Blagoslov nove crkve Sv. Josipa u Drveniku

Na svečanosti je sudjelovao veliki broj vjernika i svećenika iz ovog kraja, okupljenih na otvorenom prostoru ispred crkve. Među njima su bili aktualni župnik don Marin Marić kao i bivši župnik don Stipo Miloš, za vrijeme čije službe se crkvica gradila. Drvenik je jedino mjesto u Konavlima koje nije imalo svoju crkvu.

Ova novoizgrađena crkva znak je žive Crkve, ovo kamenje koje je posloženo i čini ovaj hram znak je svakog od nas u živoj Crkvi, rekao je na početku propovijedi biskup Uzinić. „Da je bilo koji kamen posložen malo drukčije od plana to bi izgledalo ružno, mi bismo to primijetili. Tako je i u živoj Crkvi. Čim netko ispada iz okvira života Crkve, vidi se da to nije to“, nastavio je biskup te sve to povezao s misnim čitanjima. Evanđeoski ulomak je donio dio iz Isusove Besjede o Crkvi.

O odnosima u Crkvi

U prvom dijelu tog ulomka govori se o tome kako rješavati odnose u Crkvi. Tu su navedena četiri stupnja kako postupati s onim koji ‘iskoči’, kako popraviti kamen koji strši, objasnio je biskup. Prvi stupanj je upozoriti tu osobu nasamo; drugo je, ako to prvo nije uspjelo, onda pozvati dvije ugledne osobe u kršćanskoj zajednici pa s njima doći i upozoriti ga; ako ni to ne funkcionira onda treba reagirati Crkva, te na kraju ide drastični čin isključenja iz Crkve da bi se sačuvala Crkva i njezino jedinstvo. „Ali nije cilj izbaciti nekog iz Crkve. Cilj je spasiti Crkvu. Cilj je spasiti brata. Zato je to važno otkriti kao poruku: ne isključiti nego spasiti“, poručio je biskup Uzinić.

Ovu povezanost, ovo kamenje koje čini dio crkve, važno je da na neki način prenesemo na ovu crkvu koja je samo jedan od crkava u župi Pridvorje i koja mora biti ugrađena u nisku drugih crkava, u povezanosti sa zajedničkom župnom crkvom, nastavio je dubrovački biskup. „Još važnije od povezanosti crkava jest povezanost žive Crkve ove župne zajednice koju predvodi vaš župnik. I ove crkve ne smiju biti okupljališta koja će biti protiv onog zajedničkog okupljanja nego trebaju biti okupljanja koja će voditi onom zajedničkom okupljanju. Trebaju biti okupljanja koja će nas povezivati u zajedništvo župne zajednice, a onda dalje u zajedništvo biskupijske i opće Crkve.“

Iz prvog čitanja iz Knjige proroka Ezekiela biskup je istaknuo jednu važnu dimenziju proročkog djelovanja, a to je dimenzija opominjanja, upozoravanja. „Kao Crkva smo odgovorni za svoju braću i sestre. Ne možemo misliti samo na sebe i na ono što je bitno za naše spasenja nego smo odgovorni i za druge“, kazao je biskup i nastavio: „Mi kao Crkva smo odgovorni ne samo za nas u Crkvi nego smo odgovorni i za sve druge ljude, za čitav svijet. I tu svoju odgovornost za sve trebamo nastojati živjeti ugrađujući se u zajedništvo Crkve i pokazujući je, u svijetu i vremenu u kojem živimo, u onoj izvornoj ljepoti kakvu treba svjedočiti Crkva, poput ove crkve koja je danas pokazana u svojoj ljepoti.“

U drugom dijelu evanđelja govorilo se o odgovornosti Crkve pa je biskup kazao kako Isus ovdje tu vlast daje zajednici. Podsjetio je i kako je nedavno u misnim čitanjima čitano kako je Isus dao Petru tu vlast otključavanja i zaključavanja’ kao i dvanaestorici, a u ovom evanđeoskom ulomku daje je zajednici. To je povezano s onom dužnošću isključivanja koja je opet povezana s procjenom Crkve, da ona odredi što je dobro za Crkvu, što je u skladu s vjerskim i moralnim naučavanjem Crkve a što nije. „A svrha je, ponavljam, ne nekog isključiti nego spasiti. Spasiti osobito one koji su slabi i nemoćni u Crkvi.“

Ljubav kao vezivno tkivo zajednice

Da bi se ta zadaća na pravi način mogla vršiti potrebno je da živu Crkvu povezuje nešto, što bi se u slici kamene crkve mogli prepoznati u betonu, a o čemu sv. Pavao govori u pročitanom drugom čitanju, u kojem se također govori o odnosima unutar kršćanske zajednice, Crkve. On tu govori o zapovijedi koja ispunjava i ostvaruje sve ostale zapovijedi, a to je ljubav. Sv. Augustin je govorio: Ljubi i čini što hoćeš. Bez ljubavi ništa nema smisla, s ljubavlju svaka zapovijed dobiva svoj pravi smisao i značenje, primijetio je biskup te nastavio: „To je ono što treba voditi Crkvu u procijeni, ali i što treba voditi nas u našim međusobnim odnosima. To je ono što je vodilo ljude ovog mjesta i kod gradnje ove crkve. Ali se to ne smije zaustaviti na gradnji ove crkve. Nego i zbog ove crkve treba biti nešto što će animirati odnose među vama u ovom mjestu, što će vas povezivati s drugim članovima ove župne zajednice, a preko te zajednice s cijelom Crkvom. I što će nas onda kao cijelu Crkvu usmjeravati prema svima drugima. Ljubav nas treba voditi, ona je temelj i punina svega, punina Zakona.“

