Boriti se protiv osobnih grijeha i "grešnih struktura"

Uvodno biblijsko čitanje: “Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je: #!Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta#!” (Mt 4,1-4).
1. Nastavljajući razmišljati o putu obraćenja, potpomognuti sigurnošću Očeve ljubavi, danas želimo obratiti pozornost na značenje kako osobnog tako i društvenog grijeha. Ponajprije pogledajmo stav Isusa koji je upravo došao osloboditi ljude od grijeha i utjecaja Sotone.
Novi zavjet snažno ističe Isusovu vlast nad zlodusima, koje on istjeruje “prstom Božjim” (Lk 11,20). U evanđeoskom pogledu, oslobađanje opsjednutih (usp. Mk 5,1-20) poprima šire značenje od jednostavnog tjelesnog ozdravljenja, ukoliko se tjelesno zlo usporedi s nutarnjim zlom. Bolest od koje Isus oslobađa je ponajprije grijeh. Sam Isus to tumači prigodom ozdravljenja uzetoga: “Ali da znate: vlastan je Sin čovječji na zemlji otpuštati grijehe! I reče uzetome: #!Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući#!” (Mk 2,10-11). Prije negoli u ozdravljenjima, Isus je pobijedio grijeh i sam svladavši “napasti” koje mu je đavao predstavio za njegova boravka u pustinji nakon što ga je Ivan krstio (usp. Mk 1,12-13; Mt 4,1-11; Lk 4,1-13). Za svladavanje grijeha koji se nastanio u nama i oko nas, trebamo ići Isusovim stopama i naučiti kako je slatko reći “da” koje je on trajno izgovarao na naum Očeve ljubavi. Ovaj “da” zahtijeva svu našu zauzetost, ali ga nećemo moći izgovarati bez pomoći milosti, koju je sam Isus postigao svojim otkupiteljskim djelom.
2. Gledajući sada na suvremeni svijet, moramo ustvrditi da je u njemu svijest o grijehu znatno oslabljena. Zbog raširenog vjerskog ravnodušja ili odbijanja svega što nam ispravna vjera i Objava govore o Bogu, oslabljuje u tolikim muškarcima i ženama smisao o Božjem savezu i o njegovim zapovijedima. Vrlo često potom ljudska odgovornost biva zasjenjena zahtjevom neograničene slobode, koju se smatra ugroženom i uvjetovanom od Boga vrhovnog zakonodavca.
Drama suvremenih prilika, koja kao da napušta neke temeljne moralne vrijednosti, uvelike ovisi o gubitku značenja grijeha. Tu opažamo koliki je put nove evangelizacije. Treba obnoviti u svijesti značenje Boga, njegova milosrđa, nezasluženost njegovih darova, kako bi se mogla spoznati težina grijeha, koji čovjeka suprotstavlja Stvoritelju. Vrijednost osobne slobode priznaje se i brani kao dragocjeni dar Božji, nasuprot nastojanju da je se ugrozi u okovima društvenih uvjeta ili da je se odijeli od njezina neporeciva odnosa sa Stvoriteljem.
3. Također je istina da osobni grijeh uvijek ima društvenu važnost. Dok vrijeđa Boga i šteti samome sebi, grešnik postaje također odgovoran za loše svjedočanstvo i negativne utjecaje povezane s njegovim ponašanjem. I kad je grijeh nutarnji, on također proizvodi pogoršanje ljudskog položaja i umanjuje onaj doprinos koji je svaki čovjek dužan pridonijeti duhovnom napretku ljudske zajednice.
Osim svega toga, grijesi pojedinaca učvršćuju one oblike društvenoga grijeha koji su upravo plod nagomilavanja mnogih osobnih grijeha. Prave odgovornosti ostaju očito na osobama, budući da društveno ustrojstvo kao takvo nije subjekt moralnih čina. Kako podsjeća apostolska poslijesinodska pobudnica Pomirenje i pokora, “kad Crkva govori o grešnim situacijama ili kad društvenim grijesima označava određene situacije ili stanovito skupno ponašanje više ili manje raširenih društvenih skupina, ili pak stanovišta cijelih država i blokova, ona zna i proglašava da su ti slučajevi društvenog grijeha plod, gomilanje i sažimanje brojnih osobnih grijeha… Prave odgovornosti dakle jesu odgovornosti osoba” (br. 16).
Također je neosporna činjenica, kako sam više puta upozorio, da međuovisnost društvenih, ekonomskih i političkih sustava u suvremenom svijetu stvara mnogostruke strukture grijeha (usp. Sollicitudo rei socialis, 36; Katekizam Katoličke Crkve, 1869). Postoji začuđujuća snaga privlačnosti zla koja prouzrokuje da se mnogo stavovi prosuđuju kao “normalni” i “neizbježni”. Zlo raste ili se širi s razarajućim djelovanjima na savjesti koje ostaju zbunjene i nisu ni kadre raspoznavati. Ako se pak misli na strukture grijeha koje koče razvoj najnesretnijih naroda u ekonomskom i političkom pogledu (usp. Sollicitudo rei socialis, 37), trebalo bi gotovo popustiti pred moralnim zlom koje izgleda neizbježno. Tolike osobe osjećaju nemoć i zbunjenost pred nepobitnom situacijom da izgleda bezizlaznom. Ali navještaj Kristove pobjede nad zlom daje nam sigurnost kako se također najčvršće strukture zla mogu pobijediti “strukturama dobra” (usp. ondje, 39).
4. “Nova evangelizacija” sučeljava se s tim izazovom. Ona se treba zauzeti da svi ljudi ponovno postignu svijest kako je u Kristu moguće dobrim pobijediti zlo. Treba formirati oblikovati svijest osobne odgovornosti, tijesno povezane s moralnim imperativima i značenjem grijeha. Put obraćenja uključuje isključivanje svakog sporazumijevanja s tim grešnim strukturama koje osobito danas uvjetuju osobe u različitim životnim sklopovima.
Jubilej može biti providnosna prigoda da pojedinci i zajednice krenu tim smjerom, promičući pravu “matanoiu”, ili promjenu mentaliteta, koji neka bi pridonio stvaranju pravednijih i čovječnijih struktura, na zajedničko dobro.

Apel za mir u Istočnom Timoru i Indoneziji
I danas želim povjeriti molitvi cijele Crkve mir u svijetu, podsjećajući osobito na neke situacije koje su, premda geografski daleke, ipak prisutne u mom srcu.
S vjerom molimo Gospodina da udijeli budućnost mira dragim narodima Istočnog Timora: neka svi njegovi stanovnici i svi ostali koji su uključeni u događaje na tom području budu prožeti iskrenom odlukom djelovanja u prilog pomirenju i doprinosu da se s uzajamnim poštovanjem i ljubavlju iscijele bolne rane prošlosti!
Također napetosti s etničko-vjerskom pozadinom među kršćanima i muslimanima, koje su se opet zaoštrile na indonezijskom otoku Ambonu, požuruju našu molitvenu pozornost. Uz odlučnu osudu, izražavam žalobni poziv da se zaustavi nasilje koje je dosad prouzročilo brojne žrtve i ogromne štete. Želim da bi se u opraštanju i pravednosti znalo obnoviti one mirne odnose koji su dugo označavali suživot dviju zajednica.
Neka Marija, Kraljica mira, potkrijepi svojim moćnim zagovorom naše molitve!