Biskup Škvorčević: Naše srce nije skrojeno za zlo i sebičnost, nego za ljubav

Koncelebrirao je generalni vikar Josip Krpeljević, prepošt Stonog kaptola Ivica Žuljević, župnik župe sv. Terezije Mladen Štivin, župnik požeške župe sv. Leopolda Mandića i dekan Jozo Jurić, župnik požeške župe Duha Svetoga i gvardijan fra Milan Krišto, te svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova. Nakon što su predstavnici krizmanika izrazili biskupu dobrodošlicu i uručili mu cvijeće, riječ pozdrava u svoje ime i uime župljana katedralne župe izrekao mu je župnik Mladen Štivin, te zaželio sretan predstojeći imendan. Pozdravljajući svećenike i vjernike, biskup im je čestitao svetkovinu Pedesetnice, dan kad je Isusova Crkva snagom Duha Svetoga započela svoj povijesni hod, koji je nakon dvije tisuće godina dospio i do nas, te je ustvrdio da je ovaj dan na svoj način rođendan i ove mjesne Crkve. Od srca i s posebnim poštovanjem pozdravio je krizmanike. Podsjetio ih je da se njihova najvažnija višegodišnja priprava za primanje sakramenta potvrde odvijala u srcu, ondje gdje čovjek može rasti ili umirati, te je ustvrdio da se po Duhu Svetom raste, po svjetlu i snazi uskrslog Gospodina, pobjednika nad smrću. Izrazio je radost što Isus Krist računa s njima, ali i što oni računaju s njime. Pozvao ih je da budnom vjerom sudjeluju u ovom jedinstvenom i neponovljivom događaju svoga života.

U homiliji biskup je kazao krizmanicima da će Isus Krist u slavlju potvrde unijeti u njihova srca onu puninu kojoj je ime Duh Sveti, i koja ih jedina može uzdići na najvišu razinu postojanja. Spomenuo je da sv. Luka u svom izvještaju o onome što se dogodilo na Pedesetnicu, tvrdi da je Duh Sveti ispunio kuću gdje su učenici bili zajedno, a potom da su se svi napunili Duha Svetoga. Ustvrdio je da ono čime je Duh Sveti ispunio dvoranu posljednje večere nije bilo nešto materijalno. Pozvao se na iskustvo koje potvrđuje da neka kuća može biti puna najskuplje opreme, raznih materijalnih stvari, a da ljudi pritom ostanu prazni u svojim srcima. Istaknuo je kako Isus u naviještenom evanđelju tumači da on želi učenike ispuniti onom ljubavlju kojom se Otac i Sin međusobno ljube – a to je Duh Sveti – koja ih povezuje u jedno. Ljubav je punina, smisao i cilj našeg postojanja, napomenuo je biskup, te je zaključio kako je zapravo prazan onaj čovjek koji je pun sebičnosti, negativnosti i zloće, jer naše srce nije skrojeno za zlo i sebičnost, nego za ljubav. Dodao je kako Isus Duha Svetoga naziva Branitelj, „koji nas uvodi u istinu o nama samima tako da nam daruje dioništvo u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, te nas brani da ne postanemo plijenom zla i smrti, nego da s njime, snagom njegova Duha budemo pobjednici, izliječeni od ranjenosti zlom i oslobođeni od osuđenosti na smrt, kako nas uvjerava sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima“.

Biskup je podsjetio krizmanike da po tjelesnom rođenju pripadaju svojim roditeljima, ali da po krsnom preporođenju pripadaju Isusu Kristu, a da po sakramentu potvrde, pečatom dara Duha Svetoga postaju potpuno njegovi, u punom smislu Božji sinovi i kćeri, ugrađeni u njegovu Crkvu, te da kao takvi trebaju opredijeljeno živjeti Božju istinu o čovjeku, ne dopuštajući da budu žrtve određenih ideologija. Kazao je da Duh Isusov koji prebiva u njima jamči kako neće biti gubitnici u smrti, nego pobjednici u uskrsnuću tijela i baštinici vječnoga života. Pozvao ih je da se nikada ne srame drugima reći da su Isusovi, da budu ponosni što po krštenju i potvrdi pripadaju Isusovoj Crkvi, koja je rođena i živi u snazi njegova Duha Životvorca te da po primanju sakramenata, napose po misnoj žrtvi i pričesti, budu trajnim dionicima Kristove pobjede nad zlom i smrću. Pozvao je roditelje i kumove krizmanika i sve nazočne na molitvu da daljnji život krizmanika bude sretan i blagoslovljen u snazi Duha Svetoga.

Nakon popričesne molitve biskup je uime svih nazočnih izmolio biskupijsku molitvu za duhovna zvanja. Potom je čestitao krizmanicima ono što su postali po sakramentu potvrde i pozvao ih da osluškuju govor Duha Svetoga u svom srcu i slijede njegov put, te na taj način u punini žive svoje ljudsko dostojanstvo. Svećenicima je zahvalio za sudjelovanje, a župniku požeške župe Duha Svetoga fra Milanu Krišti čestitao je svetkovinu župnog i samostanskog zaštitnika. Čestitao je i zahvalio roditeljima krizmanika i drugim članovima obitelji, njihovim kumovima, župniku Štivinu i njegovim suradnicima, njihovim učiteljima u školi i vjeroučiteljima, te svima koji ih vole i koji se raduju onome što su ovaj dan postali, te je na njih i na njihove obitelji zazvao Božji blagoslov.