Vizitacija je započela zazivom Duha Svetoga u samostanskoj crkvi sv. Klare. U kratkom nagovoru biskup je spomenuo  kako  je kanonska vizitacija na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije znakovita, jer u Mariji koja dolazi Elizabeti u pohode prepoznajemo žar za ono što je Božje. Marija i Elizabeta imaju oka koje vidi ono što je Božje začeto u njima, imaju srce koje se raduje onom što je Božje i hvale ga, ustvrdio je biskup. Kazao je kako nas primjer tih dviju žena potiče da u kanonskoj vizitaciji istražimo je li i sestre Marijinom žurnošću žive odnos jedna prema drugoj, ne promatraju sebe u samostanu ljudskim pogledom, nego pogledom vjere te prepoznaju jedne u drugima ono što je Božje po pozivu koji s primile, za to mu zahvaljuju, tome se raduju i jedna drugoj pomažu da se to ostvaruje.

Podsjetio je na Pravilo njihova Reda koje u 253. članku kaže: »Naši su samostani povjereni posebnom nadzoru dijecezanskog biskupa, ili su podložni poglavarima prvoga red. Oni vrše svoju vlast na propisu općeg prava i ovih konstitucija«. Idući pak 254. članak kaže: »pravilno obavljen kanonski prohod vrlo je dobro sredstvo za promicanje produbljene obnove duha i života među sestrama, kako traži Crkva. Zadaća je mjesnih ordinarija da čuvaju i štite samostalnost i baštinu našeg Reda, kako govori kan. 578.« Još je biskup spomenuo da se »prigodom pastirskog pohoda biskup ili redovnički oridinarij susreće sa svim sestrama i ispituje ih o stanju njihove redovničke stege, prema vlastitom pravu Reda i samostana. Osim toga mora se uvjeriti kako se održava klauzura, upoznati upravljanje dobrima i slavljenje svete liturgije«. Izrazio je uvjerenje da je svaka pojedina sestra već promislila o navedene četiri zadaće na koje će dati svoje mišljenje tijekom osobnog susreta s biskupom. Ustvrdio je kako je uvijek potrebno misliti i osjećati prosuđivati i suditi po kriterijima Božjim, te je naglasio da je to pravi pristup u kanonskoj vizitaciji. Zazvao je Božji blagoslov na sestre i na djelo koje će zajedno s njima nastojati učiniti.

Nakon toga biskup se osobno susreo sa svakom sestrom i razgovarao o spomenutim pitanjima, a s poglavaricom s. Klarom razmotrio je nekoliko važnih pitanja za život sestarske zajednice, među ostalim i o potrebi dogradnje samostana.