Uvodni pozdrav predslavitelju, koncelebrantima te svima okupljenima na početku je uputio fra Darko Tepert. Mons. Uzinić je, zahvaljujući pazinskim franjevcima na pozivu, ujedno uputio pozdrav i zahvalu mons. Draženu Kutleši, koji je nedavnim imenovanjem postao i njegov nadbiskup. Također je izrazio radost zbog velikog broja okupljenih vjernika, napose mladih obitelji. Pozdravio je i sve one koji su tu misu pratili putem Facebook prijenosa, što je kod pazinskih franjevaca od početka pandemije postala uobičajena praksa.

Istaknuo je da u to misno slavlje uključuje sve okupljene, sve molitve koje su vjernici za tu prigodu napisali i položili pred kip Majke Božje, kao i za sve one koje su ostale u srcima, a napose je istaknuo, kako je rekao, važnu nakanu, molitvu za svoga novog nadbiskupa Dražena Kutlešu te za papu Franju. Podsjetio je i na važnost molitve za pokojne te kako je i za njih moguće namijeniti Porcijunkulski oprost.

Citiravši franjevačke izvore, biskup Uzinić je na početku homilije podsjetio da je sv. Franjo, nakon što je popravio crkvu Sv. Damjana uz koju je „osnovao slavnu redovničku ustanovu, odlični red siromašnih gospođa i posvećenih djevica… preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula“, gdje se „nalazila crkva Blažene Djevice Majke Božje koja je davno sagrađena“ i koja „je bila napuštena i nitko se za nju nije brinuo“ te je, „budući da je upravo izgarao od pobožnosti prema dobroj Majci počeo… ondje trajno boraviti.“ U toj je crkvi posvećenoj Blaženoj Djevici Mariji koju danas slavimo kao Gospu od anđela, čuo evanđelje o poslanju dvanaestorice i tumačenje „da Kristovi učenici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni obuće… ni dviju tunika, nego da propovijedaju kraljevstvo Božje i pokoru“. U toj istoj crkvi je „u Duhu Božjem uskliknuo: ‘Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti’“,  a onda je to počeo i činiti. Čitamo: „Odmah je s nogu izuo obuću, iz ruku je odbacio štap, zadovoljio se samo jednom tunikom, kožni remen zamijenio je konopčićem“, da bi nakon toga, jer on „nije htio biti gluhi slušač evanđelja, nego je sve što je čuo, hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti“, „s najvećim poštovanjem i posebnom pomnjom želio izvršiti i sve ostalo što je čuo“, rekao je mons. Uzinić.   

Ovih nekoliko ulomaka mogu nam pomoći shvatiti važnost današnjeg blagdana Gospe od anđela koji se nalazi u samim temeljima Franjevačkog  reda i  karizme, nastavio je propovjednik.  Dodatnu važnost i značenje blagdan Gospe od anđela dobio je i zbog tzv. Porcijunkulskog oprosta koji je uz taj blagdan sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. i svečano objavio vjernicima riječima: „Sve vas želim poslati u raj.“ Tim riječima sv. Franjo nije izrazio svoju volju, nego Božju volju.

Važno je ovo uočiti danas kad još uvijek mnogi Boga shvaćaju kao strogog suca koji nas kažnjava i koji nam želi uskratiti istinsku sreću i samoostvarenje. Ovo se može uočiti čak i u našim kršćanskim krugovima, što se osobito moglo vidjeti u nekim razmišljanjima vezanim uz pandemiju s kojom se danas suočavamo, a koju su neki tumačili i tumače kao Božju kaznu jer nismo bili dobri, aktualizirao je propovjednik.

Dok se čovjeku može desiti da odustane od Boga, Bog nikad ne odustaje od svoje želje da nam daruje raj, nego traži uvijek nove načine kako bi nam omogućio i pomogao da to što za nas želi, za što nas je stvorio, možemo postići. Porcijunkulski oprost, kao i drugi oprosti koje nam Crkva daje u različitim prigodama i pod određenim uvjetima, samo su jedno od sredstava kojima se Bog služi da bi nas oslobodio od svega onoga što se u nama nataložilo i što nas prijeći da bismo mogli biti dionici raja, podsjetio je mons. Uzinić.

Bog želi da budu spašeni svi ljudi. Zato nas je stvorio da budemo spašeni, zato je započeo povijest spasenja. Da nas spasi, da budemo dionici raja, Bog nam je poslao svoga Sina rođenog od žene. Ta žena je Marija koju danas slavimo kao Gospu od anđela. I učinio nas je svojim sinovima i kćerima, a time i baštinicima raja, istknuo je mons. Uzinić.

