Najmlađe dijete ima 7 mjeseci, a najstarije ima 24 godine i nalazi se u benediktinskom samostanu u mjestu Sant’ Angelo in Pontano u Italiji. Obitelj je s biskupom, svećenicima i asistencijom u procesiji došla od Biskupova doma do oltara gdje su zauzeli svoja mjesta na sjedištima ispred oltara, kako je to uobičajeno u katedrali za taj obred.

Biskup je nakon propovijedi noge oprao i poljubio roditeljima Tomislavu i Marijani, kao predstavnicima obitelji, a ostalim članovima podijelio je crvene ruže. Pričest pod obje prilike podijelio je roditeljima i starijoj djeci, odnosno onima koji su već primili prvu pričest.

„Lijepo vas je vidjeti. I drago mi je da ste ovdje“, kazao je biskup obitelji na početku propovijedi te nastavio kako je lijepo vidjeti i sve ostale vjernike koji su došli, ali ova obitelj koja večeras predstavlja apostole nije tu zašto što ih je dvanaest – ima ih više – nego su tu zbog poruke koja se želi poslati.

Dogodi nam se da Veliki četvrtak u Vazmenom trodnevlju koje je puno sadržaja lako stavimo sa strane, primijetio je biskup. Otkrio je kako je pripremajući se za večerašnju propovijed i sam sebi otkrio koliko je Veliki četvrtak prepun sadržaja i velikih poruka. Na taj dan je Isus ustanovio svećenički red i euharistiju, ali je na Veliki četvrtak ustanovio i zajednicu Crkve. Prema Lukinu evanđelju to se slavi na Duhove, ali u Ivanovu evanđelju Duhovi su se dogodili već u dvorani Posljednje večere, već tad je Isus svojim učenicima dao Duha Svetoga i od njih učinio Crkvu. Crkvu kojoj i mi pripadamo.

Htio bih u ozračju ove naše obiteljske zajednice koja večeras čini zajednicu apostola govoriti o Crkvi ali i o obitelji, nastavio je biskup. Nije u dvorani Posljednje večere Isus samo ustanovio Crkvu nego ju je ustanovio u ozračju obiteljskog oproštaja i kroz to joj je dao određene konstitutivne elemente koji pokazuju da on Crkvu nije želio bilo kakvu, kao neku ustanovu ove ili one strukture ili moći, nego da ju je želio kao obitelj. I još je nešto pri tom želio, kazao je biskup i nastavio: „Želeći u ozračju Posljednje večere ustanoviti Crkvu koja će biti obitelj i u kojoj će vladati obiteljski odnosi on je želio i od obitelji učiniti Crkvu. U tom istom ozračju Posljednje večere u kojoj daje konstitutivne elemente nužne da bi Crkva bila obitelj, on i obitelji za koju želi da bude Crkva daje konstitutivne elemente koji su nužni da bi to i mogla biti. Zanimljivo je da su to isti konstitutivni elementi“, istaknuo je biskup.

Ta tri konstitutivna elementa su: zajednički večera, molitva i služenje. Zajednička večera je više od same večere, ona čini zajedništvo života, rekao je biskup Uzinić. „Zajednička večera, euharistija u Crkvi, ono je što od nas članova Crkve čini zajedničku obitelj, ono što nas okuplja u zajedništvu crkvenog i obiteljskog života. I zato smo pozvani iz nedjelje u nedjelju okupiti se oko tog stola želimo li biti ostati dio Crkve i kao Crkva postati obitelj. Kršćanska obitelj treba biti na nedjeljnoj euharistiji oko euharistijskog stola Crkve.“

No, neobično je važan obiteljski stol. On okuplja obitelj i čini jednu obitelj obitelji, ne samo kroz jelo koje se jede nego i kroz razgovore koji se vode. Jedan od velikih problema suvremene obitelji je to što je gotovo nestalo obiteljskog stola, svatko jede u neko svoje vrijeme. Posljedica je to i potrošačkog društva sa svojom logikom, ono je prije svega uništilo to zajedništvo stola, života i dovelo je do toga da se obitelj danas raspada. „Zato je važno ponovo otkriti taj konstitutivni element kako obitelji tako i Crkve, da bi po tom zajedništvu stola mogli postati Crkva odnosno obitelj“, poručio je biskup.

