Središnji dio proslave bilo je večernje euharistijsko slavlje koje je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije, mons. Tomislav Subotičanec. U svojoj homiliji mons. Subotičanec istaknuo je kako su vjernici kroz stoljeća prepoznavali svetog Antu kao uzor čovjekoljublja i bogoljublja. U njemu su nalazili utjehu i pouzdanje, te ono što je čovjeku uvijek potrebno – čvrst oslonac.

“Naš temelj je Isus Krist, a upravo nam to svojim životom osvješćuje i lik svetog Antuna Padovanskog”, rekao je propovjednik. Kršćanska ikonografija prikazuje svetog Antu s Isusom u naručju, dok u drugoj ruci drži kruh, knjigu ili ljiljan. To je ono što sveti Ante nudi: objeručke nudi Boga, u osobi Isusa Krista, kao snagu života. Ljiljan simbolizira čistoću i nevinost duše, knjiga je izvor mudrosti, a kruh simbolično održava čovjekov fizički život. Sveti Antun nudi čovjeku utjehu, pruža mu nadu i otvara oči za ono najvažnije u životu. Upravo u toj znakovitosti i poruci sveti Antun ostaje aktualan i danas, nudeći ono najvrednije i najpotrebnije.

U nastavku homilije mons. Subotičanec osvrnuo se i na nesigurnost i strah koji su prisutni u suvremenom čovjeku, suočenom s brojnim problemima i poteškoćama.
“Gledamo svakodnevno oko sebe podijeljenost i sebičnost; svjedoci smo nesmiljenog izrabljivanja i ubijanja čovjeka; osjećamo ljudsku hladnoću i uskogrudnost; slušamo prepirke, podmetanja i svađe”, rekao je. Sve se to, kazao je nadalje, može svesti pod jedan nazivnik: čovjek nije spreman na ljubav i na žrtvu.

“Upravo nas tu sveti Antun poučava i svojim primjerom jasno svjedoči – propovijedao je i učio ono što je vjerovao, a ono što je vjerovao, to je i živio: nesebično, potpuno i do kraja”. Tako je sveti Antun svojim životom pokazao kako se vjera pretače u konkretno djelovanje, u zauzetost za bližnje, u nesebičnu službu, u istinsku ljubav koja ne traži svoje.

Ključno pitanje ljudske egzistencije, koje i današnja svetkovina stavlja pred nas, jest: “Jesam li spreman živjeti ono što vjerujem? Jesam li spreman žrtvovati se za svoja uvjerenja?” Sveti Antun bio je uistinu spreman na takav život, kao i na žrtvu za svoja uvjerenja. “Netko je jednom rekao da je jedino vrijedno živjeti za ono – za što si spreman svakoga trenutka i umrijeti!”, rekao je mons. Subotičanec, zaključivši: “Neka to pitanje bude u našim mislima i molitvama dok stojimo pred likom svetog Antuna, a njegov sveti zagovor neka nas pomaže, prati i usmjerava na ispravne Božje puteve”.