Današnji evanđeoski ulomak nas je upoznao s trenutkom u kojemu se to dogodilo, riječ je o poznatom ulomku iz Lukina evanđelja koji govori o Isusovu začeću u Mariji i u našem svijetu. Bog se susreće s jednom od nas, s Marijom, a u Mariji i po Mariji i sa svima nama. Anđeo joj kaže: „Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!” I dok je ona još bila zbunjena načinom tog pozdrava, izlaže joj Božji  plan i čeka njezin pristanak. Današnje se evanđelje ovdje zaustavilo, nije nam prenijelo Marijin odgovor. Nije to slučajno. Danas se ne očekuje Marijin odgovor. Marija je odgovorila. Danas se očekuje naš odgovor, istaknuo je biskup Uzinić.  

Osim što nam je primjer, Marija nam je i zagovornica, zato joj se molimo. Bilo bi dobro da se naša molitva danas ne zaustavi tek na našoj svakodnevici i onim običnim željama i potrebama nas i naših bližnjih, svijeta i vremena u kojemu živimo, već da se izdigne iznad, da danas imamo, kao i sv. Franjo, pred očima raj i za sebe i za druge, one koji su nam povjereni, a što u molitvi uključuje i naše pokojne, podsjetio je biskup okupljene vjernike te ih potaknuo da onda to postane i molitva za njezin zagovor u otkrivanju Boga koji nas je stvorio i otkupio za nebo; Boga koji ne želi našu nesreću, nego želi našu istinsku sreću, radost u punom smislu te riječi; Boga kojemu se stoga isplati potpuno vjerovati i rastvoriti mu vrata svoga srca i svoga života te učiniti to ne samo jednom, nego za stalno, zauvijek, stavljajući mu sebe i svoj život na raspolaganje u onom pozivu u poslanju koje nam je namijenio.

To je, zapravo, molitva koju molimo u Očenašu kad kažemo „sveti se ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.” To je molitva nakon koje slijedi i životno predanje Bogu i njegovoj volji, ona mudrost koja za sebe kaže da je „majka lijepe ljubavi i straha i spoznaje i svetog ufanja” i „sva milina življenja i istine, sva nada života i kreposti”. Dokaz nam je tome Marija, Gospa od anđela, i njezin život nakon onog „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi.” I sv. Franjo i njegov život nakon onog: „Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti.“ I mnogi drugi, oni koji su s povjerenjem u Boga sebe i svoj život u ljubavi trajno stavili na raspolaganje drugima, čineći tako da raj prestane biti tek nešto što nas čeka sutra i postane nešto što je, u prihvaćanju i vršenju Božje volje darujući mu se u ljubavi, moguće već danas, zaključio je dubrovački biskup. Uz prigodne molitve vjernika predvoditelj je dodao molitvu da Bog Porečkoj i Pulskoj biskupiji što prije providi novog biskupa i dobrog pastira.

Dr. Tepert izrazio je zahvalnost Bogu što je bilo moguće dostojno trodnevnicom i na sam blagdan slaviti Gospu od anđela, zahvalio je predslavitelju na upućenim riječima, podsjetio je da je blagdan Gospe od anđela, koji u Pazinu nazivaju još i „Rim“, ujedno i blagdan grada Pazina te izrazio radost što je tom misnom slavlju nazočio i gradonačelnik Renato Krulčić. Zahvalio je Župnom zboru sv. Mihovila iz Žminja koji je predvodio pjevanje na misi, svećenicima koji su ispovijedali te svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji toga slavlja. Podsjetio je na kraju na molitve potrebne za dobivanja potpunog oprosta za sebe ili za nekog pokojnog te pozvao okupljene da se, uz poštovanje mjera distance, odu pomoliti u crkvu.

Svi sadržaji trodnevne duhovne priprave, kao i sve mise na sam blagdan održane su na otvorenom, u perivoju samostana, uz primjenu svih aktualnih epidemioloških mjera, zbog kojih je izostala tradicionalna procesija i zajednička završna molitva u crkvi pred kipom Gospe od anđela. Vjernicima je na kraju mise preporučeno da se idu individualno pomoliti, uz poštovanje svih potrebnih mjera predostrožnosti.

Trodnevnu duhovnu obnovu od 30. srpnja do 1. kolovoza, s duhovnim nagovorima  „Pouzdanje u Boga“, „Zahvalnost Bogu“ te Slavljenje Boga“ predvodio je dr. Tepert.

Osim svih dana trodnevnice, na sam dan Gospe od anđela mogućnost za ispovijed započela je već u 6 sati ujutro i trajala cijeli dan, i mnogi su vjernici kroz te dane pristupili sakramentu pomirenja.