S njim su koncelebrirali župnik Patrik Alatić i pastoralni suradnik Marijan Pavelić, župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama fra Petar Cvekan, i biskupov tajnik Matej Siluković,
Na početku misnog slavlja, u ime vjernika, biskupa Antuna pozdravila je Ksenija Valenčak. Podsjetila je da su “u ovome malom, ali lijepom slavonskom selu prije 200 godina naši preci podigli ovu crkvu kao znak pripadnosti Isusu Kristu i vjernosti njegovoj Crkvi”.

“Željeli su imati dostojno mjesto na kojemu bi slavili Gospodina. Tu njihovu želju prepoznao je i grof Pejačević. Njegovim darovima i zalaganjem mještana Vukojevaca niknula je na ovome mjestu prije 200 godina nova crkva za potrebe vjernoga puka. Dotad na ovome je mjestu stajala drvena kapelica. Nova crkva bila je posvećena svetom Ferdinandu, a potom Ranama svetog Franje”.

Kazala je da se vjernici iz Vukojevaca u ovoj crkvi, koja je godinama bila mjesto okupljanja njihovih predaka na molitvu i misna slavlja, žele i dalje okupljati kako bi imali “živu vjeru i postojanu nadu u zajedništvu s čitavom Kristovom Crkvom, dragom nam Požeškom biskupijom i našom Markovačkom župom”.

Čestitka biskupu u povodu 23. obljetnice uspostave Požeške biskupije i njegovoga biskupskog ređenja

U zahvalnosti za današnju biskupovu nazočnost među njima, u svoje osobno ime i u ime cijele župne zajednice, osobito vjernika iz Vukojevaca, čestitala je biskupu 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i njegovoga biskupskoga ređenja. Kazala je da će i dalje “pratiti njegovo biskupsko služenje ustrajnom i žarkom molitvom kako bismo zajednički izgrađivali zajedništvo naše Požeške biskupije u vjernosti Isusu Kristu koji je naša nada, danas i uvijeke!”.
Potom su djevojčica Ondina Tomac i dječak Marin Antolović u znak dobrodošlice biskupu uručili cvijeće i prigodni dar. Zahvalivši na pozdravu i darovima, biskup je svim Vukojevčanima čestitao 200. obljetnicu izgradnje i blagoslova njihove kapele po prostornoj veličini, ali zapravo crkve po svemu onome što se tijekom dvjesto godina po zajedništvu s Bogom događalo u dušama njihovih predaka. Rekao je kako je ova građevina znak da u njima živi Isus Krist, pobjednik nad smrću, i da on s njima hodi zemaljskim prolaznim stazama, da bi ih doveo do punine života za koju je sebe dao do kraja, do smrti na križu.

Biskup je došao provjeriti jesu li se Vukojevčani dovoljno zarazili snagom Isusove ljubavi

Spomenuo je da je došao s njima podijeliti radost i zahvaliti Bogu za trajanje Crkve i naroda o kojem svjedoči ovo zdanje, ali još više za njihovu vjernost Bogu živome i njegovoj Crkvi. Dodao je kako je ovo slavlje prigoda za molitvu da Bog svojom snagom nastavi živjeti u svakom pojedinom od njih i u svima njima zajedno.  Zahvalio je svim župnicima, osobito franjevcima koji su tijekom dvjesto godina služili njihovim dušama u ovoj crkvi, koja je najprije pripadala Župi sv. Nikole biskupa u Podgoraču, zatim Župi sv. Antuna Padovanskog u Našicama, a posljednjih godina novoosnovanoj Župi sv. Marka Evanđelista u Našicama.

