Uvodeći u slavlje biskup Škvorčević je pred zavjetnim likom uputio pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Kloštarskoj, na što su vjernici odgovarali pjevajući Elizabetinim riječima: „Blažena ti što povjerova“. Biskup je potom pozdravio okupljene hodočasnike, kazavši im kako „smo slijedeći višestoljetnu vjerničku tradiciju okupili se za svetkovinu Marijina uznesenja na nebo na ovom svetom mjestu da bismo s novim raspoloženjem vjere prikazali sebe i svoje živote Isusovoj Majci te nas ona povjeri svome sinu Isusu Kristu, jedinom spasitelju čovjeka”. Potaknuo ih je da mole jedni za druge i postanu dionici onog Božjeg djela u Isusovoj pobjedi nad smrću kojem je poslužila Marija te i sama ušla u njegovu proslavu. Pozvao je hodočasnike neka srcem koje čezne za Božjom puninom života, uzdignu hvalu Mariji uznesenoj na nebo.

U homiliji biskup Škvorčević je podsjetio kako su ih posljednjih tjedana pohodile razorne oluje i ostavile za sobom tragove pustoši. Kazao je kako je to događanje u prirodi oko nas posljedica klimatskih zbivanja i da nanesene štete na pojedinim zdanjima možemo popraviti. Upozorio je, međutim, da postoje „oluje u dubinama naših bića, u srcu i savjesti, uzrokovane sebičnošću i zloćom po kojima ljudi postaju izgubljenim bićima i nanesene štete ne možemo sami popraviti, nego jedino uz pomoć Božju”. Pozvao je nazočne da na tom hodočašću otvore Bogu svoju ranjenost duha, predaju mu svoje nemoći, te ih on izliječi svojim milosrđem, napose u sakramentu ispovijedi. Kazao je da Isus u naviještenom evanđelju hvali svoju Majku i sve one koji slušaju Božju riječ, moćnu liječiti srce i savjest. Ustvrdio je kako ljudska riječ „može biti ubojita i nerijetko njome ranjavamo druge, te na taj način i sami postajemo poniženi. Ali kad Božja riječ uđe u naša srca, ona nas liječi božanskom snagom”. Biskup je podsjetio kako je Marija bila žena posebne pozornosti za Božju riječ, uza nju je pristajala i od naviještenja Gospodinova, začeća i rođenja do njegove smrti vjernički Bogu odgovarala: „Neka mi bude po tvojoj riječi”.

Pozvao je hodočasnike da se zajedno s Marijom svrstaju među Isusove vjernike koji slušaju Božju riječ, te zbog toga po Gospodinovoj tvrdnji budu blaženi. Podsjetio je kako „živimo u vremenu gdje po digitalnim sve sofisticiranijim medijskim sredstvima dopire do nas riječ ljudi nepoznatih namjera, pokatkad nedobronamjernih i zlih, koje nas na svoj način oblikuju, uvodeći nas u svijet nemoći i tamu protu čovječnih ideja i sustava”. Kazao je da „postajemo na taj način dionici duhovno zagađenog hrvatskog okoliša, pogubnijeg od zagađenja vode, zraka ili tla, jer zagađuje naše srce i dušu, ne dopuštajući zdravo duhovno disati i živjeti”. Biskup je zapitao nazočne, što je s njihovom dušom, diše li marijanski osluškujući Božju riječ? Ili se nalaze u stanju zagušenosti duše?

Polazeći od prvog naviještenog čitanja iz Knjige Ljetopisa, biskup je istaknuo kako Božja riječ „ostvaruje u nama njegovu ljekovitu prisutnost te da je napose važno prianjati uz nju vlastitim opredjeljenjem”. Za primjer je naveo kralja Davida, kojem je stalo do toga da Bogu dadne dostojno prebivalište u svom kraljevstvu, određujući da se kovčeg saveza s kamenim pločama deset Božjih riječi, ili kako ih nazivamo – deset Božjih zapovijedi, znak sklopljenog saveza između Boga i naroda na brdu Sinaju, postavi na najčasnije mjesto, svjedočeći njegovu prisutnost među narodom. Po vršenju spomenutih riječi čovjek je na tragu Božjih zakonitosti života. Biskup je podsjetio na zakonitosti koje postoje u prirodi, istaknuvši kako ih treba poštivati „da ne narušimo okoliš u njegovoj funkcionalnosti i skladu”. Spomenuo je kako je „slično s nama ljudima koji trebamo s obzirom na nas same poštivati moralne zakone upisane u našu savjest da ne bismo skončali u osobnoj i društvenoj civilizacijskoj ruševini. Ako se odreknemo Božjih zakonitosti koje upravljaju i ozdravljaju naše duše i savjesti, postajemo izgubljeno društvo, razorena civilizacija”. Biskup je pozvao nazočne da se u svom životnom hodu „ponašaju po navedenim Božjim orijentirima u nama te ne zalutaju na putu između dobra i zla”, nego ustraju u opredjeljenju za život u snazi Božje ljubavi koja vječno traje i pobjeđuje.

