U razgovoru s njima biskup Škvorčević kazao je kako mu je drago što se opet može barem kratko susresti s njima pred Uskrs i obnoviti duhovnu povezanost, koja mu puno znači. Istaknuo je važnost i međusobne povezanosti napose onih koji su kršteni i ucijepljeni u zajedništvo vjere, nade i ljubavi Isusove Crkve. Spomenuo je kako unatoč njihovim pokatkad teškim i mučnim životnim situacijama oni nisu napušteni ili prepušteni samima sebi, nego postoji duhovna povezanost s Bogom i međusobno koja ostaje i kad sve drugo nestane. Dodao je kako u svijetu postoje patnje uzrokovane prirodnim pojavama kao što je nedavni potres u Turskoj i Siriji, ali postoje i one patnje koje je proizveo čovjek, kao što je rat u Ukrajini, te je takve patnje teško razumjeti, jer bi čovjek trebao biti razumno biće koje ne nanosi zlo drugom čovjeku. Potaknuo ih je da njihov odgovor na patnje kao što su bolest i siromaštvo bude međusobna solidarnost. Pozvao ih je neka ne zaborave da je s njima u poteškoćama i trpljenjima onaj Bog koji je u Isusovoj patnji i smrti bio sav „za nas“ te je njegov križ izvor svjetla i snage za naša stradanja. Dodao je kako nam Isusova patnja svjedoči da naša trpljenja nisu besmislena te smo pozvani nositi ih sjedinjeni s njime u čvrstom uvjerenju da se kroz njih rađa novi svijet, njegove uskrsne pobjede. U tom raspoloženju biskup im je čestitao Uskrs. Nakon zajedničke molitve, biskup je na sve nazočne i na cijelo prognaničko naselje zazvao Božji blagoslov. Tajnik Siluković uručio im je potom uskrsnu čestitku i novčani dar Požeške biskupije.