Mnoštvo vjernika, župljana, mladih i djece sa svojim učiteljima, okupilo se ujedno da zahvali Gospodinu za proteklu školsku godinu, a misa bila je prikazana za preminulog učenika s područja Župe.

Prije početka misnog slavlja biskupa i okupljene goste i uzvanike uime Župe je pozdravio Marko Kolarek, član župnog ekonomskog vijeća, istaknuvši radost što je započelo ostvarivanje ideje i želje koja je već desetljećima rasla u župnoj zajednici sv. Fabijana i Sebastijana još od njezinih početaka, a čemu su posebno svjedočili njezini župnici nazočni u ovom slavlju: prvi župnik preč. Mijo Horvat, drugi župnik vlč. Josip Đurin te sadašnji župnik vlč. Ivica Cujzek. Kolarek je istaknuo kako biskupov dolazak i blagoslov gradilišta i kamena temeljca svjedoči kako Župa gradi ovaj svoj dom na čvrstoj stijeni.

Osim bivših i sadašnjeg župnika na misi koncelebrirali su i drugi svećenici iz dekanata i biskupije.

U svojoj je homiliji biskup Radoš tumačio naviještenu riječ Božju polazeći od starozavjetnog odlomka iz knjige Izlaska koji govori o boravku Izraelskog naroda u pustinji nakon što ga je Bog izveo iz egipatskog ropstva. Protumačio je biskup kako je Mojsije posrednik između Boga i Izraelskog naroda te njega Gospodin poziva na brdo Sinaj da prenese narodu poruku. Ta poruka treba probuditi u Izraelskom narodu sjećanje na čudesno izbavljenje iz ropstva i svijest o izabranju Židovskog naroda između svih naroda kako bi bili svećenički narod što znači da će biti posrednici između Boga i drugih naroda, pojasnio je propovjednik. No da bi to mogao Izraelski narod mora biti svet i Gospodin im govori da moraju biti sveti jer je On svet nastavio je tumačiti biskup rekavši: „Vas sam izabrao da budete sveti iako živite među ljudima koji imaju različite devijacije, imaju svoj grijeh kojega ne vide i ne žele priznati, još manje ispovjediti. No, vi ne možete imati ispriku da svi tako žive. Vi živite drugačije jer ja sam svet i ja vam dajem snagu ljubavi da možete biti sveti”.

Uz evanđeoski ulomak koji govori o pozivu i poslanju Dvanaestorice jer je žetva velika, a radnika malo, biskup Radoš je pojasnio zašto treba gospodara žetve moliti da pošalje radnike u svoju žetvu iako to pomalo čudno zvuči jer bi se gospodar sam trebao pobrinuti za žetvu. Biskup je rekao: „Molitva je raspoznavanje Božje volje. Dok molimo ulazimo u Božji svijet, u Božju želju i u Njegov plan. Kada nas Bog uvede u taj plan tada nas može poslati da izvršimo ono što je Njegova volja. Molitva je dakle, čin ljubavi prema Bogu u kojoj Bog svoju volju, ono što je najbolje za pojedinca i sve nas, utiskuje u našu dušu i otvara srce da budemo spremni primiti njegov poziv kako bi nas poslao u svoju žetvu”.

U nastavku je biskup progovorio još o tri trenutka i slike koje donosi evanđelje. Prva je da Bog gleda svoj narod, vidi ga ophrvana kao ovce bez pastira i sažalio se nad njim. Protumačio je biskup kako se pojam sažaliti prvotno pripisuje majci koja svojim tijelom, svojom nutrinom osjeća dijete i reagira na opasnosti koje mu prijete. Takav osjećaj za nas ima Isus, kazao je biskup jer iz žrtve njegovog tijela imamo život. Druga slika je da Isus nakon što vidi u kakvom je stanju njegov narod poziva svoje učenike kako bi ih usmjerio prema onima koji su bez pastira. Gledajući Dvanaestoricu možemo uočiti kako Isus poziva svakoga: ribare, grešnike, carinike, nasilnike, izdajnike, nastavio je biskup rekavši da u Isusovom društvu ima mjesta za sve jer „On kad poziva, poziva na obraćenje i promjenu života da bi On, Isus mogao poći u svijet po svojim učenicima“. Naposljetku, tumačio je propovjednik nadalje, Isus im govori što trebaju činiti, kako da budu nositelji Radosne vijesti.

Završno se biskup Radoš ponovno osvrnuo na molitvu za svećenička zvanja istaknuvši da nitko od svećenika kada ih Gospodin poziva ne polazi na taj put zbog svoje hrabrosti nego zbog molitve obitelji, župnih zajednica i Crkve.

Na kraju je biskup župnoj zajednici sv. Fabijana i Sebastijana poželio da se raduje tome danu jer započinje jedno vrijeme nade da će Gospodin blagosloviti, ne samo kamenje kojim će se izgraditi pastoralni centar i župni stan, nego živo kamenje te župne zajednice. Ako se to ne dogodi uzalud se muče graditelji, rekao je biskup Radoš i dodao: „Neka nam Gospodin podari želju, volju i ljubav da On bude taj kamen temeljac na koji ćemo staviti svoj živote, svoj znoj, svoje darove, svoju ljubav da izgradimo novi dom koji okuplja ovu živu zajednicu”.

Na kraju mise župnik Ivica Cujzek je nakon zahvale biskupu Radošu, svećenicima, napose bivšim župnicima, i cijeloj okupljenoj zajednici poželio svima da taj blagoslov kamena temeljca i gradilišta bude temelj za gradnju vjere na iskrenom zajedništvu.

Nakon mise biskup Radoš je blagoslovio gradilište i kamen temeljac koji su radnici odmah ugradili na pripremljen zid u središtu buduće građevine pastoralnog centra.