Štovanje sv. Stjepana u Bistrincima seže u 1813. godinu kada je podignuta crkva njemu u čast. Mađarski narod štuje ga kao svoga apostola, zaštitnika i heroja koji je opravdao povjerenje dano od pape Silvestra II. na način da nije postao samo kralj, već i apostol koji je Mađarsku priveo kršćanstvu.

Govoreći o sv. Stjepanu, kralju koji je njegovao konkretnu i životnu duhovnost kršćanskoga života i koji je svoj dom i domovinu gradio na Stijeni, na Kristu, biskup Ćurić osvrnuo se na dijelove pisma sv. Stjepana koji svoje odjeke imaju i u današnjem, suvremenom svijetu: „…da nadasve i u svemu poduprt pobožnošću ne budeš naklon samo rodbini i srodstvu, prinčevima, knezovima, bogatašima, susjedima i svojim stanovnicima, već i strancima. Svima koji dođu k tebi. Blagonaklonost te vodi najvećem blaženstvu. U svom srcu imaj stalno na pameti Gospodinov primjer: Milosrđe hoću, a ne žrtvu.“

Kršćanska vjera, nastavlja mons. Ćurić, ucijepljena je u povijest naroda, čovječanstva, pojedinca i upravo je tu vjeru živio i svjedočio sv. Stjepan Ugarski. Premda je u tim teškim vremenima neprihvaćanja kršćanstva mogao podleći moći i bogatstvu, njemu je bilo stalo upravo do Božjeg kraljevstva navještenoga u Isusu Kristu. Svoj život i život svoga naroda usmjerio je prema Kristu. Svaki onaj koji se, poput sv. Stjepana, iskustvom kršćanske vjere otvara Bogu „sol je zemlje i svjetlo svijeta“: svijetliti tako da drugi vide naša dobra djela, težiti za istinitim, časnim, pravednim i čistim. Upravo u tome će se prepoznati svjedočanstvo sv. Stjepana.

Misu je biskup slavio u sudjelovanju dekana Valpovačkog dekanata preč. Zvonka Mraka, novoimenovanog župnika Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Kruševici Mihaela Mađarevića te župnika Župe svetoga Josipa Radnika u Belišću fra Marka Neretljaka.

Po završetku svečanog misnog slavlja uslijedio je blagoslov slike sv. Ane akademskog slikara Gorana Petrača. Uviđajući važnost njegovanja prisnog odnosa između Crkve i umjetnosti, Branko Matišić, opisujući sliku sv. Ane, ističe da je autor slike „oduševljen panonskim prostorom, oduševljen zajedništvom neba i zemlje, pejzažem koji postaje njegov identitet i integritet.“ Petrač u središte slike stavlja sv. Anu i kćer Mariju. „Sveta Ana jednom rukom majčinskom ljubavlju grli svoje dijete, dok je njezina druga ruka usmjerena prema nebu, prema Stvoritelju koji joj je u poodmakloj dobi darovao novi život. Stav je to skromne, samozatajne, ponizne i zahvalne žene“, ističe Matišić. Slika sv. Ane i slika sv. Stjepana Ugarskoga „komplementarne su slike radosti, stvaranja novoga, radosti nastanka božje stvaralačke djelatnosti. Ovo je prštava simfonija boja. Na slici se uočava šaka sv. Stjepana koja snažno i čvrsto prihvaća križ što pokazuje da nije na sebe gledao kao na kralja već čovjeka potrebnog Božjega milosrđa i spasenja“, nastavlja Matišić. Prikazujući sv- Stjepana autor naglašava ne samo njegovu kraljevsku već i apostolsku ulogu navjestitelja Božje riječi.

Župnik Neretljak, uz prigodne riječi zahvale, svim župljanima crkve u Bistrincima čestitao je njihova nebeskog zaštitnika svetoga Stjepana.

Svečanoj misi nazočili su i autor slike, akademski slikar Goran Petrač sa suprugom, zamjenica gradonačelnika grada Belišća Ljerka Vučković i predsjednik Gradskog vijeća grada Belišća Domagoj Varžić. Pjevanje su predvodili članovi Mješovitog pjevačkog zbora Župe svetoga Josipa Radnika u Belišću, pod ravnanjem profesora Želimira Sušića i s. Alemke Štefanko.