„Često ističemo da je obitelj privilegirano mjesto odgoja, odnosno da su roditelji najodgovorniji za odgoj vlastite djece. I u pravu smo, koliko god nam to neki ne žele priznati. To da smo u pravu pokazuje stanje našeg društva, a i Crkve, koje je ovakvo kakvo jest. A nije dobro“, ustvrdio je u propovijedi dubrovački biskup i nastavio: „To je tako zato što je društvo, a na svoj način i Crkva, zaboravilo i zanemarivalo važnost obitelji kao svoje temeljne zajednice, zajednice o kojoj ovisi i njegova budućnost. Nismo obitelj dovoljno cijenili i štitili. I dalje to ne činimo. I zato su nam mnoge obitelji zakazale. I previše smo vremena gubili i gubimo na različite ideološke teme i sporedna pitanja koja, nažalost, postaju glavna a onda ponajviše udaraju na obitelj kao osnovnu društvenu i crkvenu zajednicu. Istovremeno smo se premalo trudili pomoći obitelji u suočavanju s onim unutarnjim izazovima, često izazvanim slabošću članova obitelji i nespremnošću za obiteljsko poslanje.“ Zato papa Franjo kao jednu od najvažnijih pastoralnih zadaća naglašava izazov praćenja mladih obitelji odnosno mladih bračnih parova. Uočavajući tu unutarnju slabost obitelji sv. Pavao u Poslanici Kološanima daje važne preporuke o međusobnom pokoravanju, služenju i ne ogorčavaju članova obitelji, ali i poziva, što je biskup ponovio, na milostivost, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, opraštanje, ljubav i zahvalnost, bez kojih nije moguć obiteljski život, a još manje obiteljski odgoj.

Sv. Pavao tome dodaje i nešto što su nažalost mnoge obitelji zaboravile, a to je „riječ Kristova“ odnosno Kristova prisutnost za koju Pavao želi da u svem bogatstvu prebiva u kršćanima i njihovim obiteljima. „Usuđujem se reći da je jedan od glavnih razloga među tim unutarnjim razlozima zbog kojih su zakazale mnoge naše katoličke obitelji nedovoljno pouzdanje u milost koje muž i žena, odnosno otac i majka, mogu crpiti iz sakramenta ženidbe, odnosno onog da riječ Kristova, kojeg su pozvali kao trajnog svjedoka i člana svoje obitelji, prebiva u njihovoj obitelji. A on, Krist, može prebivati u obitelji po obiteljskoj molitvi, koje nažalost ima sve manje, i obiteljskom sudjelovanju na nedjeljnim euharistijskim slavljima koje je, opet nažalost, sve rjeđe“, ustvrdio je biskup Uzinić.

Nastavljajući promišljanje o važnosti obitelji kao privilegiranom mjestu za odgoj biskup je kazao kako se time ne želi reći „i da je obitelj isključivo mjesto odgoja djece“. Dodao je kako postoje i zajednice u koje je potrebno integrirati vlastito dijete, kako bi ono moglo rasti, razvijati se, susretati druge ljude, učiti da su ti drugi ljudi, nerijetko i drugačiji ljudi, braća i sestre koju treba ljubiti, za koje se treba brinuti, kojima se treba otvoriti, s kojima je potrebno surađivati u izgradnji boljeg društva, Crkve i svijeta. „Zato se na one odgojne temelje koje je postavila obitelj, ali i u suradnji s obitelji, u odgoj djece preko svojih ustanova, kao što su predškolske ustanove, škole, župe i sl., uključuje i društvo i Crkva kao šire zajednice. Ove su zajednice, to često zaboravljamo, sastavljene ne samo od pojedinaca, nego i od obiteljskih zajednica kao najosnovnijih i društvenih i crkvenih zajednica. I zato se, jer to zaboravljamo, nedovoljno brinemo za obitelji.“

Dubrovački biskup istaknuo je potrebu otvorenosti obitelji i suradnje s drugima kad je riječ o odgoju vlastite djece jer se samo tako obitelj uspijeva oduprijeti opasnosti „zatvaranja u svijet uskih osjećajnih i krvnih povezanosti i interesa koji vide samo sebe, a ignoriraju druge“. Objasnio je kako obitelj, otvarajući se drugim, većim zajednicama i surađujući s njima, omogućuje svojemu djetetu proširiti obzore i otvori se drugim ljudima, „ali i onom poslanju koje Bog ima s njim“. Kao primjere naveo je Samuela i njegovu majku Anu koja svog sina daruje Bogu i njegovu poslanju, te Isusa i Mariju u događaju kada je Isus „prvi put svojima dao do znanja da njegovo poslanje nadilazi poslanje vlastite obitelji i da je povezano s Ocem i onim poslanjem koje on ima s njim“. Biskup je zatim kazao kako oba ova događaja šalju važnu poruku svim roditeljima, a ta poruka je „poruka da im je njihovo dijete samo privremeno povjereno“. „Svako dijete je veličanstveni dar koji bi roditelji – koji po tom daru postaju obitelji – trebali prihvatiti kao dar. Dar je to koji je dan nama, ali nije dan za nas, nego za druge, za novu obitelj kada za to dođe vrijeme, ali i za širu crkvenu i društvenu zajednicu, svijet i vrijeme, odnosno ono poslanje koje Bog ima s konkretnom ljudskom osobom, a Bog sa svakim ima svoj plan“, kazao je dubrovački biskup.