Zatim je biskup podsjetio kako „mi ljudi, ranjeni zlom i sebičnošću, olako postajemo dionici negativizma, postajemo žrtve. Kad smo fizički bolesni tražimo sve moguće lijekove da bismo ozdravili. No, puno je važnije pitanje koliko se brinemo za naše duhovno zdravlje i što činimo da ozdravimo u svojoj savjesti”. Istaknuo je kako nas sv. Pavao u naviještenom drugom čitanju iz Poslanice Korinćanima uvjerava da je Bog biće bogato milosrđem „koje nas jedino može iznutra izliječiti. Potrebno je omogućiti Bogu da djeluje u nama. Ne smijemo se nikada pomiriti s time da ne poduzimamo ništa s obzirom na liječenje naših duhovnih rana, jer ćemo ostati bolesni pojedinci i društvo”, kazao je biskup. Potaknuo je hodočasnike da otvore svoja ranjena srca, te poput Davida stave Boga u središte vlastitog bića, da očišćeni od zla njegovom prisutnošću postanu veliki ljudi. „To nam je, naime, omogućio Bog u Isusu Kristu, kad nas je u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću pomirio sa sobom, kako nas uvjerava sv. Pavao pišući Korinćanima u današnjem drugom čitanju, i u njemu nam darovao pobjedu nad grijehom i smrću. Isus Krist je lijek našoj smrtnosti, on je snaga naše pobjede nad grijehom”, zaključio je biskup.

Ustvrdio je potom kako je Marija zaslugom njezina Sina Isusa Krista postala pobjednicom nad smrću. Po Apostolovim riječima on je njezino smrtno obukao u besmrtnost, prolazno u neprolaznost. Ona je prva pobjednica uz njega Pobjednika, znak i primjer onoga što se ima na svima onima ostvariti koji su njegovi vjerom i krštenjem. Biskup je dodao još jednu važnu činjenicu vjere. Naime, Bog je na prapočecima stvorio čovjeka na svoju sliku, ali je ta slika potamnila zbog ranjenosti zlom i grijehom. U Isusovu čovještvu ona je izliječena, preobražena i očišćena. Jer On je, kako veli Apostol, slika Boga nevidljivoga, odsjaj slave Očeve, čovjek uznesen u puninu proslave. Biskup je dodao kako nam kloštarska zavjetna slika Blažene Djevice Marije prikazuje Isusovu Majku i druge likove lijepima i preobraženima, u njima je sve ljudsko zasjalo Božjom snagom. Potaknuo je hodočasnike da i oni zagovorom Isusove Majke budu slika u Hrvatskoj, koja očituje Isusovu pobjedu nad zlom i smrću te odvažno poput Marije žive ljudsko dostojanstvo u skladu s Božjom riječju. Zamolio je Mariju da „nam usred životnih poteškoća i nevolja svijetli poput zvijezde Danice, te ne potonemo u mraku zla, nego živimo u svjetlu koje nam daruje Isus Krist”.

Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna zavjetna procesija s likom Gospe Kloštarske, kojoj su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama klicali pjesmama i upućivali joj molbe, a na koncu je biskup predvodio čin povjere Isusovoj Majci. Zahvalio joj je što „nas prati na našim osobnim i zajedničkim putovima da se ne izgubimo u svojim savjestima, nego uvijek ostanemo Božji, vjerni Isusu Kristu u njegovoj Crkvi u svojim župama, kao što se ostvarivalo tijekom naše četrnaest stoljetne povijesti”. Potaknuo je vjernike da sve ono što je u njima ostvarilo ovo hodočašće kao snagu vjere, nade i ljubavi potraje zagovorom Isusove Majke, Gospe Kloštarske. Poželio je da ih Isusova Majka prati svojom nježnošću i milosnim darovima te pozvao da se pridruže i drugim marijanskim hodočašćima koja uskoro slijede, napose u Voćin 21. kolovoza, i Gospi od suza u Pleternicu 31. kolovoza.