“Ova procesija je izvanredna, drago mi je da smo je činili, jer je to znak našeg hodočasničkog puta prema vječnoj Domovini. Na tom putu, đavao igra svoju igru, ali svjetlo je uvijek jače od tame, dobro je uvijek jače od zla, naglasio je fra Josip, pri čemu je na poseban način upozorio mlade da paze što čitaju i kakvu glazbu slušaju… Oduprite se, morate to činiti, i to čvrsti u vjeri, a vjera vam može biti čvrsta kao kod svetaca koji su molili svakodnevno, koji su, ako su imali priliku svakodnevno slavili svetu misu, koji su primali Krista u pričesti, i znali su jako dobro – da iz tog susreta, iz te veze za Sinom Božjim, imaju  i  veliku snagu i mogu pokretati svijet na dobro”, kazao je na početku homilije fra Josip Bebić, župnik i gvardijan u Zaostrogu.

Kad su mene psovali, kad su mene blatili, još će više vas

“Pustite da vaša svjetlost svijetli da je ljudi vide – ne mene, ne vas, nego dobra djela – i slave i veličaju Boga. Pozvani smo da se svetimo, Bogu otvaramo; što više se Bogu otvaramo, to je veća mogućnost da sam Bog kojega trebamo tražiti, dođe k nama. Najveća tragedija čovjekova je – ako ne prihvati Boga a đavao podmeće klipove”…
“Isusovo proročanstvo kaže: Kad su mene psovali, kad su mene blatili, još će više vas… Da, mi smo tu, mi smo znak protivljenja, a to je Isus Krist, Sin Božji, sve se oko Njega vrti, On zna – mi smo njegova svjetla, zato On kaže – ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom, tko vjeruje u mene, neće hoditi u tami. Snagom Božjom, jer su se otvarali Bogu, jer je Bog imao njih kao sredstvo spasenja, svecima je bilo glavno zanimanje i zadaća kako dovesti čovjeka Bogu, kako ga spasiti!… Kao svećenik skoro 50 godina borim se, učim, težim da budem svet, dobar, da bude sve kako Bog hoće. Sveti Pavao, išao je u pustinju nekoliko godina i tu punio ono što je bilo u njemu prazno – da bi mogao svjedočiti Krista raspetoga, Krista uskrsloga”.

Nikad neću zaboraviti našega dobrog Antu Gabrića

“Bojim se svakog profesora koji nije kadar, koji nema hrabrosti doći u jednu hrvatsku katoličku misiju, u Njemačkoj, koja nosi ime Alojzija Stepinca, gdje sam djelovao  osam godina”, rekao je  fra Josip i dodao: “Bilo ih je puno koji nisu svratili. Bilo je i puno onih koji su dolazili i držali predavanje, jedan od njih  je bio i dr. Frano Tuđman.”

„Nikad neću zaboraviti našega dobrog Antu Gabrića koji je bio nekoliko dana kod mene i ja sam promatrao tog čovjeka. Svaki dan je puno molio, malo spavao, svaki mjesec pisao po 300 pisama, išao  na sve strane svijeta i skupljao novac za sirotinju gdje je djelovao – u Indiji. To je bio njegov zadatak, kao što je zadatak i svih svetih pobožnih ljudi.  Dragi Božji ljudi budite dobri, budite najdraži ljudi na svijetu i otvarajte se Bogu, onda ćete biti njegovi, a što vam se može bolje dogoditi u životu nego  da ste Božji!  Bog bira, nas je izabrao da smo kršćani. Crkva plovi dvije tisuće godina  po pučini povijesti  ljudskoga roda i njezin je zadatak da prikuplja ljude. U  tom brodu, u toj Božjoj lađi, čovjek se pobožanstvuje, ostaje Božji  čovjek i svaki onaj koji pripada Kristu, koji je kršten, pozvan je da bude mornar. Sveci, kako ih ja zamišljam – sportski – oni su prva liga, oni igraju za Božju, za Crkvenu  prvu ligu, njih Bog šalje gdje je najteže, najgore, i oni tu igraju fenomenalno!“
“O svetom Vidu puno ne znamo, ali znamo da je nekoliko puta kao mlad čovjek bio bacan u zatvor jer se nije htio odreći Isusa Krista, čak i njegov otac ga je mrzio. Citatima mnogih svetaca zaključio je homiliju fra Josip, uz zaključak da sve dolazi po posvetnoj milosti, da čovjek može biti dobar, drugačiji, može biti Božji a ne đavliji. Pozvani smo ići naprijed cilju – vječnom životu, preobrazbi, da postanemo besmrtni, da možemo dohvatiti Boga  i prijateljevati s Bogom”, zaključio je svoju propovijed fra Josip Bebić.