Prije misnog slavlja Rolica Čurin r. Fistonić pročitala je životopis sv. Lucije u kojemu piše kako je rođena od ugledna i plemenita roda u gradu Sirakuzi na otoku Siciliji. Od svog djetinjstva bila je kršćanka. Kršćanskom nauku poučili su je njezini roditelji. Sa svojom bolesnom majkom pohodila je grob sv. Agate u Kataniji gdje je majka ozdravila po zagovoru sv. Agate i molitvama sv. Lucije. Čudesno ozdravljenje majke potaklo je sv. Luciju da nagovori majku da joj za života dopusti razdijeliti siromašnima svoje blago i ruho koje je bilo namijenjeno kao miraz pri udaji za jednog bogatoga poganskog mladića koji joj je bio nasilno nametnut za zaručnika. Sv. Lucija nije mogla prihvatiti nasilne zaruke. Zbog toga ju je poganski mladić prijavio gradskom upravitelju Sirakuze Paskaziju i obznanio da je kršćanka i što je učinila sa svojim blagom i ruhom. Nakon pokušaja da je preda u javnu kuću, a potom i da je spali, Paskazije je naredio krvniku da joj odsječe glavu.

Neki pisci iznose kako je u nastupu bijesa za vrijeme mučenja sv. Lucije Paskazije zapovjedio da joj se iskopaju oči. Na temelju toga, ali i zbog samoga imena Lucija, što znači svjetlost, vid, kršćani su počeli častiti sv. Luciju kao zaštitnicu vida. Već najstarije slike prikazuju mladu djevicu kako na pladnju drži dva oka, što je simbol sv. Lucije. Tako je sv. Lucija postala zaštitnica očiju i vida; tjelesnog i duhovnog vida. U Sirakuzi je nad grobom sv. Lucije sagrađena veličanstvena crkva.

Fra Mario je u homiliji istaknuo kako je sv. Lucija od djetinjstva služila Bogu i ljudima. Ostala je vjerna Bogu i po cijenu velikih žrtava, pa čak i života. Znala je Isusove evanđeoske riječi „Jao onomu tko zaniječe Sina Čovječjega“! A mi to često i olako znamo učiniti. Tako smo znali i znamo šutjeti kad se ismijavaju Crkva i sakramenti, kad se psuje Boga, Gospu i svece, pa i kad nas se proziva da smo vjernici i katolici i da idemo na misu. Znali smo i znamo zanijekati Boga i na razne druge načine. Najčešće danas to činimo praveći sebi svoje bogove, bogove po svome viđenju i ukusu, premda nas biblijska čitanja pozivaju na bezuvjetnu vjeru u Boga. Sv. Lucija za Boga je dala svoj život, a nama kršćanima teško je čak doći u crkvu na misu. A i kad dođemo, nakon mise teško se prepoznaje ili se uopće ne prepoznaje da smo kršćani. Vremena za obraćenje uvijek ima, ali o nama ovisi hoće li se ono dogoditi i hoćemo li i kako ćemo donijeti plodove obraćenja, poručio je fra Mario.

Nakon misnog slavlja oko crkvice Sv. Lucije obišla je tradicionalna procesija s velikom slikom sv. Lucije koju su nosili don Mario, Dinko Deni Visković i Antun Trbuhović. Slika se čuva u župnoj crkvi Sv. Jurja, a za svetičin blagdan donosi se u njezinu crkvicu. Sliku je prije stotinu i jedanaest godina naslikao Austrijanac Josepf Obleitner. Tijekom vremena bila je znatno oštećena pa ju je restaurirala Mirjana Radovanović iz Hvara.

U župi Gdinj ima jedanaest starih kamenih crkava, crkvica i kapelica što govori o velikoj i dubokoj vjeri ove župe u minulim vremenima, a i danas.