Blagoslov kapele Bl. Miroslava Bulešića u zadarskom sjemeništu 'Zmajević'

Kapela se nalazi u zgradi trostoljetnog zadarskog međubiskupijskog sjemeništa gdje su odgajane i poučavane generacije svećenika i biskupa Crkve u Hrvata kao i naraštaji hrvatskih intelektualaca koji su stjecali naobrazbu u sklopu klasične gimnazije koja je do demokratskih promjena u Hrvatskoj djelovala u sklopu sjemeništa ‘Zmajević’.

Na početku slavlja nadbiskup Puljić poškropio je blagoslovljenom vodom oltar i zidove kapele. Kapela je u cijelosti dobila novo, obnovljeno građevinsko ruho, mramorni pod i inventar, novi drveni oltar, ambon, klupe i prodor svjetlosti po prozorima koji će biti ukrašeni vitrajima s prizorima važnih trenutaka iz života Blažene Djevice Marije čiji se naslov Bezgrešno začeće na istoimenu svetkovinu slavi kao blagdan zaštitnice sjemeništa. U ustanovi gdje se odgajaju svećenici, posvećena je svećeničkom velikanu bl. Miroslavu Bulešiću čije će relikvije biti položene u stakleno oblikovani križ u oltaru.

U propovijedi je nadbiskup govorio o mučeniku Bulešiću, uzornom svećeniku koji može biti primjer bogoslovima, svećenicima, kao i duhovna pratnja u zaštiti krizmanika jer je Bulešić stradao u prigodi podjele sakramenta svete potvrde. Po broju ubijenih svećenika u komunizmu, Hrvatska je u vrhu stradalih država, a brojčano mali hrvatski narod među najviše pogođenim u zemljama bivšeg komunističkog režima u kojoj su komunisti ubili najviše svećenika u Europi.

„S netom napunjenih 27 godina života i 5 godina svećeništva, Bulešić je sazrio do punine i postao mučenikom krizme i zaštitnikom Istre i svećenika. Bilo je to doba kad su komunisti pobili 630 hrvatskih svećenika (oko 17% klera), 73 bogoslova i sjemeništarca, što je jedna čitava bogoslovija, 22 brata laika iz raznih redovničkih zajednica te tridesetak časnih sestara. A tek nekoliko ih je uzdignuto na čast oltara“, naglasio je nadbiskup Puljić.

Podsjetio je na poruku sv. Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici 1998. g., kada je za svog drugog pastirskog pohoda Hrvatskoj proglašavajući Alojzija Stepinca blaženim, rekao: „Velik je broj mučenika koji su tijekom stoljeća nikli u ovim krajevima, počevši od vremena Rimskoga Carstva, s likovima kao što su Venancije, Dujam, Stošija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stoljećima pridružili Nikola Tavelić i Marko Križevčanin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz naših vremena među kojima se ističe svijetla osoba kardinala Stepinca. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i običnih vjernika, muževa i žena koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu“. „Jedan od njih je i blaženi Miroslav Bulešić“, istaknuo je mons. Puljić.

„Da bi netko mogao bio mučenik mora umrijeti ‘in odium fidei’, tj. da je ubijen iz mržnje prema vjeri, a k tomu i da je ubijeni prihvatio nasilnu smrt slobodno, svjesno, dragovoljno i iz ljubavi prema vjeri, ‘in amorem fidei’. Zahvalni smo Božjoj Providnosti što je 28. rujna 2013. mladi svećenik Miroslav Bulešić uzdignut na čast oltara. Katolička teologija gleda na mučenika kao na dovršenog čovjeka i kršćanina. Jer on je u najtežim okolnostima, uz prolijevanje krvi, svjedočio o Božjoj ljubavi. Mučenike razlikujemo od drugih upravo po tomu što su to učinili isključivo iz ljubavi i radi ljubavi. Miroslav je bio spreman na to“, poručio je nadbiskup, citirajući Bulešićev zapis u njegovom dnevniku od 22. ožujka 1944.: „Moj život darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja“.