Iako je Isusu bilo vrlo stalo do obiteljske zajednice te se želio se utjeloviti u konkretnoj ljudskoj obitelji, on ipak zbog plana koji Bog ima s njim „odbacuje obiteljsku isključivost i promiče otvorenost i drugim zajednicama, dapače svim ljudima“, rekao je biskup povezavši to i sa životom svake druge osobe. „Događaj koji nam prenosi današnji evanđeoski ulomak i odgovor roditeljima je znak tog njegovog odbacivanja obiteljske isključivosti i promicanja otvorenosti širim zajednicama, u konkretnom slučaju se radilo i o religioznoj i o nacionalnoj zajednici, koja će svoj kasniji odjek pronaći u njegovoj opredijeljenosti za bolesne i siromašne, grešne i slabe. To će biti razlog novog nesporazuma s vlastitom obitelji – a nastaviti se sve do otvorenosti svim ljudima i narodima – kroz poslanje koje je kao uskrsnuli Gospodin dao svojim učenicima i koje će zato postati i izvor sukoba s pripadnicima njegovog vlastitog naroda – koje želi u Crkvi i po Crkvi uvrstiti u svoju obitelj.“

„Obitelj koju Bog želi je otvorena obitelj, obitelj koja se kao zajednica uključuje u veće zajednice koje o njoj trebaju voditi brigu, štiti je u njezinom dostojanstvu i pravima, svjesne da tako štite i izgrađuju same sebe, ali i koje ona, obitelj, treba izgrađivati i obogaćivati uključivanjem svoje djece u njihov život i njihovo poslanje, dok sve zajednice i svi ljudi ne stignu do svog konačnog cilja.”

„Za društvenu zajednicu taj cilj je funkcioniranje konkretnog društva, kako bi svi njegovi članovi mogli imati dostojanstven i miran život. Za katoličke obitelji i Crkvu postoji i dugoročniji cilj. Taj je cilj zajedništvo svih u velikoj Božjoj obitelji spašenih“, zaključio je biskup Uzinić.

Biskup Uzinić se osvrnuo i na Dan iseljenika koji se ove nedjelje obilježavao. „Ta je tema za hrvatski narod aktualna već više od jednog stoljeća, a danas dobiva dodatno na važnosti zbog novog iseljeničkog vala koji našem narodu prijeti potpunim demografskim izumiranjem,“ ustvrdio je dubrovački biskup i ponudio sagledavanje tog problema u teološkom svjetlu.

Teško je, gledano samo iz naše perspektive, u ovom što se događa doista prepoznati Božji plan. Ali mi katolici to trebamo gledati šire, katolički. Proširujući svoj pogled tako nećemo vidjeti samo svoje uske nacionalne interese i ono što smo u tom smislu izgubili, nego ćemo gledati šire i radovati se i onome što su drugi narodi i druge Crkve dobili. A s našim su iseljenicima, svjedok sam i osobno toga, doista puno dobili.

Možemo se nadati da je to, kako sam nedavno rekao našim iseljenicima u Kanadi, i zbog nas koji smo ostali u domovini, kako bi se oni koji su otišli možda jednom vratili, osobno ili u svojim potomcima, da nas podsjete na one vrijednosti koje su sa sobom ponijeli i da nam donesu nove vrijednosti koje su stekli, osobito radnu disciplinu te pravnu i društvenu sigurnost, koje nam u našem hrvatskom društvu tako nedostaju i koje su, na svoj način, i razlog što mnogi odlaze. No ako se to i ne dogodi, ako se i ne vrate, ostaje nada one vječne budućnosti, nada koja ne umire i koja nas uvijek i ponovo poziva da s vjerom svoji život pretvorimo u odziv na onaj temeljni poziv koji smo od Boga dobili i koji nas sve vodi u vječno zajedništvo Božje nebeske obitelji.“

Uz članove katedralnog zbora mladih liturgijsko pjevanje na misi animirali su tamburaši koji su pjevanjem božićnih pjesama pridonijeli božićnom ozračju misnog slavlja. Na tom njihovu doprinosu na kraju je zahvalio župnik don Stanko Lasić.