U razgovoru s njima biskup Škvorčević istaknuo je kako ih prigodom blagdana posjećuje već dugi niz godina i da mu je uvijek drag susret s njima, jer im na taj način „može posvjedočiti kako naša međusobna povezanost nije utemeljena samo na nečemu ljudskom, nego baš na onome što je Bog ostvario u Isusu Kristu, a to je njegova blizina svakome pojedinome od nas po muci i smrti“. Spomenuo je kako to „za nas ima veliko značenje, osobito kad dospijemo u neke teške i mučne situacije“. Potaknuo ih je da ovih dana dok razmatramo Isusovu muku u nju uključe i sami sebe, sjedine se s njome te ne budu izgubljeni u svojim životnim poteškoćama, nego ohrabreni. U tom raspoloženju čestitao im je Uskrs, potaknuvši ih da usred vlastitih poteškoća ne zaborave stradanja drugih, napose onih koja su uzrokovana ratom u Ukrajini. Istaknuo je kako spomenuti rat zbližava i povezuju ljude diljem svijeta u suosjećajnosti za nevoljne. Podsjetio je nazočne kako su i oni bili prognani iz svojih krajeva te dobro znaju što znači biti izbjeglica. Potaknuo ih je na molitvu za izbjeglice iz Ukrajine, kazavši neka to bude izraz solidarnosti prema njima. Nakon zajedničke molitve, biskup je na sve nazočne i na cijelo prognaničko naselje zazvao Božji blagoslov. Tajnik Siluković uručio im je potom uskrsnu čestitku i novčani dar Požeške biskupije.