Uz dubrovačkog biskupa Matu Uzinića krunicu slavnih otajstava s biblijskim odlomcima predvodili su dubrovački bogoslovi. Molitva je počela uvodnom pjesmom Kraljice Neba, koju je kao i pjesme tijekom molitve, predvodila voditeljica katedralnog zbora Maja Marušić.

U zajedničku molitvu bile su uključene uobičajene nakane kao što su nakana za prestanak pandemije, za bolesne i njihove obitelji, one koji se za njih brinu, za one koji donose odluke, one koji su na drugi način pogođeni, za sve koji sudjeluju u molitvi, za one koji su se preporučili u molitvu, one koji za nas i s nama mole, te je biskup posebno u svoju molitvu uključio žrtve velike pomorske tragedije i potonuće broda Aurora koja se u Gruškoj luci dogodila prije 28 godina. Molilo se iza mlade, da otkriju i slijede svoj životni poziv, da im stariji u tome pomognu, a da svi što bolje žive svoje zvanje.

Umjesto Vjerovanja i ovu večer pročitani su ulomci iz Ispovijesti vjere naroda Božjega sv. Pavla VI. o euharistiji  – svetoj misi. Uvodeći u tu Ispovijest biskup Uzinić rekao je: „Večeras ćemo ispovjediti bit onoga što se događa kod euharistije, ispovjediti ćemo da prilike ostaju iste, ali da se bit promijenila i da više kruh nije kruh i da vino nije vino, nego su, tijelo i krv Isusa Krista, sam Isus“.

U prigodnom nagovoru nastavljeno je s trećim dijelom promišljanja o pozivu, s temom poziv na rad, iščitavajući osmo poglavlje pobudnice pape Franje „Cristus vivit“. Iako današnji mladi i stariji lako prelaze s jednog posla na drugi, čak iz jedne karijere u drugu, vođen mišlju pobudnice biskup je uvodno kazao da je rad važan dio ljudskog života jer on određuje mnogo toga, o njemu ovisi kupovna moć, zadovoljenje praktičnih potreba, kvaliteta i količina slobodnog vremena, osobni identitet, prijateljstva i drugi odnosi.

„Rad može ponuditi smisao života i biti ispunjenje vlastitih snova, to nije pitanje prihoda, rad je izraz ljudskog dostojanstva, puta sazrijevanja i socijalne uključenosti. On nas stalno potiče na odgovornost i kreativnost, štiti nas od individualizma i komotnosti i daje nam mogućnost da proslavimo Boga razvijanjem vlastitih sposobnosti koje nam je on darovao. Rad je nužnost, sastavni je dio smisla života na zemlji, put sazrijevanja, ljudskog razvoja iz osobnog ispunjenja“, istaknuo je biskup.

Sve su to razlozi zbog kojih mladi čovjek ne smije očekivati život bez rada i ne smije biti ovisan o tuđoj pomoći, nastavio je biskup te je spomenuo izjavu pape Franje gdje se kaže kako je „pomaganje siromašnih privremeno rješenje i u izvanrednim situacijama, a nije način rješavanja problema“. Potkrijepio je to izjavom koja se zna čuti: „Ne treba siromahu dati ribu, nego udicu da nauči lovit ribu“.

Nadalje, biskup je kazao da mladi, nažalost, u svijetu rada doživljavaju svakojake isključenosti i marginaliziranja. Prva od tih isključenosti mladih je nezaposlenost koja u nekim zemljama doseže velike brojke. U našoj domovini je to bio problem, a mogao bi biti u vremenima koja su pred nama. „Nezaposlenost kao jedan od načina isključenosti nema za posljedicu samo siromaštvo, nego ona uskraćuje pravo, osobito mladih da sanjanju, da se nadaju i da u skladu sa svojim vlastitim sposobnostima pridonose razvoju društva“.

Ponekad je razlog za nezaposlenost manjkav sustav obrazovanja i stručnog osposobljavanja, nastavio je biskup, pa se možda zbog toga uvijek ponovo govori o reformi školstva i kod nas. To se možda moglo osjetiti u kapitalizmu do ove situacije s pandemijom, a često je to posljedica ekonomskih interesa koji eksploatiraju rad. Ovo je vrlo osjetljivo pitanje o kojem politika, koja bi trebala voditi računa o različitim interesima, a ne biti samo u službi samo jednih interesa, osobito danas kad se tehnološkim napretkom ljudi lako zamjene strojevima treba itekako voditi računa, kazao je biskup. „Ovo su razlozi zbog kojih mladi nemaju uvijek priliku sami odlučivati o tome na koje će zadaće trošiti svoju energiju i sposobnosti. Ne ovisi to često o njima već o surovoj stvarnosti tržišta rada, nije plod njihovih želja i sposobnosti, nego situacije“, pojasnio je.

Iako je istina da se ne može živjeti bez rada i ponekad se mora prihvatiti raditi bilo što, biskup je citirao papu Franju koji kaže mladima „da nikad ne smiju odustati od svojih snova i ne smiju zakopati vlastiti poziv i pomiriti se s porazom. Potrebno je uvijek, barem i djelomično, živjeti ono što smo u svojem rasuđivanju prepoznali i otkrili kao vlastito zvanje“.

Što se dogodi kad netko otkrije da ga je Bog pozvao na nešto, da je stvoren za nešto, nije važno koje zvanje ili zanimanje, upitao se biskup. Važno je da to otkrije jer kad to otkrije i tome se prepusti može dovesti do punog izražaja svoje sposobnosti, a to može na poseban način dovesti do punog izražaja njegovu sposobnost za žrtvu, za velikodušnost, za predanost. „To znači da neće nešto činiti zato da to napravi nego će ono što čini imati dublje značenje. Ono što čini bit će odgovor na onaj poziv koji odzvanja u najvećoj dubini našeg bića pozivajući nas da od sebe dademo drugima ono što u istom trenutku našem srcu daje osjećaj dubokog ispunjenja i zadovoljstva“.

Činimo dobro društvu, drugima, svijetu, vremenu u kojem živimo, pozvao je biskup, a sami se zbog tog osjećajmo ispunjeni i radosni. To je onaj rad i posao koji bi svatko od nas trebao pokušati otkriti i djelom, koliko okolnosti dopuštaju, i živjeti, zaključio je biskup.

Na kraju je izmoljena Molitva za sinodu, Molitva Gospi od Porata te Molitva pape Franje Gospi u ovim teškim trenucima.