S biskupom su suslavili katedralni župnik don Marin Lučić, katedralni kapelan i kancelar biskupije don David Marjanović te đakon don Tomislav Sikavica. Liturgijsko pjevanje predvodila je voditeljica katedralnih zborova Maja Marušić.

„Danas nam nije radostan dan jer smo se morali lišiti puno toga“, kazao je uvodno dubrovački biskup, „između ostalog onog što je vrhunac i središte našeg kršćanskog života – euharistije. Ne možemo biti zajedno, doista je tužno vidjeti našu crkvu praznu.“ Dodao je i kako zna da su vjernici s njima.

Misu je biskup namijenio za sve, posebice se spomenuvši prve osobe koja je u Dubrovniku oboljela od bolesti COVID-19, zatim liječnika i medicinskog osoblja u dubrovačkoj bolnici i svih drugih koji na različite načine omogućuju da život može funkcionirati. U misnu molitvu unio je i sve one koji ne mogu prihvatiti zabranu slavljenja misa s narodom, koji sve to ne razumiju i misle da se u ovim trenucima moglo postupiti drukčije . Zamolio je Gospodina da im dotakne srce i da im pomogne da, kao i svi drugi, „ovu situaciju, ovo odricanje, korizmu, žrtvu prihvate kao dar Gospodinu, braći i sestrama za veće dobro“.

Biskup je prije čina pokajanja koji je redoviti dio mise zamolio vjernike u prijenosu da se pokušaju savršeno pokajati jer se ne zna kad će im biti moguće osobno pristupiti sakramentu ispovijedi. Savršeno znači pokajati se što su svojim grijesima uvrijedili Ljubav te je biskup predložio i izmolio jedan tekst molitve za savršeno pokajanje: „Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca ne samo zato što sam grijesima kaznu zaslužio, nego još više zato što sam grijesima uvrijedio tvoju neizrecivu dobrotu. Čvrsto odlučujem, uz pomoć tvoje milosti, da ću čim budem u prigodi ispovjediti svoje grijehe i za njih učiniti dostojnu pokoru, da te neću više vrijeđati i da ću se čuvati grešne prigode. Amen.“

Na početku propovijedi biskup Uzinić je uputio nekoliko čestitki povezanih uz blagdan sv. Josipa, a to su: čestitka papi Franji uz osmu obljetnicu službe, čestitka imendana svima koji nose ime po sv. Josipu, čestitka očevima uz Dan očeva, čestitka domovini jer ona za zaštitnika uzela sv. Josipa, čestitka Crkvi kojoj je sv. Josip zaštitnik. Dodao je tome i čestitku svim radnicama i radnicima koji svojom službom pomažu da život može funkcionirati u ovoj situaciji, iako se današnji blagdan sv. Josipa ne odnosi direktno na njih nego je to onaj blagdan u svibnju.

Dubrovački biskup zahvalio je svima koji su mu čestitali devetu godišnjicu ređenja za dubrovačkog biskupa rekavši kako ona nije radosna i sretna kao događaj od prije devet godina, „iako nismo u fizičkom zajedništvu možemo biti povezani i dijeliti zajedništvo s Gospodinom“.

U središnjem dijelu propovijedi biskup se zadržao na snovima jer je sv. Josip poznat i po tome kako je sanjao snove, kroz snove otkivao Božju volju i onda se stavljao Bogu na raspolaganje. Ime Josip podsjeća i na starozavjetnog Josipa koji je također snivao sne.

Sv. Josip, muž Marije i poočim Isusov, je jedan od Božjih sanjara, a tako se i na nekim slikama prikazuje, nastavio je biskup. „On često ne razumije ono što sanja, ali prihvaća i čini ono što Bog od njega traži iako ne razumije. Jer on zna ako prihvati volju Božju da će Bog sve okrenuti na dobro.“

Govoreći o snovima u životu čovjeka biskup je kazao kako ljudi dobar dio svog života provedu u spavanju i sanjanju, te da postoje različite teorije o značenju i funkciji snova. Jedna od njih kaže da snovi postaju prilika za oslobođenje svega onoga što čovjek nosi u sebi. Imamo lijepe snove, i većina je takvih, ali imamo i noćne more, kazao je biskup dodavši kako i naš život može biti lijep san, ali se može pretvoriti i u noćnu moru. Zaboravljam móre, a sjećam se snova, zaključio je biskup prisjećanje na neke trenutke iz svog života.

