Blagdan sv. Lucije u Trogiru
U crkvi sv. Petra i Pavla u Trogiru 13. prosinca proslavljen je spomendan sv. Lucije. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je fr. Petar Galić, starješina samostana sv. Dominika u Trogiru. Na misi su se okupili brojni štovatelji sv. Lucije iz Trogira i okolice.
U propovijedi fr. Petar Galić je napomenuo da ako se kršćanski živi onda to uvijek iritira neke, posebno one koji su na vlasti. Imamo za to i primjer: sveta Lucija je kršćanski živjela, imala je samo 19 godina. Stavimo se u položaj Lucije, koja je toliko iritirala druge samo svojom pojavom. Svojim svjedočanstvom je ona iritirala, a nije imala uz sebe nikakvu silu, ni oružje, samo svoju čistu dušu. Čistu vjeru i svoj ideal – Isusa Krista. Što je potrebno za tu odlučnost samo s 19 godina? Danas s 19 godina kažu da su djeca – nezrela. Mnogo nas kršćana se ponaša nezrelo, ne samo mladi, kao da smo izgubili cilj. Lucija je s 19 godina susrela Isusa i bit je u tom susretu. Susresti nekoga koji te iznutra toliko zahvati da te nosi do tolike spremnosti da shvatiš bit odnosa s Bogom i s čovjekom. Ne smije se nasjesti na onu krilaticu da ‘mi kršćani moramo biti nijeme ovce’. To znači šutjeti, ako se pobuniš, a vidi te netko da i ti ideš u crkvu – nastaje problem. Nasjeli smo na tu pasivnost i prignemo glave i šutimo. Je li kršćanstvo ono koje šuti ili je kršćanstvo ono koje govori u vremenima kad je “tama” odsvakud pritisnula. Primjer sv. Lucije govori upravo to. Svjedočanstvo Isusa Krista znači upravo ne šutjeti i ne biti tolerantan prema nepravdi, grijehu, lažima, podmetanjima… Vidimo kad je kršćanstvo osvajalo srca – kad su duše poput sv. Lucije i sličnih slijedili ideal Isusa Krista sve do mučeničke smrti. Takvo svjedočanstvo vjere je osvajalo Europu, Rim i svijet. Danas je problem što se zaboravlja na ideal Isusa Krista.
Fr. Petar je istaknuo da smo se pasivizirali, zatvorili u sebe. Razlog zašto se spominjemo sv. Lucije nakon 1700 godina je da se stavimo na njeno mjesto da nas zahvati njezino oduševljenje i žar. Postoji u nama taj žar koji je u nama negdje sakriven, samo mu treba dati prostora. Isti Isus živi s nama danas kao i onda kada je žario srce Lucije. Ona se nije bojala silnika – oni su se bojali nje. Zamislimo strah Dioklecijana, velikog cara, koji ju je dao pogubiti, bio je silnik, a bojao se jedne 19-godišnje djevojke. Bio je kukavica, a ona vidimo, kakvo je imala srce. To pokazuje da isti Isus djeluje u nama i danas. Neka nam pomogne njezin zagovor, zaključio je fr. Petar Galić.