni čovjeka bilo.

Tumačeći u čemu je to Božji pristup drugačiji od našeg, biskup je ustvrdio da je čovjek za njega uvijek vrijednost, pa i onda kad je zločinac. Istaknuo je kako je Bog na svoj božanski način pristupio drami ljudskog postojanja u Isusovoj muci i smrti, u kojoj je na sebe preuzeo našu ranjenost zlom i smrću, da bi upravo kroz tamnu stranu našeg postojanja izveo pobjedu života. Bog nam je u Isusu Kristu posvjedočio da se ne odriče čovjeka ni u njegovu zlu, ni u njegovoj patnji i smrti, i da on uvijek ostaje njegovo voljeno stvorenje, za koje je bio spreman i svoga Sina Jedinorođenca poslati u smrt, ustvrdio je biskup. Kazao je da još nije pitao svoga poznanika je li se ovih svetih dana složio s Bogom u navedenom pristupu životu i čovjeku, ali da to pitanje sada upućuje sudionicima slavlja: jesu li se oni složili s Bogom i mogu li reći da su vjerom razumjeli kako je on naumio kroz našu muku i nevolju u punini ostvariti pobjedu života nad smrću. Uskrs je dan kad Bogu svim srcem trebamo zahvaljivati što nas s obzirom na pitanja života i smrti nije prepustio nama samima i što nas nije napustio u našim lutanjima, nemoćima i lažima. Istaknuo je da naviješteni evanđeoski ulomak svjedoči kako neki ljudi na samom početku naviještanja radosne vijesti nisu pristupili Božjem djelu pobjede života nad smrću u Isusu Kristu s vjerom i dobronamjerno. Naime, čuli smo kako su stražari koji su čuvali Isusov grob i židovski glavari naumili novcem i lažju odrediti Isusovu sudbinu, razglasivši da su njegovi učenici iz groba ukrali mrtvo tijelo i da je to razlog što je njegov grob prazan, a ne što je on uskrsnuo od mrtvih. Međutim, nije pobijedila laž potplaćena novcem, a oni koji su mislili da se i s Božjim istinama može trgovati, završili su kao gubitnici. Da bi razglasio istinu o uskrsnuću svoga Sina, Bog se u svojoj providnosti poslužio slabim ženama, koje su u Isusovo doba bile podcijenjene i nisu smatrane vjerodostojnim svjedocima, kazao je biskup.

Tumačeći evanđeoski susret uskrslog Gospodina sa ženama koje su došle na njegov grob iskazati mu počast i poštovanje pomazivanjem njegova tijela, biskup je ustvrdio da naša vjera u Isusovo uskrsnuće nije utemeljena na njihovoj priči niti nekoga drugoga, nego na Isusovoj inicijativi da se ukaže izabranim svjedocima, na iskustvu vidioca koji su se uvjerili da je on nakon smrti živ na jedan nov i drugačiji način od svoga prethodnog zemaljskog postojanja. Naglasio je da Bog svojim djelovanjem u Isusu Kristu nadilazi naše predodžbe o životu i čovjeku, te je njegovo uskrsnuće čovjekova pobjeda života nad smrću, punina života, jednostavno život, te Gospodin za sebe veli: „Ja sam život“. Biskup je pozvao sudionike slavlja da ovog Uskrsa ne ostanu na razini nekih svojih ograničenih predodžbi o čovjeku i životu, pa bile one i znanstveno utemeljene, nego da nastoje mozaik istine o životu slagati po onome što nam je Bog objavio u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću.