Nadbiskup je izložio i životopis bl. Bulešića. Rođen je 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvinčenat, u obitelji Mihe i Lucije rođ. Butković. „Kad je odlučio poći u sjemenište poslali su ga u Kopar, a malo nakon toga u Rim, jer ‘radi se o odličnom, otvorenom, pobožnom i dobrom mladiću’. Nakon završenih studija (1939.-1943.), u župnoj crkvi u Svetvinčentu primio je svećeničko ređenje, 11. travnja 1943. Bulešić je zapisao u dnevniku: ‘Moja majka, otac i braća su plakali: Sin im je umro i prestao biti njihova svojina i počinje biti stvar Božja’. U jesen je imenovan župnikom u Baderni gdje je hrabrio i zauzimao se za ljude, posebice za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. Zbog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja, Bulešiću su stizale prijetnje s raznih strana, pa je u osobnom dnevniku zapisao: ‘Ako me hoćeš k sebi, Gospodine, evo me pripravna. Darujem Ti život za svoje stado’. Protivnicima pak i progoniteljima on poručuje: ‘Moja je osveta – oprost’“, rekao je nadbiskup Puljić.

„U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Komunisti su grubim pritiscima odvraćali vjernike od mise i crkvenih obreda. Usprkos tomu, župljani su u većem broju dolazili u crkvu i pažljivo slušali što župnik propovijeda. Zbog toga su neki članovi komunističke partije 1946. zaključili: ‘Dok je ovaj živ, narod neće ići za nama, niti dolaziti na naše sastanke’. U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice, mons. dr. Jakoba Ukmara, kod dijeljenja krizme u Buzetu i okolnim župama. U subotu, 23. kolovoza 1947., kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, Bulešić je branio prilaz svetohraništu rekavši: ‘Ovamo možete proći samo preko mene mrtva’. Sutradan, 24. kolovoza 1947., u Lanišću je bilo planirano dijeljenje svete krizme. Nakon završetka obreda krizme pobunjenici su upali u župnu kuću i ubodima nožem u grlo ubili don Miroslava Bulešića“, podsjetio je nadbiskup.

„Mons. dr. Jakob Ukmar, komu je don Miroslav pomagao kod podjele sakramenta potvrde, u službenom izvješću 1947. napisao je: ‘Nakon završetka krizme u crkvi, uputili smo se u župnu kuću. Četvrt sata nakon toga, oko jedanaest sati, pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem velečasnog Bulešića koji je bio pokraj vrata. Ja sam izišao iz župnog ureda u predvorje i vidio kako mrtav leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću. Povukao sam se u sobu gdje sam teško izudaran ostao ležeći u krvi’. Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a prema riječima očevidaca, kad je umirao govorio: ‘Isuse, primi dušu moju’“, rekao je mons. Puljić.

U blagoslovljenoj sjemenišnoj kapeli na molitvu će se okupljati sjemeništarci i svećenici na mjesečnim rekolekcijama. „Tu će dolaziti i učenici Katoličke osnovne škole koja nosi naslov Ive Mašine, koji je poput Bulešića stradao zbog javnog ispovijedanja vjere. Neka ovaj duhovni kutak bude mjesto sabranosti i nadahnuća svima koji ovdje budu navraćali moliti zagovor svećenika Miroslava. On neka u nama trajno čuva ‘božanske ljubavi žar’, kako kaže jedna pjesma njemu u čast: ‘Potvrde svete ti darove štitiš, Duha i Istine milosni dar. Blaženi Miro, podaj nam snage: Božanske ljubavi čuvaj nam žar’“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Na kraju mise rektor sjemeništa don Roland Jelić izrazio je uvjerenje da će sjemeništarci na tom Bogu posvećenom mjestu „osjećati toplinu koju je ta kapela uvijek pružala“. Podsjetio je i na bivše rektore koji su kapelu počeli obnavljati. To su pokojni don Čedomil Šupraha „koji je svim silama htio obnoviti kapelu“ i don Ante Dražina. „Drago mi je da će kapela biti posvećena bl. Miroslavu Bulešiću koji bi trebao biti još više poznat u našem narodu. Neka on bude zagovornik za naše sjemenište kod dragoga Boga“, poručio je don Roland.

Dan blagoslova kapele također je poticajan u povezanosti sa svećenicima koji su svoje poslanje kao primjer pastirskog služenja utkali u život Crkve. Datum blagoslova je na rođendan pape emeritusa Benedikta XVI. i u zahvalnosti Bogu za oslobađajuću presudu australskom kardinalu Georgeu Pellu koji je požrtvovno trpio klevete i živio trpljenje zbog lažnih optužbi za pedofiliju od koje krivnje je oslobođen pravomoćnom sudskom presudom.