Blagoslov spomen-obilježja u Bosanskom Grahovu za sve ubijene župljane i poginule branitelje

Širi povod molitvenom okupljanju svake godine toga dana u Grahovu je komemoracija za sve hrvatske branitelje (njih 98) koji su dali svoje živote 1994. i 1995. na području Livanjskog polja i Dinare, od operacije Zima 94 do Oluje i Maestrala.

Ovogodišnji Dan sjećanja u Grahovu imao je dodatni motiv okupljanja. Naime, toga dana je u dvorištvu župne crkve upriličen blagoslov novog spomen-obilježja (kenotafa) na kojem je – s jedne strane – ispisano 229 imena Hrvata katolika župljana Bosanskog Grahova ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću te Domovinskom ratu, na čelu sa župnikom mučenikom don Jurjem Gospodnetićem, a s druge strane su dvije spomen-ploče na kojima su ispisana imena 98 hrvatskih branitelja iz svih postrojba, poginulih u Domovinskom ratu na području općine Bosansko Grahovo.

Na komemoraciji je bilo nazočno oko 300 ljudi, na čelu s rodbinom poginulih branitelja (najviše iz Kaštela i Splita), te preživjelim braniteljima, suborcima poginulih.

Prvi dio obreda bio je ispred spomen-obilježja gdje je sve nazočne pozdravio domaći drvarsko-grahovski župnik don Davor Klečina. Potom su ispred domaće grahovske Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“, koja je bila nositelj izgradnje spomen-obilježja, obratili njezin predsjednik Slavko Galiot, a potom i dopredsjednik Krešimir Sarić, koji je govorio o tehničkim obilježjima kenotafa i zahvalio brojnim dobročiniteljima koji su financijski pomogli njegovu izgradnju.

Obred blagoslova kenotafa predvodio je banjolučki biskup Franjo Komarica koji je potom u župnoj crkvi slavio i misu za sve poginule branitelje.

U svojoj propovijedi biskup je naglasio kako su članovi putujuće Crkve, koja na zemlji vojuje protiv zloduha, molitveno povezani „i s onim članovima Crkve koji su za zemlje, iz vremena, prešli u vječnost, ali još nisu došli u nebo, nego su u ‘predvorju’ neba, odn. kako to Crkva naučava, u čistilištu”, a sve ih povezuje vjera u Uskrsnuće na vječni život u nebu.

Potom se biskup prisjetio teških ratnih dana i naglasio da rat nitko nije želio i da je svima bio nametnut, posebno onima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu kućnog praga i domovine, ali i tolikim nebrojenim civilima, žrtvama ratnih strahota. Izrazio je duboku zahvalnost i poštovanje svima koji su dali živote za mir i slobodu, ali i preživjelim braniteljima. Zahvalio je i svima koji su su sudjelovali u podizanju spomen-obilježja na kojem su zajedno memorirani, zabilježeni u trajno sjećanje, članovi iz redova trpećih i mučenih župljana, kao i oni iz vojnih, borbenih redova.

„Iako su naizvan, to bile dvije različite grupe ljudi koje su se kretale različitim životnim putovima, one su bile međusobno vrlo slične, i u svojim pravcima su se spajale u jedan zajednički vapaj, zajednički krik duše hrvatskog naroda, krik za slobodom, za pravom na vlastitu domovinu, pravom na očevinu i djedovinu“, naglasio je biskup, te dodao da je taj krik bio u duhu evanđelja, u skladu s onim što je Božja namisao i Božje pravo, jer „prema Božjem planu svaki čovjek, svaki narod i na zemlji treba imati svoju domovinu i u njoj treba moći živjeti u miru”.

Na kraju je biskup potaknuo sve nazočne da nikad ne zaborave niti pocjenjuju veličinu prošlosti ispisane na kenotafu, jer veličina te prošlosti leži u veličini trpljenja i stradanja svih onih čija su imena ispisana na pločama.

Nakon mise izaslanstva su, kao i svih dosadašnjih godina, uz počasni vod hrvatske komponente Oružanih snaga BiH, položila vijence i svijeće ispred spomen-križa poginulih branitelja u središtu grada, a župnik Klečina je izmolio zajedničko opijelo.