Istaknuo je kako Crkva trajno naviješta da je Isus svojom žrtvom ljubavi na križu pobijedio smrt. Kazao je da se s pravom može reći kako su oni supružnici u čijim se brakovima rađaju brojna djeca doista oblikovali svoj život po mjerilu Božje ljubavi, objavljene u Isusovu križu. Ljubav je, naime, uvijek povezana sa žrtvom, jer život pobjeđuje kad je netko spreman žrtvovati se, na svoj način umirati za druge, ustvrdio je biskup. Život se uvijek rađa kroz nečije umiranje! Čestitao je roditeljima Vašiček i Grgić na pobjedi života zahvaljujući njihovom roditeljskom umiranju po ljubavi koja se žrtvuje za svoju djecu. Poručio im je kako su oni posebni svjedoci što se u Hrvatskoj može dogoditi kad se vjeruje Isusu Kristu, koji je za nas položio život da bi života bilo. Tko u Hrvatskoj misli da će životu više pridonijeti nekim drugim putem negoli na Isusov način, umirući i polažući sebe za drugoga, taj se zavarava, potplaćen je, živi u neistini, netko ga je kupio. Najgora je potplaćenost od Zloga, jer nas on odvlači od Isusove božanske logike žrtve i ljubavi, uvjeravajući nas da ćemo postići nešto veliko svojom sebičnošću. I kad prihvatimo mentalitet Zloga, postajemo žrtva a i drugi pokraj nas. Kako je duboko i snažno otajstvo života ukorijenjeno u ljubavi, koja je umiranje za drugoga. To je naš Bog, to je Isus Krist, i to smo mi u njemu, ustvrdio je biskup.

Pored toga kazao je da se po sakramentu svetog krštenja uključujemo u otajstvo Isusove smrti i njegova uskrsnuća. Napomenuvši da je u ranokršćanskim vremenima krštenje bilo znakovitije, jer se podjeljivalo uranjanjem krštenikâ u vodu i izranjanjem iz vode, biskup je podsjetio da je uranjanje znak smrti, ali i pročišćavanja, a izranjanje iz vode znak ustajanja na novi život. Isus je izabrao vodu kao jedno od čudesnih Božjih stvorenja da bude sredstvo i vidljivi način kojim se ulazi u zajedništvo njegove muke i smrti, i po kojem se postaje dionikom njegove pobjede nad smrću, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da će mala djeca kroz vodu kojom će biti polivena u krštenju postati zajedničari pobjede života koju je Isus ostvario kroz smrt i umiranje. Pozvao je roditelje da nastojeći svojoj djeci osigurati budućnost kroz sve što oni mogu za njih učiniti, računaju više s onom pobjedničkom sudbinom koju im Isus Krist može dodijeliti. U svjetlu umiranja u kojem pobjeđuje život gledamo i patnje ljudi u Ukrajini, izloženih ovih dana smrti zato što im je netko od ljudi zbog nekih svojih sebičnih interesa dodijelio sudbinu bezvrijednosti, ustvrdio je biskup. Kazao je da čvrsto vjeruje kako je Bog u Isusu Kristu i njima darovao pobjedu nad smrću. Pozvao je nazočne da budu ljudi Božjih nadâ u Hrvatskoj, utemeljenih u uskrsnuću Gospodina našega Isusa Kristu, komu hvala i slava u vijeke vjekova.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je roditeljima Vašiček i Grgić čestitao za njihovu u krštenju preporođenu djecu, te im je poručio da budu ponosni što su na Božjoj strani, na strani života, poželjevši da im u mračnim trenutcima života i poteškoćama, kojih nikad neće nedostajati, uvijek svijetli onaj Isus Krist, koji je upravo kroz muku i smrt postao pobjednik nad smrću. Zahvalio je župniku Nikoli Jušiću za sve ono što osobno i u zajedništvu sa župljanima nastoji činiti. Napomenuo je kako uvijek rado dolazi u ovu Župu, jer osjeća da se njezini članovi vjernički raduju što pripadaju Isusovoj Crkvi, i što u suradnji sa svojim župnikom i međusobno nastoje rasti u vjeri. Na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon mise biskup se susreo s članovima obitelji Vašiček i Grgić, razgovarao o njihovu životu te je djeci uručio darove, a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije, uobičajen u ovakvoj prigodi.