Na početku misnog slavlja biskupa Škvorčevića je pozdravila djevojčica Ana, sestra novokrštenog Tea, čestitala mu nedavni imendan, kao i predstojeću obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova imenovanja za njezina prvog biskupa. Zahvalila mu je što je našao vremena pohoditi Bučje i podijeliti sakrament krštenja njezinu bratu, a napose što trajno iskazuje razumijevanje i pruža potporu obiteljima s brojnom djecom, svjedočeći na taj način blizinu i brigu Crkve za obitelj. U znak dobrodošlice dječak Mihael, brat novokrštenog Tea, uručio mu je prigodni dar.

Uvodeći u misno slavlje biskup Škvorčević je izrazio radost što s vjernicima u Bučju može proslaviti svetkovinu Presvetog Srca Isusova, kojom nas Crkva podsjeća da je Bog biće srca, života, blizine, žrtve, ljubavi, jednostavno „biće za drugoga“. Kazao je da mu želi zahvaliti što nam svjedoči kako nas na našem zemaljskom putu prati blizinom svoga srca. Još je rekao kako mu je drago što upravo na svetkovinu Presvetog Srca Isusova može podijeliti sveto krštenje malom Teu, djetetu Franje i Marije Obućina, čestitavši im peto opredjeljenje za život, istaknuvši da redovito dolazi iskazati poštovanje i zahvalnost takvim roditeljima na taj način da predvodi slavlje krštenja njihova djeteta.

U homiliji je požeški biskup zapitao sudionike slavlja što zapravo žele reći kad za nekoga kažu da je on „čovjek srca“, a za nekoga drugoga da je „bez srca“. Izrazio je uvjerenje kako sigurno ne misle na organ u ljudskom tijelu što pumpa krv, koji također zovemo „srce“ i koji vrlo lako može oboljeti, te ga onda moramo liječiti, nego na onu nevidljivu i neopipljivu, duhovnu stvarnost kojom čovjek živi opredjeljenje za drugoga a koju nazivamo ljubav.

Biskup je naglasio kako o tom govore sva tri naviještena čitanja. Kazao je da u ulomku prvog čitanja iz Knjige Ponovljenog zakona Mojsije podsjeća da je Bog u svom djelovanje izabrao Židove za svoju dragu svojinu, ne zato što bi oni to nečim zaslužili, nego iz svoje posvemašnje slobode, čiste ljubavi, jer mu se tako svidjelo.

„O kakvoj je to božanskoj ljubavi riječ, pobliže nam je protumačio sv. Pavao, uvjeravajući nas u Poslanici Rimljanima da nam je Bog svoju ljubav u potpunosti objavio onda kad je Sin njegov Gospodin naš Isus Krist na križu položio svoj život za nas, umro za nas dok smo još bili grešnici, kako bi nas obdario puninom svoje ljubavi“, ustvrdio je propovjednik.

Istaknuo je kako sama činjenica da se svaki pojedini od nas rođenjem pojavio na ovom svijetu a da to sam nije mogao poželjeti, svjedoči da iza našeg života ne stoji neki slijepi slučaj, nego netko tko nas je iz ljubavi izabrao u postojanje. „Trebali bismo se svaki dan zaustaviti pred tom činjenicom, i sebe gledati u tim božanskim koordinatama“, kazao je biskup.

Kad sebe promatramo s drugih polazišta koja nam nameće suvremeno društvo, lako se izgubimo, postajemo nerijetko ogorčeni, bavimo se onim što nam oduzima dostojanstvo.  Napomenuvši kako spomenuti stav zahvalnosti Bogu za vlastito postojanje trebamo posvjedočiti i s obzirom na maloga Tea, peto dijete spomenute obitelji, biskup Škvorčević je naglasio da su mu njegovi roditelji dali fizički život, ali jedinstvenost i neponovljivost njegove osobe Božji je dar, plod njegove božanske ljubavi. Dodao je kako sv. Ivan apostol u drugom čitanju iz njegove Prve poslanice jednostavno za Boga kaže da je on ljubav, naglasivši kako je njezina bît u  tome da neka osoba živi za drugoga.

„Reći da je Bog ljubav znači ustvrditi da je Bog sav za drugoga i na taj način životvorac. Iz iskustva znamo kako u onima koji su se zatvorili u vlastitu sebičnost nema ljubavi te stoga ni života, koji se ne pojavljuje i ne raste u sebičnosti“, ustvrdio je biskup.

Gdje ljudi žive jedni za druge, tu je Bog nazočan životvornom snagom svoga Duha. Kazao je da nam to svjedoče supružnici Obućina svojim petim djetetom. No, kad netko ne promatra život s Božjeg motrišta ljubavi, nego s vlastitog sebičnog gledišta u napasti je članove te i drugih obitelji s brojnom djecom proglasiti nerazumnima, jer za sebičnoga je i jedno dijete previše.

Pozvao je sudionike slavlja da provjere gdje je Bog u njihovim životima, upravo po tom koliko su oni u svojim obiteljima, u svom susjedstvu, u svojim mjesnim i župnim zajednicama jedni za druge, a koliko su jedni protiv drugih. Naglasio je da ondje gdje ljudi nastoje svladavati sve ono što je protiv drugih, ostvaruju u obiteljima i cijelo Hrvatskoj  ljepotu koja dolazi iz Božjih izvorâ i mogućnosti. Zahvalio je Bogu što nam je u Isusu Kristu dao mogućnost, ne samo da se zlu odupremo, nego da u konačnici budemo s njime pobjednici nad zlom i smrću. Potaknuo je sudionike slavlja neka se u slavlju svetkovine Presvetog Srca Isusova s više žara svrstaju na stranu civilizacije srca i ljubavi.

Na svršetku misnog slavlja požeški biskup je roditeljima Obućina čestitao na njihovu – ne samo petom rođenom – nego sada u krštenju i preporođenom djetetu Teu, naglasivši kako je on time ušao u dinamizam Božje ljubavi u kojem se otvara beskraj našeg postojanja. Poželio im je da budu ponosni što su na strani života, ma što god im možda netko od ljudi zbog toga prigovorio. Novokrštenog Tea, njegove roditelje i cijelu obitelj povjerio je Isusovoj božanskoj ljubavi, da ona bude njihova snaga i pobjeda u bračnim, odgojnim i svim drugim životnim poteškoćama. Istoj ljubavi povjerio je njihova bolesnog djeda Ivana, koji svojom žrtvom na bolesničkom krevetu pridonosi tom slavlju.

Svim nazočnim vjernicima zahvalio je što su sudjelovanjem na slavlju iskazali svoju pažnju i počast najprije Isusovu Božanskom Srcu, a potom i roditeljima novokrštenog dječaka. Župniku Ivanu Koziću zahvalio je što u suradnji sa svojim župljanima nastoji oko toga da njihova župa bude živi organizam u Požeškoj biskupiji.

Nakon slavlja u crkvi biskup Škvorčević se u župnom domu susreo s obitelji Obućina, zadržao u razgovoru, uručio darove za djecu i uobičajenu novčanu pomoć Požeške biskupije.