U homiliji biskup je rekao da je došao na ovo slavlje provjeriti jesu li se Vukojevčani dovoljno zarazili, ne koronavirusom kako bi stekli kolektivni imunitet, nego ljepotom, dobrotom, snagom Isusove ljubavi i njegovom pobjedom nad smrću u slavlju svete mise, kojom je sv. Pavao zarazio stanovnike Soluna, kako im  piše u drugom današnjem čitanju iz Prve poslanice Solunjanima. “To nije bila zaraza bolesti, nego zaraza zdravlja i Božjeg spasenja, koja se iz Soluna proširila u druge grčke pokrajine i gradove, a i šire”, ustvrdio je biskup.

Podsjetio ih je da su se prije dva stoljeća i njihovi predci zarazili evanđeljem i svetom vjerom, Božjom riječju i milošću, koja ih je uvjerila koliko je važno pripadati Bogu u Crkvi njegova Sina Isusa Krista, te su oni vjerno i ponosno tu pripadnost prenosili novim naraštajima. Upitavši sudionike slavlja hoće li se u Vukojevcima i dalje po služenju Crkve širiti ta Božja zaraza dobrote i ljubavi ili će se ona zaustaviti i ustupiti mjesto zarazi zla, biskup ih je pozvao da potaknuti primjerom žrtve i vjernosti svojih predaka ne dopuste zarazi zla da pretekne i preotme Božje milosno djelovanje među njima, a oni postanu žrtve zla i gubitnici.

Doći na svetu misu i primiti svetu pričest znači postati dionikom Isusova djela spasenja

Također ih je pozvao da svoj ponos na vjeru koju su baštinili od svojih predaka očituju redovitim i radosnim sudjelovanjem na nedjeljnoj misi u svim životnim okolnostima i nevoljama, pa i sada kad im prijeti opasnost od zaraze koronavirusom, uz poduzimanje svih mjera zaštite.
“Doći na svetu misu i primiti svetu pričest znači postati dionikom Isusova djela spasenja, njegove snage s križa jače od smrti. Tjelesno se čuvati i obraniti od zaraze moguće je samo do groba, jer svi ćemo na koncu umrijeti. Ali ako zbog toga prepustimo dušu da izgubljeno plače u nama, značilo bi to da ne vodimo dovoljno brige o sebi samima”, ustvrdio je biskup.

Napomenuvši kako je Isus u današnjem evanđelju posebno zauzet za nas i za naš odnos s Bogom, i da nas zato poziva da Boga uvijek stavljamo na prvo mjesto u svom životu a bližnjega odmah do njega, biskup je naglasio kako je ljubav prema Bogu i bližnjemu oduvijek i zauvijek točno poslagana životna ljestvica vrijednosti, i da nema boljeg i sigurnijeg mjerila od njegove zapovijedi ljubavi.

Znak i potvrda da uistinu ljubimo Boga jest naša ljubav prema bližnjemu

Kazao je kako je proslava spomenute obljetnice njihove crkve prigoda da se svatko od njih osobno i svi zajedno učvrste u svom opredjeljenju za Boga, da Boga cjelovitije uzljube, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, i na taj način uzvrate za njegovu neizmjernu ljubav koju im je očitovao u svom Sinu Isusu Kristu, u njegovoj žrtvi za nas na križu.

“Znak i potvrda da uistinu ljubimo Boga jest naša ljubav prema bližnjemu”, ustvrdio je biskup, pozivajući se na riječi sv. Ivana apostola da ne možemo govoriti da ljubimo Boga, koga ne vidimo, ako ne ljubimo bližnjega, koga vidimo. Još je kazao kako nam je Bog u Isusu Kristu postao ne neki naš bližnji, nego najbliži, zato što je iz ljubavi bio spreman ne samo s nama živjeti, nego s nama trpjeti i za nas život svoj položiti.

