Biskup Živković u Željeznom zaredio za svećenika don Ivana Vukčića te za đakone Marinka Kelavu i Zorana Nadrčića

U punoj katedrali, zahvaljujući popuštanju mjera ograničenja zbog pandemije koronavirusa, biskup Živković je u propovijedi govorio na način da je tri riječi koje na njemačkom jeziku počinju slovom g (3G): cijepljeno, oporavljeno, testirano (geimpft, genesen, getestet) promijenio u druge tri riječi koje također počinju slovom g: darovan, pomazan i poslan (gespendet, gesalbt und gesandt). Kazao je da svaki poziv na duhovno služenje nije ljudska zasluga, već prije svega veliki Božji dar. Istaknuo je da nisu oni izabrali Isusa nego je Isus izabrao i pozvao njih te su postali njegovi učenici. „Jesmo li svjesni veličine toga dara? Tko razumije svoje krštenje i posvećenje kao takvo, živjet će i vršiti svoje kršćanstvo – i đakon i svećenik i biskup – s poštovanjem i s poniznošću pred Bogom i ljudima. Obećanje dano pri posvećenju postaje farsa i laž kada se pojedini od subraće ponašaju kao da su posvećeni sebi ili određenoj župi“, rekao je biskup Živković dodajući da takav stav često poput otrova uzrokuje nemire, svađe, podjele, borbe i klevete u prezbiteriju i u župama.

Potom je biskup Željeznog govorio o riječi pomazanik podsjećajući da je kršćanin pomazanjem na krštenju i krizmi dobio „udio u kraljevskom i proročkom Kristovu svećenstvu“ te dodao da je svećenik također pomazan na rukama, a biskup po glavi. „Miris ulja znak je da kršćanin, još više đakon, svećenik i biskup, svojim životom odišu božanskim mirisom. Svi bismo se trebali kritički zapitati: što trebamo znati da bi novoposvećeni mogli mazati ljude ‘uljem spasenja’. Trebamo znati da nas je Isus Krist pozvao, dodirnuo i pomazao, poput Petra i Pavla, ta dva velikana naše vjere koji su također pokazali svoje ‘slabosti’“, naglasio je biskup Živković podsjetivši da je Petar u presudnom trenutku zanijekao Isusa, a Pavao progonio Crkvu. „Oboje je u nama ljudima, također u našem svećenstvu – visoko dostojanstvo našeg poziva i istodobno ljudski neuspjeh. Znati to i ne zaboraviti, najbolji je lijek protiv nadutosti, navezanosti i klerikalizma“, poručio je biskup Živković.

Govoreći o poslanju, mons. Živković je, između ostalog kazao: „Vjera Crkve i naše osobno ispovijedanje Krista bitni su za naše poslanje… Razdoblje studija i bogoslovije, molitva, brevijar, čitanje i razmatranje Svetog pisma, slavljenje euharistije i sakramenata, posebno ispovijed, buduća trajna formacija – to su izvori koji će vam pomoći da u vrevi i pustinji svakodnevnog života s njegovim izazovima ne umirete od žeđi i ne propadate. Ako to ne budemo činili, duša će presušiti; propovijedi će gubiti svoju dubinu i uvjerljivost, postat će hladne. Ako svećenik izgubi okus za molitvu i čitanje Svetih pisama, sklon je i vlastitom odustajanju od aktivnosti i bacanju na sve vrste aktivnosti; suočavanje s ljudima postaje mukotrpnije, bezdušnije”, poručio je mons. Živković.

Tijekom mise liturgijsko pjevanje animirao je katedralni zbor uz pratnju orkestra pod ravnanjem maestra Thomasa Dolezala. Ceremonijama je ravnao mg. Miroslav Mohnač, a psalam su otpjevale Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije koje djeluju pri Biskupskom ordinarijatu u Željeznom.

Don Ivan S. Vukčević rođen je u Crnoj Gori, u Budvi. Diplomirani je klavirist, magistar muzikologije i naučni radnik. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a teologiju diplomirao na Papinskom sveučilištu  Gregoriana u Rimu. Kao kandidat Kotorske biskupije svoju formaciju stekao je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i u Papinskom kolegiju Germanicum et Hungaricum de Urbe u Rimu. Nakon studija i formacije radio je kao tajnik i ceremonijar barskog nadbiskupa, a od jeseni 2019. odlazi u biskupiju Željezno gdje je bio pastoralni suradnik i praktikant te stjecao dodatno obrazovanje i integracijske tečajeve u Nadbiskupskoj bogosloviji u Beču, u kojoj se formiraju i kandidati biskupije Željezno i St. Pölten. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2020. primio je red đakonata, a na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2021. zaređen je za svećenika. Dekretom je imenovan župnim vikarom u župama Jois, Winden am See, Kaisersteinbruch i Bruckneudorf (gdje je do sada obavljao svoju đakonsku službu), a također i na župama Breitnebrunn, Purbach am Neusiedler See, Donnerskirchen i Schützen am Gebirge.

Mladu misu proslavit će 4, 5. i 6. srpnja u župama u Austriji, a u nedjelju 11. srpnja u 19 sati u župnoj crkvi u svojoj rodnoj Budvi u Crnoj Gori.

Don Marinko Kelava, trajni đakon, živi u Gradišću sedamnaest godina. Rođen je u župi Tolisa pokraj Orašja u Bosanskoj Posavini. Najprije je stupio u franjevački novicijat i počeo teološki studij, a potom, napustivši franjevačku zajednicu, otišao u Zagreb gdje je upoznao buduću suprugu Ljubu s kojom ima troje djece te žive u Steinbrunnu. Prihvaćanje crkvene službe bilo je prekretnica u njegovu životu jer u župi pronašao svoje uporište. Crkva mu je bila „integrativni čimbenik“. Rad u župama pomogao mu je da, kako kaže, pronađe svoj pravi dom u Gradišću. Trenutačno je pastoralni pomoćnik u župama Zagersdorf, Siegendorf i Klingenbach. Nakon ređenja dobio je dodatni zadatak da pomaže u župama Trausdorf a. d. W., Wulkaprodersdorf, Antau i Oslip.

Don Zoran Nadrčić, đakon na putu prema svećeništvu, rođen je u Splitu u Hrvatskoj. Svoje svećeničko zvanje opisuje kao dijalog između Boga koji poziva i čovjeka koji odgovara. U Belgiji, Francuskoj i Austriji bio je povremeno uključen u pojedine crkvene zajednice tražeći svoj put. Završio je studij na Papinskom filozofsko-teološkom učilištu Benedikt XVI. Heiligenkreuz u Austriji. Prije sedam godina biskup Živković primio ga je u svoju biskupiju. Pastoralnu praksu vršio je u Großwarasdorfu i Stinatzu, a sada to čini i u župi Pinkafeld s lokalnim pastoralom u Sinnersdorfu te u župama Grafenschachen i Kitzladen. Nakon ređenja za đakona nastavit će svoje pastoralno djelovanje u župama Lockenhaus, Kogl, Pilgersdorf, Piringsdorf i Unterrabnitz. Sljedeće godine predviđeno je svećeničko ređenje.