Kao drugi konstitutivni element obitelji i Crkve biskup je istaknuo molitvu. Podsjetio je kako su u dvorani Posljednje večere učenici s Isusom molili psalme, razmatrali o tom, razgovarali, a Isus se obraćao Ocu i molio za razne nakane… „To je ono što i nas, zajednicu Crkve, čini obitelji i međusobno povezuje, okupljamo se na molitvu, molimo na različite nakane, jedni za druge. Ta molitva jednih za druge pokazuje da mi osjećamo za druge.“

Molitva je konstitutivni element i kršćanske obitelji, ustvrdio je dubrovački biskup. Ako ona ne moli prestaje na neki način to biti. Molitva je također i način prenošenja vjere u svojoj obitelji. Zato je neobično važna zajednička obiteljska molitva. Muž i žena su svećenici u svojoj obitelji, i po tom je njihova obitelj već zaokružena Crkva. Oni su ti koji predvode molitvu, a i svi ostali članovi u molitvu trebaju biti uključeni i po tome ta obitelj iz dana u dan postaje Crkva. Naglašavajući važnost te obiteljske molitve biskup je ponovio jednu raniju misao da je ta zajednička obiteljska molitva za život obitelji gotovo važnija, ako se to može tako reći, nego nedjeljna euharistija u koju se uključuje s drugim obiteljima. Kroz nju obitelj postaje sve više Crkva i pomaže tako Crkvi da postaje obitelj.

Treći konstitutivni element i obitelji i Crkve koji je biskup izdvojio jest služenje, pranje nogu. To je jako lijepa poruka evanđelja Velikog četvrtka – dopuštanje drugima da nam služe i da nam operu noge. Isus kaže učenicima za koje želi da budu obitelj: zar ne vidite što sam vam napravio. Ja kojeg zovete Učiteljem sam vama oprao noge. Tako i vi perite jedni drugima noge, služite jedni drugima u ljubavi. „Zar može biti nešto ljepše na što smo pozvani svi mi kao članovi Crkve? Zar na neki drugi način osim služenja u ljubavi možemo od Crkve učiniti obitelj? Zar nešto drugo unutar jedne obitelji može tako objasniti kako obitelj funkcionira i po tom postaje Crkva, negoli služenje u ljubavi, muža ženi i žene mužu, njih djeci, djece njima, djece među sobom, starijih mlađima… Ne samo služiti nego i dopustiti biti služeni. To je važno, svatko onoliko koliko može. To je ono što obitelj čini još više obitelji. I to je način kako obitelj postaje Crkva, ali i obitelj pokazuje Crkvi kako se postaje obitelj jer osobito se u obitelji služi. Mnoge stvari koje nam se svima događaju su i zbog toga jer se ne želi služiti.“

Na kraju je biskup zahvalio obitelji Franušić jer su pristali biti apostoli u ovom obredu. A posebno im je zahvalio na tome zato što oni „kao obitelj koja je Crkva“ – a osobno je posvjedočio kako on zna da oni jesu Crkva i da se trudite tako živjeti – „svojim životom pokazujete nama, dubrovačkoj Crkvi, kako bi dubrovačka Crkva trebala živjeti da postane obitelj.“

Nakon mise hostije su u procesiji prenijete na pokrajnji oltar uređen kao Kristov grob. U kratkoj meditaciji o Isusovim riječima da i mi činimo kako je činio i on, da služimo i ljubimo, biskup je preporučio vjernicima razmatranje muke Kristove te su svi zajedno izmolili jednu deseticu zlatne krunice.

Obred pranja nogu koji se zove „Mandatum“ u liturgiju je ponovno uveo papa Pio XII. godine 1955., a obredom se naglašava Kristova gesta služenja i ljubavi.  Papa Franjo prvi put je obred proširio kada je on sam 2015. godine u zatvoru za mladež u jednom rimskom predgrađu noge oprao dvjema ženskim osobama. Sljedeće, 2016. godine pismom je uveo promjene u rubrike u rimskom misalu omogućujući crkvenim pastirima da od tada među onima kojima će birati za taj obred mogu biti osobe iz cijelog naroda Božjeg, odnosno da to mogu biti: muškarci ili žene, zdravi ili bolesni, klerici, osobe posvećenoga života ili laici. Poruka obreda pranja nogu jest da on predstavlja služenje i ljubav Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi.

Četiri godine nakon tog Papina pisma u Dubrovniku je na Veliki četvrtak 2019. godine prvi put ovakav prošireni obred služio dubrovački biskup, što je na toj razini učinjeno prvi put u Hrvatskoj. Poruka koja je s tog događaja upućena je da Crkva treba živjeti kao obitelj a obitelji da trebaju biti Crkva.