Vlč. Mario Tomljanović je u propovijedi naglasio kako ovaj blagdan upućuje na onaj početak, početak vjerovanja. A početak vjere izražava se upravo na našoj vlastitoj želji da želimo slijediti zapovijed ljubavi.

„Današnji blagdan sv. Stjepana prvomučenika upućuje nas na pogled kako svjedočiti vjeru. Vjeru danas treba svjedočiti istinom. Ali što znači danas govoriti istinu? Iznijeti samo neki podatak i o njemu raspravljati? Ili biti uvjeren da ljubiti i onoga koji mene ne ljubi jest prvenstvo ljubavi, ono najjače, ono što mora biti moj osobni put, tj. put Crkve, put zajednice?“

Propovjednik je upozorio na veliki problem današnjih vjernika da se uvijek postavljaju u ljestvicu: „ja sam bolji od drugoga“, „ja sam veći vjernik jer činim to i to“.. „Je li to kršćanski pogled na realnost? Je li to pogled kršćanske zrelosti prema kojemu trebamo težiti? Je li moj pogled kao vjernika, onaj pogled koji treba drugome pomoći, a ne odmjeravati njegovu vjeru?“, upitao je među ostalim rektor katedrale, dodajući da sveti Stjepan nije mjerio druge. On je molio i jasno govorio onim riječima koje je Spasitelj izgovarao na križu. „Ona riječ oprosta, ona riječ prihvaćanja, ona tako teška riječ koje se toliko bojimo: ‘Oprosti mi’. Čvrsto vjerovati u te riječi – to svakoga od nas može izliječiti od naših rana, koje su tako duboko urezane, poručio je propovjednik. U tom smislu istaknuo je da nas vjera i istina vode do onog vječnog zakona kojim nas je Isus Krist poučio – zakona ljubavi. Zakon ljubavi jest zakon prihvaćanja križa, prihvaćanja blagoslova, prihvaćanje onoga da želimo da drugome bude dobro. Onda će i nama biti dobro, onda ćemo shvatiti što znači dobrota, što je ono što nam može pomoći u našem hodu prema svetosti, na koju smo svi pozvani”, kazao je propovjednik.

Zaključujući je podsjetio da blagdanom sv. Stjepana prvomučenika ulazimo u crvenu liturgijsku boju, boju koja simbolizira mučeništvo. „Želimo da to mučeništvo postane svakome od nas put. Ovo mučeništvo znači svjedočanstvo, poticaj života. Težimo li doista biti jedni drugima poticaj, motivacija, ruka pomoći? To je pitanje kojeg si trebamo postaviti nakon Božića, nakon onoga ‘sve je lijepo i krasno, hvala ti Gospodine što si došao’. Gospodin po Crkvi daje jedan veliki znak, znak svjedočanstva, znak mučeništva, znak buđenja. I ovaj dan je znak buđenja“.

Blagdan sv. Stjepana poticaj je na razmišljanje o onome „koliko moramo postati svjedoci, a po nama i današnja Crkva“. Svjedoci današnjeg vremena, onima koji su daleko, da povjeruju, i onima kolji su blizu, da se brinemo za njih. Onda Crkva raste, onda Crkva ima svoj smisao zajednice. Tada zajednica postaje životna, postaje budućnost. „Nemojmo biti individue, pomozimo jedni drugima, budimo pomoć one ideje, one misli i riječi, koje nam je ostavila vječna Riječ, Gospodin naš Isus Krist“.

„Sv. Stjepan, koji je ostao dosljedan u svojoj vjeri do kraja, primjer je i svjedočanstvo prave ljubavi, koja izgara za Krista, ljubavi koja je spremna na sva trpljenja i sve nevolje da proslavi svog Boga. Neka nam put ovoga sveca, koji je prvi prolio krv za Isusa, i u današnje vrijeme bude ohrabrenje i vodilja prema teškom, ali jedinom istinitom Cilju“, zaključio je rektor riječke prvostolnice.