Biskup se prisjetio i kako je prije devet godina u katedrali na njegovom ređenju bilo puno toliko radosnih lica, među njima i svojih pokojnih roditelja, a danas katedrala zjapi prazna. Sve lijepe i dobre želje i čestitke koje je primio i od kojih se godinama živi, proslijedio je vjernicima. Nisu ni sve godine u proteklom periodu bile lijepe, bilo je i teških razdoblja. I njih se sjećam po onom što je u njima bilo lijepo, a u svemu ima i nešto pozitivno.

„Dobro je, dragi prijatelji, ovoga biti svjestan večeras dok svi proživljavamo svojevrsnu noćnu moru jer to nam omogućuje da se ne zaustavljamo samo na ovom ružnom nego da prepoznajemo i ono lijepo. Ove situacije su kao i one ratne, one koje u nekima izbace ono najružnije a mnogi dadu najbolje od sebe. Čak to učine oni od kojih u svakodnevnom životu to ne bi očekivali. Nemojmo gledati samo što drugi mogu učiniti nego i mi činimo, stavljajući svoje sposobnosti u službu općeg dobra kako bi dobra bilo što više“, ustvrdio je biskup Uzinić.

Biskup je spomenuo i jednu objavu ovih dana u kojoj piše: „Jedva čekam trenutak kad ću izići iz ove noćne more i ponovo početi sanjati.“ Poželio je vjernicima da to postane i njihova želja, da požele što prije izići iz ove more i početi sanjati. Kad to osjete u sebi moći će to pretvoriti u pravu, iskrenu, duboku molitvu i usprkos svemu počet će sanjati da će ovo ipak proći. „Mora proći. Budimo strpljivi. Ne gubimo nadu, ne gubimo vjeru, i osobito nemojmo se umoriti u ljubavi. Tad ćemo i u ovakvim situacijama moći početi sanjati, ma ne svoje nego Božje snove.“

U tom kontekstu biskup je ispričao jednu priču o rabinu u kojoj se odgovara na pitanje zašto ljudi danas ne čuju Boga, a rabinov odgovor je bio da je to zato „jer se ne znamo pokloniti dovoljno ponizno“.   Ova situacija s virusom je „izvrsna prilika za našu ljudsku poniznost koju smo, čini se, prestali smatrati krepošću“, poručio je biskup i nastavio: „A ona je jedna od najvažnijih kreposti u cijelom Svetom pismu, prvi grijeh je bio grijeh protiv te kreposti, naše spasenje se dogodilo po njoj. Ona jest velika krepost. Blažena Djevica Marija je to znala i rekla da njezina duša veliča Gospodina što pogleda na neznatnost službenice svoje. Sv. Josip je to živio i ponizno se odrekao svojih snova i svoga snivanja za koje je držao da je rješenje za njegov problem i počeo slijediti Božje snove i sanjati Marijin san.“ U svim situacijama je, slijedeći Božji san, sv. Josip je pronalazio izlaz.

„Neka sv. Josip i nama pomogne da možemo prihvatiti Božji plan koji on ima s nama, a on kao i s Josipom ima plan sa svakim od nas. I u ovoj situaciji. Uvijek je to, nemojmo nikad to zaboraviti, plan ljubavi, plan spasenja za sve“, rekao je biskup na kraju.

Posebna je bila ova misa i po tome što je biskup pozvao obitelji koje putem interneta prate misu da pruže mir jedni drugima, a na što ne bi mogao pozvati vjernike da su na misi.

Biskup je prije svoje osobne pričesti pozvao vjernike koji su pratili misu putem live streama da pristupe duhovnoj pričesti u trenutku kad se on bude pričešćivao.  A to mogu učiniti tako, objasnio je biskup, da sebi posvijeste Isusovu stvarnu prisutnost u euharistijskim prilikama i probude čežnju za duhovnim sjedinjenjem s Kristom. Predmolio je sljedeću molitvu: „Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Euharistiji, ufam se u Te i ljubim Te više od svega. Moje tijelo i moja duša čeznu za Tobom, ali jer Te sada ne mogu primiti u pričesti, molim Te da se na duhovan način svojim presvetom prisutnošću nastaniš u mome tijelu i u mojoj duši.“

Nakon duhovne pričesti biskup Uzinić je izrekao zahvalu za pričest i duhovnu pričest riječima: „Isuse moj, klanjam Ti se i srdačno Ti zahvaljujem, sjedinjen s Tobom stvarno prisutnim na duhovan način u mome tijelu i mojoj duši. Molim Te, ne daj da se ikada od Tebe odijelim! Neka Tvoj sveti blagoslov siđe na mene i ostane vazda sa mnom. Amen.“

Na blagdan sv. Josipa u 21 sat putem Interneta vjernici su imali prigodu sudjelovati i u molitvu s papom Franjom. U petak će se iz dubrovačke katedrale prenositi pobožnost križnog puta u 20 sati.