Hodočasnici u narodnim nošnjama iz Zavalja i Bihaća su u procesiji koja je prethodila svečanoj liturgiji nosili kip sv. Franje i pjevali su na svečanoj liturgiji.

“Sv. Franjo Asiški jedan je od najvećih svetaca u kršćanstvu i onaj koji se najviše približio Kristu. Njegov život i djelovanje nadahnjuju i danas, nakon što je prošlo 800 godina. Što je u tom čovjeku, tom svecu u Franji tako iznimno da može stoljećima biti i ostati tolikim kao poticaj, kao izazov, kao jaka privlačna snaga i kao model uzor za življenje?”, zapitao se na početku propovjednik fra Bono te nastavio.

“Ono najvažnije je življenje evanđelja i životni stil u kome središte ima Isus Krista. Sv. Franjo ne vodi ljude prema sebi nego prema evanđelju i Isusu. On nam  je ostavio još nekoliko stvari u zalog kao svoju malenost. On je nudi svima kao zalog duhovnog života. To je zatim križ a sv. Franjo je odgovorio na Isusove riječi iz evanđelja „tko želi biti moj učenik, neka uzme svakog dana svoj križ i neka ide za mnom. Sljedeća točka Franjina života bila je siromaštvo.  On je živio pored siromaha, živio za siromahe i živio je sa siromasima. Evanđeosku poruku o siromaštvu sv. Franjo je shvatio doslovno. Franjin poziv na siromaštvo je u stvari Kristov poziv i poziv Crkve. I na koncu sv. Franjo je čovjek molitve za koga su suvremenici rekli da je bio utjelovljenje molitve u osobi. Franjin život bila je jedinstvena sinteza molitve i hvalospjeva”.
“Od navedenih Franjinih obilježja mi bismo mogli štošta uočiti i mnogo toga naučiti. I našem je naraštaju odgovorna zadaća nasljedovanja Isus Krista i sv. Franje Asiškog”, zaključio je svoju homiliju fra Bono Tomić.