Upozorio je sudionike slavlja na zamke Zloga, koji nas želi zarobiti u našu sebičnost, uvjeravajući nas da je nemoguće živjeti za drugoga, te je poručio nazočnima da će tim zamkama najbolje umaći prestankom spletkarenja jednih protiv drugih, te spremnošću na praštanje i pomirenje jednih s drugima u svojim obiteljima i šire u društvu. Podsjetio ih je da ih u plemenitom nastojanju najdublje povezanosti s Bogom i ljubavi prema bližnjemu pomaže Crkva, te njihova pripadnost Crkvi nije tek neki sporedni dodatak u njihovu životu, nego njihovo temeljno životno opredjeljenje i sudbina, koja ima značenje ne samo za ovozemaljski život, nego i za vječnost.

Na temelju ulomka prvog čitanja  iz Knjige izlaska, u kojem sveti pisac opisuje teško socijalno stanje svoga naroda i nepravdu koju zbog neosjetljivosti moćnijih i bogatijih trpe oni najslabiji i najranjiviji članovi kao što su pridošlice, udovice i siročad, a koje Bog u svom milosrđu uzima u svoju zaštitu, biskup je pozvao sudionike slavlja da jedni drugima u obitelji, društvu i državi nastoje pristupati onako kako nama pristupa milosrdni Bog, i da u razvijanju međuljudskih odnosa u Hrvatskoj budu Božji suradnici, te na taj način doprinesu izgradnji njegove civilizacije ljubavi, kako je volio govoriti sv. Ivan Pavao II.

Zahvala Bogu pjesmom Tebe Boga hvalimo za dobročinstva kojima je obdario vukojevačke vjernike 

Naglašavajući da ljubav treba biti stil kršćaninova života, biskup je naveo riječi sv. Augustina: “Premalo te ljubi, Bože, onaj koji uz tebe ljubi nešto što ne ljubi zbog tebe. U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše. Tko sâm ne gori ljubavlju, ne može ljubavlju zapaliti drugoga. Ako šutiš, šuti iz ljubavi; ako govoriš, govori iz ljubavi; ako opominješ, opominji iz ljubavi; ako opraštaš, opraštaj iz ljubavi”.

Pozvao je Vukojevčane da za svoje životno pravilo usvoje Isusovo zlatno evanđeosko pravilo, i da se ravnajući po njemu svi oni još mnogo godina u ovoj crkvi pozlaćuju u svojim srcima i dušama, te da po zagovoru sv. Franje budu zaraženi Božjom istinom i ljubavlju, kako bi i druge oduševljavali svojom vjerom, nadom i ljubavlju.

Pri svršetku misnog slavlja biskup je pozvao sudionike da pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ zahvale Bogu za sva dobročinstva kojima je obdario vukojevačke vjernike u njihovoj crkvi tijekom 200 godina. U ime svih nazočnih predvodio je potom čin povjere Isusovoj Majci u kojem je među ostalim rekao: “Zajedno s tobom, Sveta Bogorodice, prebiremo u srcu otajstvo Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća, i spominjemo se mnogih skromnih očeva i majki koji su se tijekom dvjesto godina okupljali u ovoj crkvi u Vukojevcima i tvojim zagovorom primali ovdje od Boga snagu da bi svojom žrtvom ljubavi, nerijetko u teškim materijalnim okolnostima, s velikom strpljivošću, puni pouzdanja u Boga služili životu u svojim obiteljima, ugrađivali sebe u dobro Crkve i naše hrvatske domovine. Moli, Majko, da  Sin tvoj, pobjednik nad smrću, primi sve njihove žrtve i patnje, sjedini ih sa svojim spasonosnim trpljenjem te i oni s njime budu pobjednici”.
Biskup je na kraju zahvalio nazočnima za sudjelovanje na ovom slavlju, među ostalima predstavnicima uprave Grada Našica, udruga hrvatskih branitelja i drugih javnih ustanova, a njihovu novom župniku Patriku Alatiću, kao i novom župniku Župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama fra Petru Cvekanu zahvalio je za sve ono što sa svojim suradnicima nastoje činiti u svojim župama, te ih je potaknuo da u međusobnoj bratskoj povezanosti služe Božjem djelu i ostvaruju poslanje koje im je povjereno u župi i biskupiji.