Blaženim proglašen kardinal Eduardo Francisco Pironio

Na početku homilije kardinal Vérgez Alzaga istaknuo je za blaženog Eduarda Franju da se je „mirno, s osmijehom na licu, suočavao s kušnjama i poteškoćama, a radost u patnji odlika je svetaca. Za njega je, kao i za svetog Augustina, poniznost bila kuća milosrđa. Nije to bila tvrda, razmetljiva i razdragana poniznost, već poniznost puna ljubavi i radosti“.

Nastavljajući govor o novom blaženiku, kardinal Vérgez Alzaga rekao je da je „’Magnificat!’ marijanski usklik u kojem se na najsažetiji način ogleda život blaženog kardinala Pironija krštenog u svetištu Luján 1920., zaređenog za prezbitera u prosincu 1943., te za biskupa 31. svibnja 1964. To je riječ koju neprestano ponavlja u svojoj duhovnoj oporuci“. Kardinal Vérgez Alzaga zahvalio je i Papi što je izrazio želju da se beatifikacija ovog argentinskog kardinala održi upravo „u podnožju Gospe od Lujána, srcu Argentine“ i da ponovno može pročitati ono što je kao kardinal Bergoglio 2008. godine napisao o kardinalu Pironiju: „Iz svoje duboke poniznosti otvorio nam je panoramu svetosti. Otvorio ti je horizonte, stjecao si iskustva koja nikada nikome nisu zatvorila vrata. Pokazao je veliko strpljenje. U tome je odražavao Božju ljubav prema nama.“

Nadalje, u Apostolskom pismu za beatifikaciju, papa Franjo opisuje novog blaženika, podsjeća kardinal Vérgez Alzaga, kao „poniznog pastira vođenog duhom Drugoga vatikanskog sabora, svjedoka evanđeoske nade i strpljivosti, neumornog branitelja najsiromašnijih“. U nastavku homilije istaknuta je i činjenica da je blaženi Peroni bio u sjemeništu i učitelj književnosti, dogmatike, kristologije, sakramentalne teologije, fundamentalne teologije i filozofije, ali je i bio neraskidivo povezan s Marijom, Gospom od Lujána, koju u ovoj Nadbiskupiji časte vjernici cijele Argentine.

Progovarajući o obrisima duhovnoga života blaženoga kardinala Peronija, kardinal Vérgez Alzaga, pročitao je njegovu dirljivu molitvu poslušnosti Ocu koju je sastavio u nedjelju 28. rujna 1975., neposredno prije odlaska u Rim, kako bi svoje služenje nastavio kao  proprefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, koju je ustanovio sveti Pavao VI., papa: „Gospodine, želim staviti u tvoje srce svoje uništenje, svoj križ, koliko god to vrijedilo odricanja i vršenja tvoje volje“. I Pironio je zahvalio Gospodinu što mu je dao čuti tri vrlo jasne stvari: „Da je Bog moj Otac i voli me; da je potrebno živjeti plodnost križa da bude sjeme i da je Marija, naša Majka, uvijek uz mene“, rekao je kardinal Vérgez Alzaga te nastavio kako je na dan početka svoje službe u Rimu, uz svetog Pavla VI., 9. prosinca 1975., argentinski kardinal Pironio zapisao je u svoj dnevnik: „Papa me pozvao da radim s njim! Ništa ne znam, ništa ne mogu. Ali ja se predajem poput Marije: ‘Da, ja sam službenik Gospodnji: neka mi bude po tvojoj riječi’“. A zatim: „Koliko me koštalo napuštanje biskupije i Celama, obitelji i domovine, prijatelja i rodbine! Sada sam sam na putu, ali Gospodin je sa mnom. Kakvo samopouzdanje!“

U posljednjem dijelu homilije kardinal Vérgez Alzaga potom naglašava kako se Pironijeva neizmjerna ljubav prema Kristu „preobrazila u ljubav prema njegovoj braći, kako bi i oni mogli iskusiti bogatstvo božanskog Srca. Zbog toga je učinio sve za svakoga i bdio je nad njima zbog Krista“. Također, kardinal Vérgez Alzaga prisjetio se i osobnog poznanstva s bl. Pironijem: „Kao njegov dugogodišnji osobni tajnik u Rimu  istinski sam iskusio njegov unutarnji mir, njegovo duboko prijateljstvo s Bogom i njegov duh svetosti. To je činjenica koju su doživjeli svi oni koji su ga upoznali i poznavali. Herojski je živio kreposti vjere, nade, ljubavi, ali ih je i tumačio u svjetlu blaženstava, blagosti, milosrđa i čistoće srca“.

To se posebno i očitovalo u godinama koje je proveo kao predsjednik Papinskog vijeća za laike, od 1984. do 1996., službi koju je kardinal Pironio razvio „oko tri prioriteta: formacija, zajedništvo i sudjelovanje, u dubokom skladu sa svetim Ivanom Pavlom II. „Njegovo pastoralno i apostolsko djelovanje“, podsjeća Vérgez Alzaga, „očitovalo se prije svega u organizaciji i promicanju laikata, posebice mladih i Svjetskih dana mladih“. U siječnju 1995. godine, tijekom 10. Svjetskog dana mladih u Manili na Filipinima, Pironio je napisao da je „danas riječ o ponovnom izboru Gospodina i obvezivanju da mu služimo: kao misionari, u srcu društva“.

Nakon mise proglašenja blaženim, tijekom nedjeljnog Angelusa, papa Franjo podsjetio je još jednom na Blaženikovu suradnju sa svetim Ivanom Pavlom II., papom, te je pozvao okupljene vjernike na Trgu sv. Petra da zaplješću novom Blaženiku kojega možemo prepoznati kao „poniznog i revnog pastira, svjedoka nade i zaštitnika siromašnih“ te je potaknuo da „nam Blaženikov primjer pomogne da budemo Crkva u izlasku, koja postaje suputnica svima, a osobito najslabijima“.