Iz posljednjeg dijela evanđeoskog ulomka biskup je naglasak stavio na zajedničku molitvu. „Ako dvojice od vas jednodušno zaištu što im drago, dat će im Otac moje koji je na nebesima“. Zašto se gradi crkva?, upitao se biskup i ponudio odgovor. „Ne zato da bi pojedinac u njoj molio nego da bi se u njoj zajednica okupljala. Ondje gdje se okuplja zajednica, tu Bog čuje. Ali se događa još nešto. I mi se mijenjamo, i naše srce se mijenja, mijenja se i usklađuje s Božjim srcem. U molitvi mi ne se samo govorimo Bogu što mi trebamo nego osluškujemo ono što Bog ima reći nama.“

Sv. Josip – svetac slušanja

Biskup je nadalje to povezao sa sv. Josipom, kojem je crkva posvećena, a koji je svetac slušanja. „Nigdje nemamo zapisano da je sv. Josip ijednu riječ izgovorio. Ali ga primjećujemo u evanđeljima kao onog koji osluškuje, sanja i sluša, i onda vrši ono što je čuo. Želim da nam svima on u tome bude primjer“, kazao je biskup. Dodao je i kako se tijekom svečanosti više puta isticalo kako je sv. Josip zaštitnik hrvatskog naroda. „Bog hvala za to“, rekao je biskup i nastavio: „No, sv. Josip nam ne smije samo biti zaštitnik nego i primjer. On je i zaštitnik Svete obitelji, i zaručnik Blažene Djevice Marije i poočim Isusov. On je, i to je lijepo prikazano na kipu u crkvi kao kuća koju on drži na ruci, zaštitnik Crkve. Ja o Crkvi cijelo vrijeme govorim. On je zaštitnik Crkve! Zato ga je za vrijeme Drugog vatikanskog koncila, u obnovi liturgije, Crkva stavila, na inicijativu jednog našeg biskupa, u prvi kanon. A papa Benedikt XVI. je odlučio i da ga se spominje u svim kanonima, nakon Blažene Djevice Marije, i da tako trajno budu u molitvi Crkve kojoj je zaštitnik.“

Sveti Josip je i zaštitnik naših obitelji, podsjetio je biskup, te dodao kako smo u vrijeme Covid-a otkrili ponovno da je obitelj kućna Crkva. On je i zaštitnik očeva, muževa, koji su skupa sa majkama, suprugama, svećenici unutar obitelji. Zato mi je drago da ste izabrali sv. Josipa kao zaštitnika ovog mjesta i crkve, poručio je vjernicima te napomenuo kako to, naravno, nije u konkurenciji ni sa sv. Martinom, svetim Srđem i Bahom, sv. Vlahom.

Biskup je spomenuo i kako je sv. Josip, po biskupskom ređenju na svetkovinu tog sveca, postao njegov zaštitnik i zaštitnik njegove biskupske službe. Preporučio se vjernicima u molitve kad se budu okupljali u ovoj crkvi u kojoj će se povremeno slaviti i euharistija, te obećao da će i on moliti za njih. „Neka ova crkva po molitvi, a kad ništa ne možemo onda možemo moliti, postane simbol žive Crkve. Neka nas sv. Josip koji je zaštitnik ove ali i žive Crkve, štiti i nadahnjuje.“

Na kraju mise pročitana je povelja o izgradnji crkve, a bivši župnik Miloš je zahvalio svima na sudjelovanju istaknuvši kako su vjernici imali san kojeg je pratila vizija vođena vjerom.

Prije mise upriličen je kulturni program u kojem su sudjelovali glumci Nikša Butijer i Luka Čerjan te klapa Kaše, a nakon mise nastupio je KUD Stjepan Radić. Uz novu crkvicu formira se Bratstvo sv. Josipa.

Crkvica sv. Josipa, Drvenik (Konavle)

Malo mjesto Drvenik, seoske (pučke) arhitekture, nalazi se na sjevernim padinama gornje bande živopisnih Konavala, udaljeno od Dubrovnika dvadesetak kilometara. Mjesto danas broji 50-ak stanovnika koji se uglavnom bave ruralnim turizmom kao dopunskom djelatnošću uz poljoprivredu.

Ovo tipično ruralno mjesto s elementima urbane cjeline do sada nije imalo svoju mjesnu kapelicu i groblje, već se u tu svrhu koristila kapelica sv. Martina u susjednom selu Gabrili.

Kako dugo vremena tinja želja za kapelicom i grobljem mještani koji ondje žive, a i oni koji vuku korijene iz Drvenika, nakanili su izgraditi kapelicu. To je učinjeno na vidikovcu Kuk s kojeg, prema južnoj strani, puca pogled na čitavu dolinu Konavala, aerodrom i otvorenu pučinu mora, a sa sjeverne strane prkosi brdskim vrletima s brdom Snježnica.

Klasično kameno zdanje s trijemom i monumentalnom kamenom skalinadom, uz dvadesetak grobnih mjesta, nenametljivo je, s izrazitom arhitektonskom osjetljivošću, uklopljeno u postojeći surovi kraški teren.

Interijer upotpunjuje kameni pod u vidu šahovnice, vitraji hrvatskih svetaca, velika umjetnička slika sv. Josipa i Blažene Djevice Marije te drveni kip sv. Josipa koji dominira u kapelici.

Uz svesrdnu pomoć velikog broja donatora sa šireg područja Konavala i Dubrovnika izgrađena je crkvica u klasično-modernom stilu kao kameno zdanje (filigran) u gaju čempresa, maslina, dubova i sivog krša. Autor sveukupnog projekta je arhitekt Stjepo Butijer, čiji preci su iz ovog mjesta, a glavni izvođač Alfaplan građenja je Mato Butijer.